Hamza Ridžal na “Putu svile” u Mekki: Nismo očekivali da ćemo Bajram provesti s našim hadžijama

Hamza Ridžal, jedan od autora putopisa “Putem svile” koji je javnosti predstavljen pošle godine, na novo putovanje mrežom trgovačkih puteva kojima je Sredozemlje bilo povezano s istočnom Azijom krenuo je 17. maja iz Sarajeva, a Kurban-bajram provodi u Mekki s bosanskohercegovačkim hadžijama.

Ovaj avanturista i putopisac put Bliskog istoka krenuo je s prijateljem Ahmedom Šarićem.  

– Nevjerovatno je da smo Ahmed i ja stigli ovdje u Mekku, na prvi dan Kurban-bajrama. Iračku vizu još uvijek nismo dobili, teško je ući u Irak. Zbog toga što je nismo dobili, došli smo ovdje i proveli smo Bajram s našim hadžijama. Nakon mjesec dana puta smo sreli ove naše divne ljude i naše divne čehre, u epicentru onoga što se zove islamskim svijetom – kazao je Ridžal za Media centar Islamske zajednice u BiH.

Iako zbog obreda Bajram u Mekki ne liči na onaj u Bosni i Hercegovini, ipak nije nedostajalo praznične i bajramske atmosfere među hadžijama iz Bosne i Hercegovine, čemu su Hamza i Ahmed također svjedočili u ove bajramske dane.

– Možda smo Ahmed i ja to bolje primijetili. Vi ste sve ove dane ovdje bili jedni s drugima, pričali na našem lijepom bosanskom jeziku. Prolazeći kroz jug Turske, kroz jordanske pustopoljine, sjever Saudijske Arabije, nismo imali priliku da susretnemo toliko našeg svijeta. Bili smo neizmjerno sretni kad smo stigli ovdje. Nije ovo tipična atmosfera za naše bosanske bajrame. Obavljaju se hadžski obredi i veliki je pritisak da se sve to stigne na vrijeme.

Veliki je ovo događaj i svaka čast našoj Islamskoj zajednici i Uredu za hadž i umru koji to lijepo organizuju. Prije pet, šest dana sam mislio da neću nikoga svog vidjeti za ovaj Bajram, a onda sretnem toliko dragih i poznatih lica, toliko prijatelja, čak i rodbine – zbog toga sam bio veseo i radostan – kaže Ridžal.

Impresije nakon dolaska u Saudijsku Arabiju i Mekku Mukerremu, kako kaže, teško je opisati i ostavile su na njega izuzetan trag.

 – Ne smatram se nekim dobrim piscem, ali se smatram dobrim čitaocem. Kada čovjek cijeli život čita o nekim mjestima i događajima, a onda dođe, svim svojim bićem, bude prisutan na tim lokalitetima, hodeći nekom mapom vlastite duhovne anatomije, onda to ostavi izuzetan trag, na svakog onoga ko pokušava svoj život uskladiti sa određenom vertikalom čije je izvorište upravo ovo ovdje sveto područje Hidžaza – kaže Ridžal.

Navodi kako je za njega vrlo poseban bio sami ulazak na tlo Saudijske Arabije, znajući da je to tlo po kojem su nekada hodili ashabi i Poslanik a.s.

 – Prije Mekke smo obišli Bedransko polje, Bedr. Taj susret sa Bedrom je na mene ostavio izuzetan trag. Ja se zovem Hamza. Otac mi je pričao, a ta me priča prati od djetinstva, da mi je nanijetio dati to ime kada je u šestom razredu osnovne škole gledao film ‘Pod zastavom Muhammeda a.s.’ Kada je vidio na koji je način portretiran lik hzr. Hamze, rekao je da je tada nanijetio da, ako ikada bude imao muško dijete, da će mu dati ime Hamza. Na neki način se susretnete, ne samo sa tim nekim mjestima koja su vam bitna, nego i sa vlastitošću. Imao sam osjećaj da gledam bitku svojim očima kad sam bio gore na tom Bedranskom polju. Nikad u životu nisam osjetio potrebu da odnekle ponesem malo zemlje, ali sam tu osjetio potrebu. Uzeo sam komad pustinjskog tla, spakovao u kesicu i ponio sa sobom. Ni sam ne znam zašto, niti za šta mi može trebati, ali sam ponio to sa sobom – kazao je Hamza Ridžal.

Dodaje da susret sa Kabom ostavi izuzetan pečat na ljudskim dušama.

– Teško je to riječima opisati, pred kamerom ne smijem ni probati. Moj omiljeni pisac Jorge Luis Borges u jednom eseju kaže: ‘Mi toliko dobro znamo šta je poezija, da baš zbog toga to nismo kadri definisati’. Čini mi se da mi muslimani toliko duboko osjećamo ovo tlo, da to baš zbog toga ne možemo to definisati – ističe Ridžal.

Ovom prilikom govorio je i o ljudima koje je upoznao u Jordanu, a čije porijeklo vodi iz Bosne i Hercegovine.

– Sretneš jednu ženu i njenu sestru, čiji su roditelji rođeni u Jordanu, čiji su djedovi rođeni u Jordanu, čiji su pradjedovi rođeni u Palestini, a čiji su čukun-djedovi rođeni u Bosni i Hercegovini. Niko od njih nikada nije bio u BiH, a onda uđeš u njihov dom i zatekneš sliku Starog mosta u Mostaru, zastavu BiH u dnevnom boravku, ili ljiljane na njihovim telefonima. Imao sam osjećaj da se Bosna i Hercegovina genima pamti.

Stari Aboridžani su imali običaj, kada su išli na svoja hodočašća, pa kada bi vidjeli neki izuzetan prizor ili prirodni fenomen ispred sebe, zastali bi i osmotrili ga, a onda, čim bi krenuli dalje, opet bi zastali da se odmore. Kada bi ih stranci upitali zbog čega to čine, oni bi rekli da čekaju da ih duša stigne, jer je duša ostala pred onim prizorom. Mene duša još nije stigla i trebat će joj još nekoliko mjeseci da nadoknadi sve ovo što je u meni nataloženo – kaže Ridžal.

Hamza i Ahmed nakon boravka od nekoliko dana u Mekki s hadžijama iz Bosne i Hercegovine nastavit će svoju pustolovinu po Bliskom istoku.

Naše hadžije se pripremaju za povratak u domovinu, a planirano je da prvi avion iz Saudijske Arabije prema Sarajevu poleti 5. jula.

(Haris Ahbabović/Preporod.info)