“Ima onda jedna izreka – ovdje ko ne poludi taj nije normalan”

Udaljili smo se jedni od drugih, traumu smo transgeneracijski prenijeli – neke su od poruka sa skupa stručnjaka i predstavnika porodica iz osjetljivih kategorija, povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja.

U BiH mnogima nije lako biti dobro i izboriti se sa problemima. Ko zna koja po redu kriza, nagomilani stres, ko zna gdje u nervni sistem zavučene neke davne traume, bolest, potreba za većim razumijevanjem društva zbog nekog vida teškoće sa kojom smo suočeni.

“Ima onda jedna izreka – ovdje ko ne poludi taj nije normalan. Mi još uvijek nismo normalni, a do kad će to biti tako ne znam. Ispunjavanje osnovnih ljudskih prava porodicama djece sa poteškoćama će onda značiti da ćemo sačuvati svoje mentalno zdravlje. Ako imate samohranu majku koja živi od tuđe njege i pomoći koja iznosi oko 380 KM, a uglavnom su samohrane majke, kako će ta žena moći da živi normalan život?”, kazao je Edo Čelebić, Vijeće roditelja Mjedenica.

Normalan život, mnogi svakodnevno govore, ovdje se čeka već decenijama. Stručnjaci kažu da je u duboko traumatizovanom društvu kakvo je ovo, svakom čovjeku potreban psiholog.

“Čak i nove generacije koje nisu ratom traumatizirane, njihovi roditelji jesu, a mi govorimo o transgeneracijskom prenosu traume. U zapadnim zemljama je to sasvim normalno, jedna prijateljica koja je otišla da radi u Njemačkoj rekla je kod njih si lud ako ne odeš psihologu, a kod nas ako ideš”, kazala je Elvira Duraković Belko, doktorica psihologije, psihoterapeutkinja.

“Svakom bi bio pootreban psiholog, ali jako malo psihologa radi i u školama i u Centrima za mentalno zdravlje. Tijelo je pametnije od mozga i ono nam da signal, lupanje srca, visok pritisak. Ja bih rekla da nam je dijagnoza da smo se udaljili jedni od drugih i da nam je dijagnoza da ne brinemo puno jedni o drugima. Sve što prelazi dva mjeseca lošeg osjećaja, značio imamo pravo nekad biti loše i bez nekog velikog razloga, ali ako je to duže od dva mjeseca, trebalo bi se javiti stručnjacima.”, kazala je Nermina Vehabović Rudež, psihoterapeutkinja.

Da li ste se ikada obratili stručnjaku zbog neke psihičke tegobe, pitanje na koje nam danas u Sarajevu niko nije potvrdno odgovorio.

Bolje ne čačkati po sebi i ne otvarati stare rane, jer ko zna ima li povratka sa mjesta na koje nas, sve ono što u duši boli može odvesti, rekli bi mnogi. Stav psihologa je ipak da potiskivanje nije opcija, da samo svjesno proživljavanje kako sreće tako i neprijatnosti ali i suočavanje sa svim onim potisnutim a važnim sto nam se dogodilo, može sačuvati naše mentalno zdravlje ili nas izliječiti.

N1