Husein ef. Kavazović: Ramazan je poput kovačkog ognja, on odvaja trohu od rude

O emocijama i brigama s kojima dočekuje mjesec objave i Božije milosti, stanju u bh. društvu i položaju Bošnjaka, u ramazanskom intervjuu za „Avaz“ govori reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.

Reis Kavazović govori i o susretima s predstavnicima međunarodne zajednice, svojoj poruci da moramo biti spremni ovu državu i oružjem braniti, ali i crvenim linijama ispod kojih bošnjački narod ne može ići. 

Ramazan je radost

Pred nama je ramazan. S kakvim ga emocijama, mislima i brigama dočekuje reisu-l- ulema Islamske zajednice u BiH?

– Ramazan je dragi mjesec, blago i blagoslovljeno vrijeme, mirisna bašča dženetskih duša, dova i uzdaha. Njegov kandilj je putokaz, koji očekujemo kao ozebao sunce, nakon dugih, hladnih zimskih noći. Naše noći su i duge i hladne; vrijeme u kojem živimo je bremenito, a pomalo i tegobno. Zato ramazan doživljavamo kao radost, kao potrebni predah i priliku da se okrijepimo, osnažimo i spremno zasučemo rukave za nove životne izazove. Njegove blagodati su jednake prema svima, i prema onom usamljenom džematliji u nekom dalekom džematu u našoj domovini i prema reisu-l-ulemi.

Sjetimo se prošlog, i svih prethodnih ramazana, čini se da smo bolji, darežljiviji, posvećeniji, bliži jedni drugima nego inače. Koliko je to u ovom momentu, u kontekstu svih dešavanja u svijetu i domovini, možda važnije nego ikada?

– Ramazan je poput kovačkog ognja: on odvaja trohu od rude. Nakupi se u nama svega i svačega, pa dobrota ne može da zasja u punom sjaju. Ramazan je poput ženske ruke, svaku stvar vrati na njeno mjesto. On zakuca na naša vrata s ponudama Božije milosti i oprosta. Srca koja te ponude prihvate, a njih je većina, i svoje svakodnevne postupke oplemene i onda imamo povod da se nadamo boljem svijetu u kojem živimo.

„Velike vode na nas brode“

Kako biste ocijenili trenutnu situaciju u BiH, a posebno poziciju Bošnjaka u njoj?

– Veliki Mehmedalija Mak Dizdar je kazao: „Vrijeme jest da se razmisli o vremenu, jer velike vode na nas brode.“ To da velike nevolje srljaju na nas, a da se mi ponašamo kao da smo u bešici i ljuljamo se u apatiji svojstvenoj samo nama, možda i nije neka novost. Ali jeste to da u nama vrlo snažno gori nada da ćemo se, ako Bog da, oduprijeti i, zajedno s našim prijateljima, učiniti ovu zemlju lijepim i poželjnim mjestom za život.

Imali ste niz susreta s političarima i zvaničnicima iz BiH, ali i iz međunarodne zajednice, pa i s visokim predstavnikom Kristijanom Šmitom (Christian Schmidt). Jeste li nakon tih sastanaka mirniji ili zabrinutiji za sudbinu ove zemlje?

– Prilike u svijetu, s naglaskom na rat u Ukrajini, ne idu nam naruku. Čini se da taj Damoklov mač stoji i iznad naših glava. A u takvoj situaciji teško je biti miran. 

Šta ste kazali njenim predstavnicima, šta očekujete od međunarodne zajednice?

– Kazao sam im da se bojimo zmija, akrepa i prijatelja koji to nisu. Ali, hvala Bogu, još imamo istinskih prijatelja i na Istoku i na Zapadu. Veliko je to što uz Bosnu i Hercegovinu i njen narod stoje prijatelji i u Vašingtonu, i u Londonu, i u Istanbulu. Mi znamo da je to veliki nimet za nas.

Brojne reakcije izazvala je Vaša izjava da moramo biti spremni ovu zemlju i oružjem braniti, ako njene institucije padnu. Sigurno je niste slučajno izgovorili. Imamo li razloga da očekujemo da će se to desiti? Nije li posao političara, posebno onih koji se predstavljaju bosanskim i bošnjačkim, bio da te institucije čuvaju i razvijaju i kako komentirate njihovu odgovornost što 30 godina od rata i dalje strepimo za sudbinu BiH?

– Nisu navikli da mi govorimo o sebi. Jezik su nam iščupali. Kada smo i bez jezika progovorili, optužili su nas za to. Mi ne živimo u strahu od njih, jer živimo u zakonu Milosti Božije. Narod smo koji ne mari za prijetnju, jer smo iznad nje stvoreni. S druge strane, moramo daleko više uprijeti snage i voditi aktivnu brigu o onome čime upravljamo. Potrebna je naša daleko veća odlučnost i požrtvovanost u tome, jer braniti vatan sveta je dužnost. 

Šta su prioriteti

U političkim debatama slušali smo i različite stavove o tome šta je prioritet – vjera ili država. Šta nam treba biti prioritet i ima li alternativnog puta osim onog ka Evropi i NATO-u?

– Prioritet smo mi, naše glave i naše duše. Ako bude glave i duše, bit će i vjere i države. Sa svima lijepo, ni s kim u konflikt, osim s onima koji nas žele žive spaliti u Mehinoj kući. U našoj teškoj povijesti bilo je više evropa. Mi želimo ići ka onoj najboljoj, kakve se danas sa sjetom sjećaju i sami Evropljani.

Dok su političari iz RS i hrvatskog političkog korpusa dosta jedinstveni u borbi za svoje političke ciljeve, kakvi god oni bili, bosanske političke partije nemaju jasan plan. Kako postići jedinstvo i dogovor o važnim pitanjima, odrediti gdje je crvena linija koju svi spominju, a niko, izgleda, precizno ne zna gdje je?

– Znamo, kako ne znamo! Naše rijeke su naše crvene linije: Drina, Sava, Una, Neretva. A ono između njih, to smo mi: za plugom u polju, s lopatom u rudniku, za strojem u tvornici, u bijelom mantilu u bolnici, s djecom u školi, pod opasačem u kasarni… O tome treba da bude naš razgovor i dogovor, kako i čime da čuvamo naše crvene linije i kako da podižemo naše potomke, da im sačuvamo resurse, kako bi i oni mogli sutra podizati svoje potomke. To bi trebao biti naš cilj i naš program.

Okrenimo se poslu

Počinje ramazan, kakvu poruku uputiti vjernicima? 

– Sve moramo sami. Prijatelji će nam pomoći, ali ne mogu raditi za nas. Moramo prestati kukati i okrenuti se poslu. Neka je mubarek ramazan. Nema bolje prilike za takvu vrstu zaokreta. Razmislimo o svemu, o sebi i o svom halu. Bog neće izmijeniti prilike u jednom narodu, kako se kaže u Kur’anu, ukoliko i narod nije odlučan da mijenja sebe nabolje.

Postoji li veza sa SDA

Često se čuju kritike na račun čvrstih veza Islamske zajednice i SDA. Kako ih komentirate?

– Islamska zajednica i SDA su samo nazivi, registrirana pravna lica u državi. Kako god da ih nazovete, bit će isto. A i ciljevi tih kritika su vazda isti: treba izdijeliti narod, rastaviti narod od zemlje, organizaciju od naroda. Svi su prijatelji, samo otac i majka su dušmani. To je narativ koji se nameće.

Avaz