Ide li Dodik stopama Gruevskog, pakt s Orbanom i bijeg u Budimpeštu zbog straha od hapšenja

Lider SNSD-a Milorad Dodik već neko vrijeme hodi naizgled novim putevima političkog bespuća, obilježenim secesionističkim stavovima, antizapadnom retorikom, a sve garnirano ksenofobijom i šovinizmom. Ipak, takav obrazac ponašanja te posebno odabir međunarodnih partnera već je viđen.

Dodikov razvojni put poprilično podsjeća na onaj odbjeglog makedonskog premijera Nikole Gruevskog, koji se zbog straha od zatvora od 2018. godine skriva u Mađarskoj uživajući povlastice političkog azila.

Gruevski je, kao i Dodik u posljednje vrijeme, desetak godina gradio blizak odnos s mađarskim liderom Viktorom Orbanom, koji su karakterisale politička podrška, mađarske investicije te zajednička desničarska retorika.

Istraživanja Balkanske istraživačke novinarske mreže pokazuju i da, otkad je VMRO DPMNE 2017. godine prešla u opoziciju, na nekoliko internet portala i u jednu televiziju koji su bili bliski ovoj partiji, ušao je mađarski kapital. Radilo se o vlasnicima kompanija koji su medijske karijere i imperije izgradili za vrijeme vladavine Orbana, podržavajući javno njegovu politiku.

Orban je bio i redovni gost Gruevskog i njegove stranke VMRO DPMNE u nekoliko izbornih kampanja. U 2010. godini, kada je sjeo u premijersku fotelju, na listi posjeta Orbanu bila je i Makedonija, uz pohvale za rad tadašnjeg premijera Gruevskog. U 2013. godini Orban je dobio orden “8. septembar” od predsjednika Đorđa Ivanova, u znak zahvalnosti Mađarskoj zbog, kako je tada rekao Ivanov, njenog prijateljskog i principijelnog odnosa prema ustavnom imenu Republike Makedonije.

Zanimljivo je da je posljednja Orbanova posjeta Makedoniji bila 2017. godine, u vrijeme predizborne kampanje, zajedno sa slovenskim premijerom Janezom Janšom. Primjećuje se, naravno, jednak krug političkih partnera kao i kod Dodika.

Kad je makedonska opozicija predvođena Zoranom Zaevom došla na vlast koncem proljeća 2017. godine, iz ladica pravosudnih institucija izvađeni su brojni predmeti korupcije, koji su duboko inkriminirali Gruevskog. I gle čuda, spominjane su malverzacije u vezi s privatizacijama banaka, utaje poreza i dosta toga sličnog što opozicija u RS-u stavlja na teret Dodiku. Dan prije hapšenja Gruevski se obreo u Budimpešti, gdje i danas uživa zaštitu svog političkog mentora. U Mađarskoj je ove godine pokrenuo i privatni biznis te uživa status uglednog poslovnog čovjeka.

U kakofoniji secesionističke buke iz Banje Luke posljednjih sedmica i mjeseci nekako se naglo i bez najava u prvog saveznika Dodikovog režima prometnuo upravo Viktor Orban. Dok se potvrđuju medijske špekulacije da srbijanski predsjednik Vučić s amerikancima dogovara Dodikovo uklanjanje sa scene, a dugonajavljivani sastanci s Putinom izgledaju više kao ucjena, Orban se ukazuje kao jedina sigurna zaštita sumanutoj politici iz Laktaša. Sto miliona eura navodne pomoći RS-u u vrijeme blokada i najavljenih sankcija, mogu se gledati kao stalno mađarsko kontriranje Njemačkoj, koja na sankcijama insistira, ali i stavljanje do znanja na koga se u Banjoj Luci može računati kad i ako zagusti.

Kad pukne secesionistički balon, a pravosudne institucije dođu po svoje, dobro upućeni kažu da Dodik neće bježati preko Drine, ni u hladnu i proračunatu Moskvu, već u podnožje Budima. Kako saznajemo, tamo ga već čeka luksuzna nekretnina. Tu je i azilanstsko društvo Nikole Gruevskog. Možda pokrenu i zajednički biznis. Makedonski scenarij.