Imaju li građani u našoj zemlji razloga za slavlje: Samo se u BiH neradnici zovu gospodom

Sve je manje stanovnika BiH koji Praznik rada, ali i bilo koji drugi, provode sretni, zadovoljni i imaju razloga za bilo kakvo slavlje. 

Niz udara na životni standard ljudi, započet u pandemiji koronavirusa, a nastavljen globalnim posljedicama rata u Ukrajini, život je pretvorio u stalnu borbu za preživljavanje čiji se kraj ne nazire.

Sve je teže

– Potrošačke korpe sve su lakše, jer za naše radničke plaće kupujemo sve manje. Vrijeme radnika i radničke je prošlo, mi živimo u zemlji neradnika. Kao što se u zemlji radnika rad sasvim solidno plaćao da bi radnici sasvim solidno živjeli, tako se u zemlji neradnika rad ne plaća nikako, a nerad plaća izvrsno – kaže sociolog Esad Bajtal.

Pojašnjava da je u BiH danas radnicima oduzeto pravo da rade, jer je više od 40 posto radno aktivnog stanovništva nezaposleno. Oni koji imaju sreću da rade, imaju niske i neredovne plaće. Kad dođu u penziju, onda je borba sa životom još teža.

– Nerad se u BiH naplaćuje tri puta. Ogromnim nezasluženim plaćama, pa ogromnim nezasluženim penzijama. A treće, po osnovu onih otpremnina i “bijelog hljeba”, naplate po 30.000 KM i sutradan se ponovo vrate. U zemlji neradnika rad ne možete naplatiti nikako, a nerad naplatite tri puta. Ovo je zemlja neradnika i zato ovdje sebe neradnici zovu gospodom. U radničkoj zemlji bili smo drugovi, a drugovi rade. Svugdje ljudi protestiraju, ali ovdje su se udružili država i crkva. Svaki dan se iz džamija i crkava poručuje “Dat će dragi Bog” i “Dobro je da ne puca”. Ovdje su ljudi potpuno mentalno skrhani i ne vjeruju da bilo čime, ne samo olovkom na izborima nego i protestima, mogu nešto promijeniti – ističe Bajtal.

Prvi maj, ipak, neće proteći bez radničkih protesta. 

Iz Sindikata metalaca FBiH najavili su protest pred Vladom FBiH, a osnovni zahtjevi su da najniže plaće radnika budu usklađene s rastom inflacije te da se hitno poduzmu mjere za očuvanje hiljada radnih mjesta u metalskoj industriji, a posebno u kompanijama “Binas”, “Volkswagen” i “Zrak”.

Samo bunt

– Nema ovdje slavlja, ovdje samo buntova treba biti. Svaki normalan radnik u ovoj situaciji to veoma dobro shvata, jer ovdje niko ne vodi računa o radnicima. Zato dolazimo pred Vladu FBiH. Osnov najniže plaće treba biti 70 posto od prosječne plaće u FBiH ili nešto više od 1.000 KM – kaže Bajro Melez, predsjednik Sindikata metalaca FBiH.

Ovdje tuku roditelje

– Ovdje tuku roditelje koji pitaju zašto su im ubili dijete. Sjetite se scena policijskog nasilja na protestima zbog ubistva Dragičevića ili protesta 2014. godine i koja je sila poslana na demonstrante – kaže Bajtal.

Penzioneri: Jad i čemer

– Prvomajski uranak mogu planirati ljudi s primanjima iznad 1.500 KM, a 60 posto onih s nižim penzijama 1. maj dočekuju samo kao još jedan dan koji treba preživjeti – kaže Suljo Bekan, član Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera u FBiH.

Rub siromaštva, dodaje, davno su prekoračili i penzioneri, koji bi danas trebali uživati u plodovima višedecenijskog rada.

– Kakvo slavlje, ovo je samo preživljavanje, jad i čemer, nebriga vlade i kompletnog društva. U ovom redovnom usklađivanju penzioneri su dobili 27 maraka, a šta će oni s tim!? Čemu da se radujemo ako svaki dan cijene divljaju, a penzije mogu biti samo da se plate dažbine državi? Niže penzije morale su se približiti onim velikim, jer u nas su isti stomaci – ističe Bekan.

Avaz