Hiljade ljudi nekada dolazilo da rade: Dobojske privredne gigante “pojela” privatizacija

Doboj, prijeratni centar regije koja je obuhvatala osam općina, bio je nosilac privrednog razvoja ovog dijela Bosne i Hercegovine. 

Ujutru bi radnim danima, što autobusima, što vozovima na radna mjesta u brojne i uspješne dobojske kompanije stizale gotovo četiri hiljade ljudi. Stizali su iz Modriče, Bosanskog Šamca, Bosanskog Broda, Maglaja, Tešnja, Teslića, Odžaka i Dervente i zarađivali hljeb.

Borili se

Bila pa prošla dobra vremena. Danas stotine radnika iz Doboja na posao putuju u Tešanj, Jelah, Gračanicu, da zarade plaću i obezbijede egzistenciju svojim porodicama. 

Šta se desilo s prepoznatljivom dobojskom privredom, velikim i uspješnim proizvodnim kompanijama koje su nestali bestraga, a hiljade radnika ostale bez egzistencije i posla. Ako pitate obične građane Doboja gdje nestadoše firme poput „Trudbenika“, „Poljoremonta“, „Radnika“, „Bosanke“, fabrike dalekovodnih stubova, „Modeksa“, „Montaže“, „Hemoprodukta“, „Enterijera“ i drugih, reći će vam da ih je „pojela“ privatizacija, izvlačenje para i bogaćenje pojedinaca.

Ništa od oporavka fabrike namještaja “Enterijer”. Facebook

Dok su imali snage, radnici su se borili da sačuvaju fabrike i svoja radna mjesta.

O tome u Doboju slabo ko hoće da govori. Odgovore, barem neke, dao je Sejfudin Kamarić, prijeratni bankarski menadžer i privrednik u Doboju. Znao je kako „dišu“ propala dobojska preduzeća.

Uspješno poslovali

– Tvrdim da je Doboj, kao centar dobojske regije s još osam općina imao izuzetno razvijenu privredu, metalsku, drvoprerađivačku, prehrambenu, tekstilnu industriju. Sam „Trudbenik“ zapošljavao je 1.350 ljudi i proizvodio kompresore, pneumatiku, tu su bile i građevinska kompanija „Radnik“, „Bosanka“ fabrika za preradu povrća i voća, fabrike namještaja „Razvitak“ i „Enterijer“, Tvornica dalekovodnih stubova i druge kompanije koje su zapošljavale gotovo 14 hilljada radnika i sve uspješno poslovale. 

Kamarić: Dohakali nekad uspješnim firmama. Facebook

Zna se da je danas grad Doboj privredno gotovo mrtav grad, da više od pet stotina Dobolija, umjesto u svom gradu, u svojim fabrikama, putuju u Tešanj, Jelah, Gračanicu, Odžak u potrazi za poslom i egzistencijom. Politika, privatizacija i nesposobni kadar dohakali su nekad uspješnim firmama – rekao je Kamarić.

Lanci i katanci

I kompanije koje su bile na putu oporavka, kao fabrika namještaja “Enterijer“ u Kotorskom, gdje je trebala biti turska fabrika za proizvodnju jestivog ulja i koja je trebala zaposliti 150 ljudi, danas je zaključana. 

Pompezno najavljivana nova, najmodernija i na Balkanu najveća fabrika za preradu povrća i voća „Bosna Benkos“, na mjestu bivše kasarne u Ševarlijama, koja bi zaposlila približno 400 radnika, također je u lancima i katancima.

Avaz