Grade moj, hvala ti što postojiš

Padao si mnogo puta, ustajao duplo više, ali bili smo uz tebe, čuvali te od dušmana i nismo dopustili da te ubiju.

Zenico, iako postojiš već mnogo godina, iako si prošla mnogo dobrih i loših stvari, uvijek si stajala na nogama onako kako treba, zbog toga si od čelika, zbog toga te i zovu „Čelični grad“, jer nosiš sa sobom onu svu jačinu, ono dobro srce i osmijeh pri ulasku u grad.

A ljudi, ljudi će uvijek pričati, kako loše tako i dobro, ljudi će uvijek naći tebi neku manu, oni sa strane će htjeti da te zatvore, da te pokopaju, ali mi tvoji Zeničani to nećemo dati.

Radakovo, ulaz u Zenicu iz pravca Sarajeva, je dio grada koji nosi sa sobom red velikih stanbenih zgrada, ispred kojih se nalaze djeca i na čijim licima se vidi radost samog boravka na Zeničkom zraku, kakav god on djelovao.

Dolinom Bulevara, pruža se prelijepa jedna nam jedina rijeka Bosna, onako široka i duga, daje pravu čar ovom gradu, prolazeći kroz Kamberovića polje i duž cijelog grada.

Jalija, Odmut, Londža su samo neki od kvartova u kojima su rasle generacije prije nas i u kojima će rasti generacije poslije nas. Poznati bosanskohercegovački i balkanski, Kineski zid, red zgrada, prislonjeni jedni uz drugu, postali su atrakcija cijelom svijetu, kao i svakom gostu u gradu Zenici. 

Mokušnice, Travnička, Blatuša, kvartovi sa svojim pričama, kvartovi sa svojim ljudima, koji su ih digli i napravili spoj svih kvartova u jedno, u ovaj jedan jedini grad, u ovo jedno čelično gnijezdo.

Crkvice je uzvšenje i vidikovac prema Zenici, uzvisina koja čuva sa svih strana ovaj grad i ne da dušmanu da ga ružno pogleda. Naša nada, naš mir.

Zenico, grade naš, neka si nam tu još, mnogo generacija, još mnogo dobrih ljudi dovela u ovo gnijezdo i još mnogo reprezentacija zaigralo u srži ovog grada, na jednom i jedinom, Bilinom Polju.