Hoće li Srbija izabarati put zapadne demokratije ili će se prikloniti istočnoj, ruskoj autokratiji?

Državljani Srbije će u nedjelju, 17. decembra, birati novu (ili staru) vlast na lokalnim i parlamentarnim izborima.

Iako se aktuelni predsjednik Aleksandar Vučić neće naći na izbornoj listi – to ga ne brine. Njegov lik se nalazi na bilbordima, fasadama, svaka lista SNS nosi njegovo ime, televizije s nacionalnim frekvencijama konstantno veličaju lik i djelo predsjednika. Nije ni tajna da Vučić kontroliše ove frekvencije, kao i većinu medija u Srbiji.

Odugovlačenje i zatezanje priznavanja Kosova dodatno mu donosi plus na ovim izborima, ali ni jednokratne pomoći penzionerima, mladima i nezaposlenima (isplaćene iz budžeta) nisu zanemarive.

S druge strane, opozicija. Poziva na vanredne izbore nakon dvije velike tragedije u Srbiji. Pokrenut je masovni pokret protiv vlasti, koji je izveo desetine hiljada ljudi na ulice. Pokret Srbija protiv nasilja izlazi spreman na megdan Vučiću. Trka je neizvjesna.

A o izborima u Srbiji te njihovom uticaju na Zapadni Balkan, za Raport govori politički analitičar iz Hrvatske Davor Gjenero, koji smatra da su odnosi Srbije i Hrvatske te Srbije i BiH “na tako niskoj razini da se ništa puno nagore ne da promijeniti”. 

“Rezultati izbora u Srbiji vjerovatno neće donijeti neku promjenu. Izborna borba se svodi na to hoće li gosp. Vučiću uspjeti da sa svojom strankom osvoji apsolutnu većinu ili će ostati primoran na neku koaliciju. Gotovo sigurno je da mu je pobjeda unaprijed u džepu i da je ona radnjama prije izbora osigurana”.

Srbija s Vučićem na čelu (ne) pretenduje na to da uđe u evropsku porodicu, dok pregovori traju od 2014. g. Drag mu je novac EU, ali…

“Potpuno je jasno da se Srbija sve više udalja od procesa evropske integracije, vidjeli ste, uostalom, da neki dan na samitu EU – Zapadni Balkan gosp. Vučić nije prisustvovao, a do sada je uvijek na takvim sastancima sudjelovao, nego je poslao premijerku u tehničkom mandatu, što je potpuno jasan signal”, objašnjava Gjenero.

S druge, autokratski stil vođenja države aktuelnog predsjednika Aleksandra Vučića sve više skreće prema Kremlju, a primjetne su i intenzivnije veze i s Kinom.

Centrifugalne sile u BiH

“Isti signal koji je poslao i otišavši u Kinu, a ne u Atinu na sastanak Berlinskog procesa govori o tome da je Vučiću sve manje stalo do stvaranja dojma da je on kao zagovornik evropske integracije, sve je otvorenija njegova podrška centrifugalnim silama u BiH, prodemokratskim silama u Crnoj Gori i pokušaju rušenja državne samostalnosti Kosova, on postaje sve veći regionalni problem, ali, kao i s Miloševićem devedesetih, u Srbiji ne postoji politička alternativa, ne postoji niti jedan akter koji bi u slučaju smjene vlasti vodio iole drukčiju politiku”, zaključuje Davor Gjenero.

Predstojeći izbori u Srbiji ne prate se u Crnoj Gori s velikom pažnjom. U većini medija su sporedna tema, govori za Raport Veseljko Koprivica, novinar, pisac i analitičar iz Crne Gore.

“Naravno, prosrpske stranke i mediji njima naklonjeni podržavaju aktuelnog  predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Juče je objavljeno da je Vučić kazao da je jasno da će narod u Crnoj Gori podržati njihovu listu na izborima.

Također je objavljeno da je predsjednik prosrpske Demokratske narodne partije Milan Knežević podržao SNS na predstojećim izborima u Srbiji i da je uvjeren da će izborne liste SNS dobiti većinsku podršku građana Srbije, što je naveo u pismu Vučiću i lideru SNS Milošu Vučeviću”, govori Koprivica te dodaje da su prosrpski crnogorski političari često išli na Vučićeve skupove i da se nadaju njegovoj pobjedi, “tako je skupu Vučićevog SNS, koji je prošle sedmice održan u Beogradu, prisustvovao i Milan Knežević”.

Najjača crnogorska opoziciona stranka Demokratska partija socijalista voljela bi da predstojeći parlamentarni izbori u Srbiji donesu “dugo željenu” promjenu odnosa Beograda prema Podgorici. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić izjavio je da to podrazumjieva da se “u punoj mjeri poštuje suverenitet naše države i da se odustane od svih pokušaja hibridnog upliva i uticaja na političke prilike u Crnoj Gori”.

“DPS, čiji je lider dugo bio Milo Đukanović, godinama optužuje sprsku vlast, ali i dio opozicije za miješanje u crnogorske unutrašnje prilike”, cijeni Koprivica.

Crna Gora (ni)je srpska zemlja

Povodom aktuelnog popisa stanovništva u Crnoj Gori mjesecima se iz Beograda vodi kamanja čiji je cilj da se Crna Gora prikaže kao srpska zemlja, da će se većina njenih građana izjasniti kao Srbi i da je referendum o njenoj samostalnosti bio greška. U toj kampanji značajnu ulogu ima i Vučić.

“Mnogi u Crnoj Gori zaboravljaju da se Vučić nikad nije odrekao ultranacionalizma i da je diktator. Na to podsjećaju učesnici masovnih protesta u Srbiji i ujedinjena opozicija u Beogradu koja bi mogla da pobijedi na lokalnim izborima u Beogradu.

Naravno, za stabilnost Balkana bilo bi vrlo važno da Srbija dobije novu vlast koja će biti orijentisana ka evroatlantskim integracijama i da slijedi strateške politike Evropske unije.

Ipak, opravdana je i bojazan da će Vučić pobijediti na izborima, da neće doći do promjene odnosa Beograda prema susjednim zemljama”, kaže Koprivica i na kraju podsjetio na jedan naslov iz beogradskog Danasa: “Odlazak aktuelne vlasti moguć je jedino ako se Vučić sam povuče“.

To što su izbori raspisani nikog ne čudi: Vučić voli da tjera svoj narod na izbore svaku godine ili dvije.

“Srbija je pod Aleksandrom Vučićem svako malo izlazila na izbore, – ove, 2023. izlazi po drugi put – ali nije bila u stanju da izabere opciju izlaska iz trodecenijskog tumaranja izazvanim raspadom Jugoslavije, koja je i rasturena ponajviše zaslugom srpskih političkih elita, čija je perjanica bio pokojni, anahroni Dobrica Ćosić”, govori za Raport Shkelzen Maliqi, politički analitičar s Kosova, te dodaje da se Srbija i danas vrti u krugu obnovljene historijske dileme “koju je još krajem 19. vijeka Svetozar Marković raspravljao u knjizi ‘Srbija na Istoku’, koja se i tada svodila na izbor između Zapada i Istoka, koja se danas postavlja kao imperativ: hoće li Srbija izabarati put evropskih integracija i zapadne demokratije ili će se prikloniti istočnoj, ruskoj autokratiji?

Srbija tapka u mjestu

Smatra da Srbija pod Vučićem tapka u mjestu, pregovara sa Bruxellesom za prijem u EU, ali i da održava bliske veze sa Rusijom.

“Ta formula postala je neodrživa, pa i iznutra raspolučuje Srbiju na dva tabora, što može dovesti do unutrašnjeg konflikta budući da su, naročito oko pitanja Kosova, ali i približavanja Zapadu kao interesno atraktivije i realnije perspektive za Srbiju, u biti dve konfrontirane i naoružane opcije”, mišljenja je naš sagovornik te dodaje da nije siguran hoće li nedjeljni izbori donijeti neku suštinsku prednost bilo kojem od tabora.

“Paradoks je u tome da je Vučić do sada bio favorit Zapada, vjerovalo se da će on presjeći kosovski čvor i okrenuti Srbiju Zapadu, ali je njegovo sjedenje na dvije stolice pokazalo da mu nedostaje volja da isporuči obećano de facto priznanje nezavisnosti Kosova i predaja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji.

Moguće je da će izbori dovesti do podjele vlasti i kohabitacije dve opcije ako građanska i prozapadna opozicija dobije izbore u Beogradu i većim urbanim centrima u Srbiji”, zaključuje za Raport Shkelzen Maliqi.