Idriz Halilović sve radi na starinski način: U lov i na bajramske namaze ide na konju

Idriz Halilović (44) iz srebreničkog naselja Petriča u rodni grad vratio se prije 20 godina i bio je prvi poslijeratni mujezin u tek obnovljenoj Bijeloj džamiji. Od djetinjstva je veliki zaljubljenik u sve vrste životinja, ali je i čuvar bosanske tradicije, i po tome je poznat u srebreničkoj regiji.

Kafa sa žara

Živi s majkom u obnovljenoj kući, bavi se poljoprivredom i stočarstvom. Osim kokoši, gaji sve vrste ptica, a bavi se i uzgojem lovačkih pasa. Na imanju ima i 20 koza od čijeg mlijeka ljeti proizvodi 12 vrsta sira za prijatelje i poznate kupce. Strastveni je lovac i pčelar. Kaže da najviše voli konje, a ta ljubav traje još od njegove 15. godine. Do danas je, govori, promijenio više od 500 konja.

Halilović je lovac „na starinski način“. U lov ide na konju, a ne poput ovih, kako voli reći, savremenih lovaca koji se voze džipovima. Isključivo lovi zečeve i lisice, jer za to, pojašnjava, ima dobro dresirane pse. A kada se od rada umori, slijede odmor i kafa koja u džezvi provri na žaru.

Iako je džamija od njegove kuće udaljena oko hiljadu metara, Halilović na džumu i bajramske namaze često ide na konju, obučen u tradicionalnu muslimansku nošnju.

Djedov prsluk

Jašući na konju u bijeloj košulji, čakširama, jeleku i s fesom na glavi, privlači pažnju građana i džematlija koji redovno dolaze u Čaršijsku džamiju.

– Živim kako ja želim i ne marim šta će drugi kazati. Nošnja je ručni rad, a prsluče sam naslijedio od mog djeda Idriza, po kojem sam dobio ime, i staro je oko 50 godina – kaže nam Halilović. 

Svira šargiju, violinu, saz

Halilović je svestran, pa je zaljubljenik i u muziku. Lijepo pjeva sve izvorne pjesme, svira šargiju, violinu i saz. Kaže da se, dok je bio u izbjeglištvu, radije družio sa starijim narodom. I danas većina ljudi s kojima se druži ima više od 70 godina.