Intervju: Ivano Balić, legenda rukometa, o najtežim i najdražim trenucima

Ivano Balić u dresu Atletico Madrida proživljava drugu rukometnu mladost. Iako će Slavko Goluža mudro zaključiti kako mu Balić više ne treba jer je star, ono što smo vidjeli u četvrtfinalu Lige prvaka protiv Barce moralo je natjerati Slavka “Brončanog” da se pita je li prerano otpisao rukometnog velikana.

“Air” Balić izabran je u najbolju sedmorku četvrtfinala LP-a, kao i drugi otpisani Renato Sulić u dresu Veszprema, ali teško da ćemo spomenuti dvojac ponovno gledati u dresu reprezentacije.

Da se vratimo na temu, u velikom intervjuu za španjolski Quality Sport, Balić je pričao o povratku u Španjolsku, svojem najvećem idolu i gdje se vidi nakon što završi karijeru.

Tko je po vama najbolji igrač u povijesti? 

“Jackson Richardson je najbolji rukometaš svih vremena. Bila mi je čast igrati s njim u Portlandu. Svakog sam se dana trudio što više naučiti od njega, dosta smo razgovarali i toliko sam ga gnjavio da sam uz njega napredovao sam kao igrač. On bi na treningu radio čuda, ali je na utakmici bio pribran i igrao je za ekipu, a ne za sebe”, rekao je Balić, kojem je san da osvoji Ligu prvaka.

“Kad sam bio mlađi, onda me to smetalo. A sada igram iz gušta i više me ne smeta. Mislim, jednako želim osvojiti i prvenstvo i kup”, objasnio je Ivano.

Kada pogledate situaciju u nogometu i vidite kako nogometaši žive i troše novac, jeste li ljubomorni na njih? 

“Rukometaši sigurno nisu ljubomorni niti zavisni na nogometaše. Rukomet je moj život i to sam oduvijek htio igrati. Bilo je boljih i loših dana, ali sretan sam”.

Razmišljate li što ćete raditi kad završite s igranjem? Hoćete li postati trener ili službenik u nekom savezu?

“Mislim da ću se udaljiti od rukometa. Mislim, nikad se ne zna u životu gdje ćete završiti, ali za početak ću se udaljiti od rukometa, a kasnije tko zna… Biti trener je veoma stresan posao. Kad ste igrač pazite samo na sebe, a kad ste trener morate paziti na 20 igrača i to je teško. Volio bih raditi s mladim ljudima jer tako možete prenijeti svoje iskustvo na njih i naučiti ih neke stvari koje će im pomoći da budu vrhunski igrači, ali to je još daleko”, smatra Ivano, koji se još uvijek nije zasitio rukometa.

“Ne znam koliko ću još igrati. Jednostavno uživam u rukometu i volim ga igrati, volim biti na terenu. Ako mi jednom dosadi, otići ću doma i reći svima “to je to, hvala vam, odlazim!”. Karijeru bih volio završiti u Hrvatskoj, ali ne znam gdje. A, opet, tko zna, možda završim ovdje u Madridu. Teško bi bilo igrati ponovno u Hrvatskoj, veliki broj mladih igrača tamo igra u prvenstvu koje je u krizi. Star sam i teško mi je igrati s mlađim igračima”, objasnio je Balić.

Jeste li se promijenili kao osoba otkako igrate rukomet?

“Ako sam se promijenio, nadam se da sam samo napredovao kao osoba i igrač. Uvijek morate težiti tome da budete bolja osoba, ali i sportaš”.

Što mislite o “aferi Karabatić”?

“Ne mislim ništa. Doduše, ta afera je bacila ljagu na rukomet”.

Najteža utakmica u karijeri? 

“Posljednje utakmice na Igrama za mene su bile najteže u karijeri. Kad smo bili mladi, došli smo do finala bez da smo izgubili utakmicu i tamo smo igrali protiv Njemačke, koja je bila starija, iskusnija. Ipak, žestoko smo se borili i toliko smo željeli to zlato. Sjećam se, bio sam ozlijeđen i bilo me strah igrati, nisam se mogao pomaknuti. Međutim, na kraju je sve dobro ispalo”.

Jeste li vi “zvijezda”? 

“Ne, ja sam tip koji radi ono što voli. Volim biti na terenu i igrati rukomet”.

Najdraža pobjeda i najteži poraz u karijeri? 

“Dva zlata s Hrvatskom su moje dvije najdraže pobjede (op.a. zlato na SP-u u Portugalu 2003., zlato na Igrama u Ateni 2004.), a najteži poraz mi je onaj u finalu SP-a protiv Španjolske u Tunisu”.

(index.hr)