Generali poslije bitke: Raskopavanje političkog Alije u najvećoj političkoj krizi

Kada intelektualci progovore to je uvijek važno, naročito oni koji se ne eksponiraju previše. Njihovo promišljanje bi trebalo biti korektiv politici i glas razuma u političkom blatu, piše klix.ba.

U tom svjetlu prije dvije noći istupio je Džemaludin Latić, jedan od vodećih bošnjačkih intelektualaca decenijama. Njegovi stavovi najbolje bi se mogli opisati klikbejt naslovom: Ono što je rekao ostavit će vas bez teksta.

Latić je svom jednosatnom istupu oštro i direktno kritikovao politiku i ponašanje svog nekadašnjeg saborca iz mladomuslimanskih dana, ratnog i poratnog perioda Aliju Izetbegovića. Tako su se čule ocjene da je Alija bio i demokrata i totalitaran. Da je bio Udbaš, nemilosrdan i da je svjesno radio na raspadu BiH. Latić je svom nekadašnjem saputniku zamjerio što je potpisao postojanje entiteta Republika Srpska, karikirajući da bi se on lično ubio da je to morao potpisati.

Svakako da Alija Izetbegović nije neko koga treba ekskomunicirati iz svakog vida kritike, naročito političke, ipak indikativno je kako nakon više od 25 godina, nekadašnji Alijini saradnici tek danas izlaze u javnost iznoseći takve tvrdnje.

Čemu tišina Latića svih ovih godina ukoliko je sve to znao? Zašto se takvi izdajnički potezi Izetbegovića, kako to kaže Latić, nisu ranije saopćili javnosti. Kako se do sada kao država nismo raspali ako je prvi u Bošnjaka nekada bio predvodnik te izdaje i kojekakvih dogovora? Zašto to sada slušamo vjerovatno nećemo nikad ni saznati jer je većina mladomuslimana umrla.

Kritika prema Aliji Izetbegoviću je s druge strane bila samo uvod u političku kritiku današnjeg predsjednika SDA, Alijinog sina Bakira. Latić eksplicitno tvrdi da je Alija za života isplanirao kako želi dinastički sistem pa je pred smrt za predsjednika partije postavio rođaka Sulejmana Tihića, koji je prema Latićevim tvrdnjama samo čuvao mjesto Bakiru Izetbegoviću i to od 2001. do 2014. godine. Ako je to tačno i ako zažmirimo šta se sve odigralo na političkoj sceni i u BiH i u SDA u deceniji i po, onda se može zaključiti kako je Alija bio vizionar.

Kritika Bakira Izetbegovića je sasvim legitimna s obzirom da se radi o trenutnom političkom akteru, ali je indikativan momenat u kojem se to dešava. Ukoliko se ne može vjerovati Izetbegoviću za Izborni zakon, onda ga opozicija treba držati na oku i ne dopustiti bilo kakav potez koji će sutra značiti manje BiH.

Rečenice Latića kako će se BiH raspasti u dogledno vrijeme, aludirajući na neku bošnjačku izdaju su u ovom političkom trenutku muzika za uši Milorada Dodika. Stoga ne čudi kada takve rečenice bošnjačkih intelektualaca vrlo rado na društvenim mrežama dijele Dodikovi savjetnici poručujući: Vidite, o ovome mi pričamo.

Ne treba zanemariti ni da je Džemaludin Latić imao političke ambicije pa je interesantno zašto sva iznesena saznanja o izdaji Bosne nije kao odgovoran pojedinac ranije saopćio i javnosti otvorio oči. Očito je najlakše biti general poslije bitke, suštinski se posvađaš zbog novca, a sve predstaviš kao ideološki problem.