Gradonačelnica Benjamina Karić ne zna da se ponaša: Govorila o krvavoj opsadi uz blagi smiješak

Gostujući u „Crvenoj olovci“ na Avaz TV-u, Nijaz Skenderagić, potpredsjednik SUBNOR-a i jedan od osnivača SDP-a kazao je kako je razočaran što Bogić Bogićević nije gradonačelnik Sarajeva.

Uistinu, u historiji Sarajeva teško je naći slučaj da je neka ličnost imala veću podršku i oduševljenje građana za svoju kandidaturu kao što je to bio slučaj s najavljenom kandidaturom Bogićevića za gradonačelnika čije imenovanje je, protagonisti tadašnje četvorke su nam tada samouvjereno i optimistično poručivali, stvar formalnosti.

Umjesto toga, na kraju smo vidjeli farsu da Bogićević zgađen i ogorčen povuče svoju kandidaturu i tako ne dozvoli da ga uvale u sarajevsku političku kaljužu.

Bogićević je ostao principijelan svojoj odluci, a umjesto njega za gradonačelnicu je postavljena široj javnosti tada nepoznata Benjamina Karić. Gradonačelnica Sarajeva je simpatična, mlada, puna entuzijazma, no pitanje je veliko koliko i dorasla funkciji gradonačelnice. Gafovi su barem nešto u čemu dosljedno nastavlja tradiciju Abdulaha Skake.

Mnogi pojedinci su s pravom bili ogorčeni kada je umjesto katoličkog Božića i Nove godine, gradonačelnica odlučila čestitati „kalendarske praznike“, primala je proruskog političara iz ekstremno ljevičarske njemačke stranke Die Linke Tobiasa Flugera (Pflüger) koji je otvoreni protivnik NATO saveza, a ni obilježavanje početka opsade Sarajevo nije prošlo bez neprimjerenih reakcija.

Naime, Karić se tokom govora, u kome se prisjećalo nekih od najtežih trenutaka u historiji ovog grada, početka krvave opsade u kojoj je ubijeno više od 11.000 Sarajlija, iz nekog njoj znanog razloga sve vrijeme blago smijala. Možda su je loše podučili, ali je utisak da je gradonačelnica neozbiljna u trenutku kada se govori o opsadi grada.

Karić je još mlada, uči, treba joj dati šansu, rekli bi mnogi pojedinci. Možda je tako, no, nije li funkcija gradonačelnika malo preozbiljna da bi služila kao sredstvo za političku obuku. I nije li činjenica da se na ovoj poziciji ne nalazi Bogićević, jedan od ljudi koji su zaustavili Miloševićeve ambicije i koji uživa veliki ugled na globalnom nivou koji uveliko nadilazi značaj simbolične funkcije gradonačelnika.