IN MEMORIAM: Marica Maca Hrbaček, žena koja je voljela knjige i Zenicu

IN MEMORIAM: Marica Maca Hrbaček (Našice 1940 – Zenica 2021.)

Žena koja je voljela knjige i Zenicu

Kada je jedna generacija Učiteljske škole Zagreb obilježavala petu godišnjicu mature najmlađa od njih, u noći mladalačkog zanosa i bezbrižnosti, dobila je zadatak da vozom dođe u Zenicu i prebroji dimnjake u gradu metalurga i rudara. Tako se Marica Maca Hrbaček, rođena Našičanka, prvi put u životu obrela  u Zenici. 

Obilazila je grad, penjala se na Crkvičku ravan i Brižinu, išla prema Bristu, Uzunovića stijeni i Vučjaku, ali tokom jednodnevnog boravka u Zenici povjereni zadatak nije uspjela da obavi.  

Međutim, taj dan srela je dosta vedrih, nasmijanih i prostosrdačnih ljudi i nakon petanestak dana odlučila je da se vrati u Zenicu. Obratila se ocu rahmetli Dževada Hadžialijagića (profesora i nekadašnjeg nogometaša), i rekla mu da bi voljela da radi u Zenici kao učiteljica. 

Ubrzo je dobila posao u Osnovnoj školi u Peharama. Radila je kao učiteljica, kada je trebalo predavala i njemački jezik, osnovala Sekciju veza, radila i u školskoj biblioteci. 

U Zenici se i udala. Njen pokojni suprug Zlatko Hrbaček bio je svojevremeno prvak drame u (tadašnjem) Narodnom pozorištu Zenica.                                      

U teškom ratnom periodu godinu dana radila je u Narodnoj biblioteci Zenica. Početkom proljeća 1995. godine počela je da radi u OŠ “Sead Škrgo”/”Edhem Mulabdić”, gdje je, radeći kao knjižničarka, zaslužila i školsko, ali i priznanje struke.                                              

Ljubav prema knjizi i čitanju i druženje s mlađim bili su duhovna hrana za Macu Hrbaček. Dane mirovine često je provodila u odjeljenju Radakovo Gradske biblioteke Zenica, uz mlade kolegice Hatidžu i Enu, pomažući im savjetom, ali i u radu s djecom – u igraonicama i radionicama  – po čemu je spomenuto odjeljenje bilo poznato i van Zenice.

U ime svih onih koji su je znali i uvažavali, 

HVALA dragoj kolegici za sve što je učinila na afirmaciji knjige i čitanja, za osmijehe, ljudsku toplinu i pažnju, za sve ono što je nesebično dijelila s generacijama Zeničana.

Datum sahrane bit će naknadno objavljen.

(Midhat Kasap)