Godišnjica zločina na Korićanskim stijenama: “Našli smo pola glave mog Senada, nekoliko kostiju s rebara i ruke”

U nedjelju, 21. augusta, bacanjem ruža i minutom šutnje porodice žrtava, preživjeli i udruženja iz nekoliko bh. gradova obilježit će godišnjicu ubistava preko 200 osoba na Korićanskim stijenama u ljeto 1992. godine.

Mevlidi Mujkanović je na Korićanskim stijenama ubijen sin Senad, koji je imao samo 21 godinu. On je, kako je ispričala, 26. maja 1992. godine zarobljen na Mrakovici kod Prijedora, odakle je odveden u logor Omarska.

– Bio je u Omarskoj dugo, tamo je preživio sve golgote. Pokušao je da spasi nekog starca kojem je bilo zlo. Otvorio je vrata objekta gdje su bili zatočeni, utom su zapucali. Njega su ranili i još dvojicu. Odredili su ga bili da ide za bolnicu u Prijedor, da mu vade taj metak koji je bio u ruci. Onda su ga smjestili u Keraterm, a metka mu nisu izvadili – govori Mujkanović za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Senad je, priča ona, nakon raspuštanja Keraterma prebačen u Trnopolje, gdje mu je bio otac. Nadao se da će tu naći spas, kaže. S brojnim drugim Prijedorčanima ušao je u konvoj koji ih je trebao odvesti na, za njih, sigurnu teritoriju kod Travnika.

– Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni 2018. na Korićanskim stijenama, a ukopan je 2019. godine. Pronašli smo pola glave, nekoliko kostiju s rebara, ruke. Hvala Bogu pa sam pronašla išta, jer sam se bojala da su ga razvukli psi gore po Vlašiću – kaže Mujkanović, koja se ni danas ne može pomiriti s gubitkom sina, visokog, crnog, vrijednog momka, kako ga opisuje.

Iz Instituta za traženje nestalih osoba Bosne i Hercegovine (INO BiH) za BIRN BiH kažu da su na kolektivnoj dženazi u Prijedoru ove godine ukopane četiri osobe čiji su posmrtni ostaci ekshumirani na Korićanskim stijenama. Prema podacima Instituta sa područja Prijedora do sada su pronađene i identifikovane 2.604 žrtve, dok se još traga za 572 osobe.

Od 11 sati u nedjelju Savez logoraša u Bosni i Hercegovini, Savez udruženja logoraša regije Banja Luka, Udruženje logoraša Prijedor ‘92, Udruženje logoraša Kozarac te Organizacije porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba Vrbanja Kotor-Varoš obilježit će godišnjicu zločina na Korićanskim stijenama.

Iz Saveza logoraša Bosne i Hercegovine podsjećaju da je za ratne zločine na prijedorskom području, kao i za ovaj zločin, osuđen predsjednik Kriznog štaba općine Prijedor Milomir Stakić, na 40 godina zatvora.

– Dvostruka egzekucija je podrazumijevala prije svega kukavičko pucanje u leđa poredanih logoraša uz povike njihovih ubica, a zatim i pad u ambis Korićanskih stijena, iako je logorašima prethodno obećana razmjena. Prethodno su logoraši opljačkani od policajaca, a na kraju ovog čina, u ponor stijena su bacane bombe i sasipani rafali po tijelima logoraša. Laž, krađa, maltretiranje i ubijanje nevinih, oduvijek su bili ogledalo neljudi – navodi se u saopćenju Saveza logoraša BiH.

Darko Mrđa, bivši pripadnik Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor, priznao je da je lično učestvovao u izvođenju, čuvanju, sprovođenju, strijeljanju i ubistvima više od 200 nenaoružanih muškaraca na Korićanskim stijenama, za šta je osuđen na 17 godina zatvora. Samo 12 muškaraca je preživjelo.

U Sudu BiH je za ovaj zločin pravosnažno osuđeno deset prijedorskih policajaca. Kazne dugotrajnog zatvora od po 23 godine su dobili Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja; Zoran Babić je osuđen na 22 godine, a Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21 godinu zatvora. Kazna od 15 godina zatvora je izrečena Željku Stojniću. Damir Ivanković je osuđen na 14 godina, Ljubiša Četić na 13, a Gordan Đurić na osam godina zatvora, i njima trojici su kazne izrečene po sporazumima o priznanju krivnje koje su potpisali s Tužilaštvom BiH.

Jusuf Arifagić, predsjednik Udruženja logoraša Kozarac, kaže kako su ostaci ljudi koji su strijeljani na Korićanskim stijenama pronađeni u više masovnih grobnica, te da još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci svih osoba koje su ubijene.

– Mi tragamo još za 550 ljudi s područja Prijedora, Kozarca i Brda. Imamo 200 skeletnih ostataka koji leže u hali Šajkovača u Sanskom Mostu i do danas se niko nije pojavio, niko nije dao krv da bi se oni mogli identificirati, što asocira da niko od porodica nije preživio – kaže Arifagić.

Među pronađem posmrtnim ostacima ubijenih na Korićanskim stijenama bilo je i pet osoba s područja Kotor-Varoši. Munevera Avdić, predsjednica Organizacije porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba Vrbanja Kotor-Varoš, traži veću uključenost Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

– Za Kotor-Varoš još niko nije odgovarao. Još tragamo za 275 osoba. U jednom danu u selima Šiprage i Grabovica stradala je 161 osoba i gubi im se svaki trag. Nikoga nisu osudili – kaže Avdić te podsjeća kako se na Sudu BiH vodi nekoliko sudskih procesa po optužnicama za komandnu odgovornost.

Detektor