HALID MUSLIMOVIĆ: Toma je volio da sjedi sa mnom

Nije volio, želio da mu sjedi neko za stolom ko mu donosi negativnu energiju, pa bio onda rekao: „Sovino molim te izvini, ali hajde sjedi za neki drugi stol“.

Halid Muslimović nakon poduže pauze ponovno je gostovao u Njemačkoj, a ovaj put bilo je to u popularnom restoranu čiji vlasnik je Sulejman Kalauzović Suljo.

Kako su nam i jedan i drugi rekli, njihova saradanja traje već punih 40 godina i nikada nisu došli u bilo kakav konflikt. A, ovim nastupom Halid je još jednom potvrdio da je neprikosnoven na estradi, a da su njegovi vječni veliki hitovi, neprolazni.

-Ja sam uvijek zadovoljan, nije se putovalo, nije se radilo, ali evo sve se nekako polako vraća u normalu – riječi su Halida Muslimovića na početku našeg razgovora.

Da li ste se vakcinisali ili da li ste imali koronu?

-Ja sam prije izvjesnog vremena imao jedan od najtežih oblika korone, ali nisam od onih koji to javno iznose, kako mi je teško i polumrtav padam iz kreveta. Imao sam zaista veoma, veoma tešku situaciju, a posebno i zbog toga što sam ja dijabetičar. Uspio sam na svu sreću sve to prevazići u kućnoj atmosferi, da ne idem u bolnicu. Za nekih dvadesetak dana enormno sam gubio na težini, pa sam izgubio nekih 13 do 14 kilograma. Kilogrami nisu za plakanje, imao sam čak i viška, ali se nisam nadao da ih na ovakav način gubim.

Prije pandemije dešavale su se neku ružne stvari u Vašem životu, ali Vi se vraćate uvijek jači?

-Život je takav, ko ne zna da poleti neka odmah umre. Život se sastoji i do padova i od letova, on nikoga ne miluje, ali i teške situacije treba znati podnijeti. Imao sam te neke svoje prepreke, ali nikada ne mislim na problem koji je danas, već mislim na sutra.

Bez obzira na krizu ne odsutajete od snimanja novih pjesma i pisanja za Vaše kolege?

-Kada se sve sagleda, je zaista ne bih trebao više da snimam jer imam dosta velikih hitova iza sebe, ali eto, nije loše ponekad i objaviti nešto novo. Da nisam snimio pjesmu „Dunjo moja“ bili bi uskraćeni za jedan veliki hit. Evo sada ću prvi put da kažem, presnimio sam, odnosno snimio sam jednu staru pjesmu, možda je to njegova prva ili druga pjesma, pokojnog Tome Zdravkovića. Radi se o pjesmi “Sjetit ćeš se mojih riječi“ koju je on prvi put pjevao na festivalu „Ilidža“ 1969. godine. Snimio sam je zbog toga, što ja tu pjesmu evo već 40 godina zapjevam raji uz gitaru, a svi me onda pitaju, šta je to, koja je to pjesma? Ja to pjevam na svoj način, jer ne volim da kopiram. Ovih dana snimam spot na Skadarliji u Beogradu, a snimao sa je sa orkestrom Patalom i u studiju Hit, iskusnim i kvalitetnim muzičarima. A, uporedo sam snimio i pjesmu o ocu, tema koja je sasvim drugačija od svih pjesama koje su do sada snimane na tu temu. A, ovih dana dosta popularnih i poznatih pjevača snimit će moje pjesme koje sam radio za njih, a jedna od njih je Amela Zuković. Pjesma je jako lijepa, ustvari tekst. U pjesmi se kaže „Volim njeno tijelo kao svirač strunu“, jer sam tu pjesmu bio sebi namjenio, a Amela će to sebi prilagoditi, Amela je veliki i vrhunski pjevač i to će biti zaista dobra pjesma.

Kada smo već kod Tome Zdravkovića, po čemu ga pamtite iz vašeg zajedničkog druženja?

-Ja sam jako volio njegovu narav i bio je jedan od najvećih boema na estradi. Bio je tako direktan pa se dešavalo, kada sjedi za stolom sa njemu dragim društvom, a onda dođe neko ko se njemu ne dopada, pa je on to znao lagano da eskivira. Nije volio, želio da mu sjedi neko za stolom ko mu donosi negativnu energiju, pa bio onda rekao: „Sovino molim te izvini, ali hajde sjedi za neki drugi stol“. Ja sam bio klinac, a on je bio dosta stariji od mene, ali volio je sa mnom da sjedi, a ne znam zašto. Sa mnom su voljeli da sjede i Bora Čorba, Šaban Šaulić…

I ovaj put iza Halidovih leđa bio je Marko Gavrić Maki, gitarista koji sa Halidom sarađuje već pune 23 godine i kako nam i jedan i drugi rekoše, to više nije saradnja, već iskreno i pravo prijateljstvo.

Na ovaj nastup Halida Muslimovića došao je i menadžer Hilmo Peljto koji je se sa Halidom dogovorio za nastup 20. novembra u Italiji.

Najveći dio posla tu večer odradili su Suljini konobari Fugo, Nerko, Ado i Huso.

Ovih dana dešavaju se neke stvari i po pitanju Vaše kćerke Lejle?

-Moj najveći kapital su moja djeca, kao i svakom od nas, ko ih ima. Kada su djeca na pravom putu onda su roditelji presretni. Moja kćerka je u Opatiji magistrirala Ekonomiju turizma i hotelijerstva, a trenutno magistrira u Banjaluci informatiku. Predložena je od grada Prijedora da bude direktor Turističkog saveza grada Prijedora, a na kraju je sa velikom većinom glasova i postavljena na to mjesto. Ne mogu opisati to zadovoljstvo i roditeljsku sreću zbog toga.