Hoćemo li u baraž: Petev pokazao klasu, “Zmajevi” će tek rigati vatru

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine dobrim rezultatima iz oktobarskih utakmica, pobjeda protiv Kazahstana (2:0) i remi sa Ukrajinom (1:1), se vratila u život. Opet smo u igri i ponovo imamo pravo zamišljati nastup na Mundijalu u Kataru naredne godine.

Već otpisani, unaprijed prežaljeni, započeli smo kvalifikacije. Selektor Ivajlo Petev (Ivaylo) je dočekan na nož, reprezentativci su pognutih glava dolazili na okupljanja, a navijači su utakmice “Zmajeva” dočekivali kao sasvim običan dan. Ništa spektakularno, prijašnje euforije ni na vidiku.

Ponovo taj Puki i dolazak Francuske

I nije počelo najbolje. Gostovanje Finskoj i samo bod (2:2). Poveli smo preko Miralema Pjanića, a onda nam je Temu Puki (Teemu Pukki) skoro “došao glave”. I ne bi mu to bio prvi put da “Zmajeve” baci na koljena, ali srećom pred kraj utakmice se ukazao Miroslav Stevanović. Helsinki smo na kraju napustili neporaženi, a Stevanović će tek poslije izrasti u pravog junaka.

U drugom kolu kvalifikacija na Grbavicu je stigla silovita Francuska, aktuelni svjetski prvak i tim od nekoliko strašnih igrača. Prije toga bh. selekcija je odigrala dosadnu prijateljsku utakmicu sa Kostarikom (0:0), koje se ne želimo prisjećati, a i, ruku na srce, nije bilo dešavanja koji su nam ostali u sjećanju. Okršaj sa Kostarikancima pada u zaborav, a na Grbavicu su nasuprot “Zmajeva” istrčali Kilijan Mbape (Kylian Mbappe), Pol Pogba (Paul), Engolo Kante (N’Golo), Antoan Grizman (Antoine Griezmann)…

Odigrali smo dosta kvalitetno, taktički smo dobro stajali, ali je Grizman u jednom trenutku uspio umaći odbrani i matirati Ibrahima Šehića. Izgubili smo 1:0, ali je partija protiv moćnog protivnika stidno budila optimizam kod navijača naše reprezentacije. Neko će reći da je najlakše spremiti utakmicu kao što je bila ta protiv Francuske. I u pravu je, jer se u tom meču nije imalo šta izgubiti i glavna orijentacija je bio vlastiti gol, ali svejedno, bilo je lijepo gledati da “otpisana reprezentacija” parira najjačem timu na svijetu. 

Možda se moglo…

Treća utakmica kvalifikacija donijela je novi okršaj sa Francuskom. Nagađalo se koliko će Šehić puta morati vaditi loptu iz svoje mreže, koliko će golova postići Mbape…, i šta sve ne, ali su “Zmajevi” ponovo pokazali da su najbolji onda kada ih se otpiše. Inat bosanski, šta li je.

Poveli smo usred Strazbura nakon što je kapiten Edin Džeko majstorski pogodio. Međutim, radovanje nije dugo trajalo jer je sreća bila saveznik “Trikolora” koji su neobičnim golom poravnali rezultat – Džeko je glavom želio izbaciti loptu nakon kornera, a ona je pogodila Grizmana u leđa i završila u golu. Početkom drugog poluvremena Žil Kunde (Jules Kounde) dobija crveni karton i iznenada se otvara prilika – bod je u džepu, igrač više na terenu, da li pokušati pobijediti.

Možda se i mogao napasti ranjeni protivnik, čija je skupocjena odbrana u nekoliko navrata bila izvarana od strane “Dijamanta”, ali se odlučilo da se ne riskira. I sam Džeko je nakon meča rekao kako nije bilo svejedno riskirati protiv ekipe koja ima nevjerovatno brzu kontru. Kapiten je najbolje znao, on je bio na terenu i imao je uvid u dešavanja na terenu bolje nego mi pored malih ekrana. 

Zimski san od skoro dvije godine

Sigurno da bismo sada bili “na konju” da su iz Francuske donesena sva tri boda, ali se “Zmajevima” ne zamjera jer su igrali protiv aktuelnog prvaka svijeta. Između dvomeča sa Francuzima, bh. selekcija je odigrala dvije prijateljske utakmice – Danska (0:2) i Crna Gora (0:0). Ništa vrijedno pomena, sve do one utakmice sa Kuvajtom. 

Ni taj prijateljski susret, odigran 4. septembra, nije ponudio mnogo čega zanimljivog, ali je bitan jer je Bosna i Hercegovina golom Smaila Prevljaka upisala prvu pobjedu još od 19. novembra 2019. godine.

Bila je to naznaka boljih igara, a to je pokazala naredna utakmica. Izabranici selektora Peteva odigrali su odlično, kao nekada, i stvorili mnoštvo prilika. Nažalost, nije to bila Džekina noć, a povrh svega i nesretno primljen gol u sudijskoj nadoknadi, pa nekim čudom nismo pobijedili Kazahstan (2:2). Rezultat je izostao, ali igra je podsjetila na one sjajne dane – ponovo smo stvarali prilike i realno smo trebali pobijediti sa tri – četiri gola razlike.

Naziralo se bolje sutra koje je došlo mjesec dana kasnije, kada su “Zmajevi” u Kazahstanu pobijedili sa 2:0. Rutinski trijumf i opravdana uloga favorita, te prva zvanična pobjeda od spomenutog 19. novembra 2019. godine kada je BiH savladala Lihtenštajn (3:0). 

Uslijedilo je teško gostovanje Ukrajini, gdje se vidio rukopis Peteva. Ni u Lavovu “Zmajevi” nisu potonuli nakon primljenog gola, već su se uspješno oporavili, na kraju satjerali protivnika u 16 metara i zasluženo došli do boda. Ne bi bilo strašno ni da se izgubilo u Lavovu, ali sigurno da se sada lakše diše. Umjesto dvije pobjede – koliko nam je trebalo za baraž u slučaju da smo izgubili protiv Ukrajine, sada su nam za baraž dovoljna još četiri boda. 

Neki novi junaci

Ono najbolje iz svega ovoga je da je reprezentacija konačno iznjedrila neke nove junake. Džeko i Pjanić su dobili “saborce” u vidu odličnih mladih fudbalera poput Anela Ahmedhodžića, Dennisa Hadžikadunića, Amira Hadžiahmetovića, Adija Nalića, Smaila Prevljaka, Luke Menala, a tu su i nešto iskusniji Siniša Saničanin, te Miroslav Stevanović koji pruža odlične partije, slične onima koje su ga prodale u Sevilju, kao i povratnik Sanjin Prcić.

Čeka se još bljesak Ermedina Demirovića i Amera Gojaka. Dvojica talentovanih fudbalera od kojih se mnogo očekuje, naročito se ovo odnosi na Demirovića pošto je Gojak u mandatu Roberta Prosinečkog bio jedan od naših najboljih igrača. On je svakako velika enigma. Gojak je odigrao dobro u Kazahstanu, bio jedan od najbolje ocijenjenih fudbalera, a onda je u Ukrajini nestao. 

Na tom meču “desetka” reprezentacije i igrač od kojeg se očekivalo da pošalje neku magičnu asistenciju za Džeku ili Prevljaka je nestao. Umjesto jedne, napravio je drugu čaroliju – bio je nevidljiv. I nije pritisak nešto što može da muči Gojaka, pa on je, ne tako davno, izluđivao italijanske reprezentativce, sada evropske prvake, a igrao je i mnoštvo bitnih utakmica za Dinamo Zagreb. 

Petev nije tražio alibi

Selektor Ivajlo Petev je posebna priča. Bugarski stručnjak je pravo osvježenje na klupi “Zmajeva”. Čovjek je imao plan, došao je sa jasnom strategijom, te uprkos velikom pritisku javnosti ostao pri svojoj zamisli, a sada je zasipan hvalospjevima.

Sigurno raduje i njegov pristup. U oktobarskim utakmicama je ostao bez Pjanića, Krunića i Vrančića, ali ni u jednom trenutku nije tražio alibi. Nije bilo standardne kuknjave i unaprijed traženja izgovora, već je Petev najavio, ni manje ni više, nego dvije pobjede. 

Pokazao je da se radi o dobrom stručnjaku, a pobudio je simpatije i kod navijača. Što zbog dobre taktike, što zbog emocija koje pokazuje pokraj aut linije. 

U novembru na megdan “Zmajevima” stižu Finska i Ukrajina. Četiri boda su dovoljna za baraž i nastavak sna o Mundijalu u Kataru. Za nadati se da će svi igrači biti spremni i da će Petev, koji je do sada uspješno krpio rupe, biti na slatkim mukama.