Hana Hadžiavdagić-Tabaković nakon obnove zavjeta: Kada smo se vjenčali, jedva smo imali za svadbeni ručak

Za Hanu Hadžiavdagić-Tabakovićskromnost nije vrlina, a čvrsto stoji iza svojih riječi te svoje mišljenje jasno i glasno drugima stavlja do znanja.

Proteklog vikenda bh. influenserica, jedna od najuspješnijih, i njen suprug Tarik Tabaković po drugi put su jedno drugom rekli „da“. Ovaj bračni par je, uz najbliže prijatelje, proslavio desetu godišnjicu braka te su odlučili obnoviti zavjete.

Sitnice znače

Sarajka sa zagrebačkom adresom za „Dnevni avaz“ je otvoreno govorila o proteklih deset godina, ali i kako je izgledalo posljednje slavlje. Osvrnula se i na pandemiju koronavirusa i sve ono što je postigla, kako naglašava, sama, bez ičije pomoći.

– Kod mene nema odmora, spremam se za bračno putovanje. Idemo na more, klasika, ništa posebno – odmah na početku nam je rekla odlično raspoložena Hadžiavdagić-Tabaković.

Deset godina braka, malo ili ne?

– Kako za koga. Meni je proletjelo, kao da je bilo jučer. Moram priznati da sam sretna kao i prvog dana. Uvijek bih se za Tarika udala, i po 100 puta, ako treba. Pitali su me čime me osvojio. To je uradio svojim šarmom, inteligencijom i smislom za humor. A samo inteligentni ljudi imaju dobar smisao za humor. I sitnicama. Nikada Tarik neće kupiti cvijeće za 8. mart ili Valentinovo, već, kad najmanje očekuješ, ogroman buket donijet će na vrata ili poslati u salon gdje radim nokte, onako, čisto radi reda. Ili, evo, već 10 godina otvara vrata od automobila. To su neke sitnice koje puno znače, kada zaista znaš da se neko brine o tebi i da te voli s posebnom pažnjom.

Podijelili ste mnogo poruka koje ste dobili od pratilaca, a koje se odnose na organizaciju.

– Žene su potpuno poludjele. U smislu da mi govore: „Jao, ja se udajem za dva mjeseca, hoću isto vjenčanje“, „Možeš li mi poslati slike stolova i svega.“ Sve je to divno, ali ekipu koju sam ja imala, pa rijetko gdje se rađaju takvi prijatelji. Nije uopće bitno kakvo je vjenčanje bilo, nego kakva je bila atmosfera. Atmosfera su zapravo naši prijatelji, odnosno taj mali krug velikih ljudi. Bilo je samo 50 osoba i to su zaista najbliži prijatelji koji su s nama proveli i obilježili na bilo koji način ovih naših deset godina. Mogli smo napraviti vjenčanje i za 300 ljudi, ali ja to nisam željela, nije mi to bilo u interesu, da zovem i kuntu i pantu, kako se kaže, i ljude radi reda ili zbog koverata. Zvala sam ljude, moje prijatelje koje nisam mogla počastiti, jer nismo imali novaca kada smo se Tarik i ja vjenčali prije deset godina. Imali smo samo za ručak za deset ljudi i to smo jedva mogli platiti. Zaista sam ovo napravila da počastim naše najbliže prijatelje, da uživamo zajedno, da bude lijepo i da se dugo sjećamo svega ovoga. Dernek je bio u subotu, a mi još razmjenjujemo slike i snimke. Ljudi nam zahvaljuju, kažu da nisu bili na boljem partiju dugo.

Spomenuli ste finansijsku situaciju od prije deset godina, ali danas Vi živite svoje snove, tako barem djeluje na Vašim društvenim mrežama.

– Život vam je onakav kakvog ga sebi napravite. Ja sam se udala iz ljubavi i mislim da dragi Bog, kosmos, svemir, kako ko vjeruje, dijeli nafaku, a ne ljudi. Za sebe sam uvijek govorila i smatram se dobrim insanom. I ako nisam pomogla, nisam ni odmogla. I ta količina mržnje, posebno ljudi u Sarajevu prema meni, zapravo meni samo donosi dobro. Ta količina mržnje se samo odbija od mene i donosi mi samo lijepe stvari. Uživam u životu. Ja i moj suprug nismo mogli sanjati da ćemo danas živjeti kako živimo, a sve smo sami stekli. Nismo stekli ni uz pomoć porodice niti smo nekome nešto ukrali, mirno spavamo, niko nam ne baca bombe na kuću, nismo u kriminalnim radnjama niti smo na naslovnicama portala zbog kriminala, već zbog mene. Sve je onako kako se vi postavite. Ja kroz život idem prijateljski, kako prema svojim prijateljima tako i s potpunim neznancima, takva sam. Sretna sam i ispunjena osoba.

Moja dijagnoza

Krajem godine ste operirali cistu na jajniku i polipe na maternici. Otvoreno ste o tome pričali.

– Jesam. U decembru sam imala jednu, a u martu drugu operaciju na maternici. Operaciju je izveo doktor Milić u Banjoj Luci u poliklinici „Jelena“. Ne znam da li ćete napisati njegovo ime, nije važno, ali ja mu moram zahvaliti i ovim putem. Obišla sam nekoliko vrhunskih ginekologa u Zagrebu i Sarajevu, a nisu uopće otkrili moju dijagnozu, koja je nasljedna, rijetka i samo je dobro oko može vidjeti. On je vidio na prvu. A otišla sam slučajno kod njega. Zapravo, njegova kćerka me zvala na promociju klinike. Bog me tamo poslao. Otišla sam zbog posla, a otkrila ozbiljne stvari. Najesen bismo trebali raditi vantjelesnu oplodnju. Nadam se da će uspjeti iz prve, mada se to nikada ne zna. Vidjet ćemo.

Tarik: Bio sam primoran

Šta Vam Tarik kaže poslije svega? Godi li mu pažnja javnosti?

– Uvijek ispod mojih fotografija napiše neki cirkus. Pa maloprije je na Facebooku napisao „Ja sam opet bio primoran.“ To je u njegovom fazonu, tako se on zeza.

Vakcinišite se da bi ludilo prestalo

Kod Vas život nije stao zbog pandemije koronavirusa?

– Kod mene život neće stati, osim ako ne umrem, pa ni sa 70 godina. Živi ste onoliko koliko ste živi u glavi. A ja, zapravo, bez obzira na svojih 37 godina, i danas, kada izlazim s prijateljicama ili mužem, kao da izlazim prvi put u životu. S takvim entuzijazmom se spremam i šminkam i odem kod frizera, dotjeram se. Jednostavno to jesi ili nisi. To se ne kupuje, kao i harizma, sve stvari možeš kupiti osim harizme, to imaš ili nemaš. Meni pandemija ništa od toga nije promijenila, hvala dragom Bogu. Posao odlično ide. Jučer sam se drugi put vakcinisala, nisam nikakve posljedice imala. Zajedničkim snagama se zaista moramo pokrenuti da ova pandemija stane, da idemo dalje, da se svi vakcinišemo da ovo ludilo prestane.