Influenserica o jezivim porukama koje je dobila zbog objave o Srebrenici: Ne dotiču me, ja sam Don Kihot današnjice

Hana Hadžiavdagić-Tabaković dobila je stravične poruke u svoj inbox na Instagramu. Toliko pogrdnih riječi, još strašnijih želja… A samo za to što je ova Sarajka podsjetila na genocid u Srebrenici u julu 1995. godine i odala počast žrtvama.

– Šteta što te koja od majke nije abortirala. Ne bi morali da te gledamo takvu gadnu. I sliku našeg velikog đenerala Ratka da ljubiš svako veče pred spavanje. I želimo da ti da da najmilije i one koji su te okotili gledaš kako se raspadaju od raka na mukama a da ništa ne možeš da uradiš – dio je gnusnih poruka je Hana dobila. 

Kako nam je rekla, riječ je o ženskoj osobi koja je 1999. godište, dakle osobi koja nije doživjela rat već je, očigledno, naučena na to da mrzi druge i drugačije.

– Mene onakve poruke ne diraju. Ja to objavim da drugi vide s kim mi živimo, s kakvim ološem. I kakvi su ljudi oko nas, prijatelji, porodica… Taj neko živi ispod nečijeg krova, jede za nečijim stolom, ide u nečiji razred, na fakultet, druži se s nekim… To je problem, ključni. Nije bitno sada što se neko ne slaže za Srebrenicu, svako ima svoje mišljenje i ne možeš ti neke krive Drine ispraviti, nikad. Ja već godinama imam borbu s vjetrenjačama, ja sam Don Kihot današnjice. I to je uredu.

Ali način na koji ti nekome napišeš, da ne ponavljam šta mi je djevojka napisala, posebno mlada djevojka koja je 1999. godišnje. To je stravično. I zbog toga to objavim – kazala je Hadžiavdagić-Tabaković za portal “Avaza”.

Dodala je da je ona jedini influenser na ovim prostorima, koji govori javno o temama o kojima se mora govoriti, nacionalizmu, netrepeljivosti, prošlosti.

– Stojim iza toga. Ne daj Bože kome se zamjeriti ili da te neko otprati. I ja opet radim sa svima. A govorim o raznim temama, i o Srebrenici, Jasenovcu i Kazanima. Stvari se moraju staviti na pravo mjesto, i bilo je strašnih stvari sa svih strana, ali zna se koji su zločini bili najveći i najgori. I to se mora poštovati i priznati, svako od nas. Ja sam dijete iz rata, ratnog Sarajeva, nisam imala djetinjstvo. Nisam bila vani pa sam rat gledala sa strane i na televiziji, nego sam živjela rat. E, pa mogu tako da razmišljam. Zašto tako ne mogu drugi koji tada nisu ni bili u planu – zaključila je Hadžiavdagić-Tabaković.

Avaz