Filmska priča iz srednjovjekovne Bosne: Kako je u zavjeri ubijen čuveni bosanski velmoža knez Pavle

Profesor na Odsjeku za historiju, Filozofskog fakulteta u Sarajevu Emir Filipović u svom djelu “Bosansko kraljevstvo” detaljno opisuje ubistvo bosanskog velmože kneza Pavla Radinovića, a sada je jasno i gdje se tačno dogodio pomenuti događaj.

Knez Pavle Radinović je bio jedan od najpoznatijih i najvažnijih velmoža Bosanskog kraljevstva. Zajedno sa vojvodom Hrvojem Vukčićem i vojvodom Sandaljem Hranićem učestvovao je u svim bitnim događajima iz bosanske historije krajem 14. i početkom 15 stoljeća. Bio je također i savjetnik bosanske kraljice Jelene Grube.

Iako je u početku zajedno sa Sandaljem Hranićem i Hrvojem Vukčićem podržavao bosanskog kralja Ostoju, kasnije je podržao koaliciju koja ga je srušila i dovela kralja Tvrtka II Tvrtkovića na bosansko prijestolje.

U to vrijeme u Evropi su se dešavala velika previranja, ponajprije na mađarskom tronu između Ladislava Anžuvinskog i Sigismunda Luksemburškog. Pored toga, 1415. godine dolazi do velike Lašvanske bitke u kojoj osmanske snage na čijoj se strani borile i bosanski velikaši, uključujući i kneza Pavla, i kralj Ostoja, porazile mađarsku vojsku. Ova bitka je značila da Osmansko carstvo postepenu preuzima primat u Bosni od Ugarske.

Nakon bitke u Lašvi, Hrvoje je dobio što je želio, to jeste primat i osiguravanje teritorije, a Ostoja i Sandalj su ostali na svojim posjedima nakon što su platili danak osmanskom sultanu. Jedino je pozicija kneza Pavla ostala nesigurna.

Najbolji izvor za tadašnje prilike predstavlja pismo dubrovačkog poslanika Ivana Gundulića koji se u augustu 1415. godine nalazio u Sutjesci gdje je prisustvovao sastanku bosanskih velikaša.

U jutro 24. augusta 1415. godine kralj Ostoja i njegov sin su otišli iz Sutjeske jašući a s njima su bili knez Pavle, vojvoda Sandalj Hranić, vojvoda Vukmir Zlatonosović, župan Dragiša Dinjičić, te Sadaljev brat knez Vuk Hranić. Na osnovu ovih podataka se može zaključiti da se povorka kretala iz kraljevog dvora u Sutjesci prema Bobovcu putem uz rijeku Bukovicu.

U jednom trenutku je vojvodu Sandalja pozvao vojvoda Vukmir riječima “ili dođi meni, ili ću ja doći tebi”. Potom je Vukmir srdačno prišao Sandalju i razgovarali su dosta dugo.

Kada su došli do jednog mjesta zvanog Parena Poljana, vojvoda Sandalj je izvukao mač kao znak svojim da krenu na Pavla. Tada je kralj Ostoja svezao sina kneza Pavla, Petra, dok je vojvoda Vukmir krenuo direktno na kneza Pavla. Promatrajući to dubrovački poslanik Gundulić je mislio da se samo radi o igri, jer među velikašima nije bilo nikakvih razmirica.

Knez Pavle je situaciju shvatio mnogo ozbiljnije i pružio otpor vojvodi Vukmiru ranivši ga u rame. Nakon što je vidio da je nadjačan, Pavle je pokušao pobjeći, no vrlo brzo su ga sustigli knez Vuk Hranić i Sadaljevi ljudi. Knezu Pavlu su odsjekli glavu ostavivši ga mrtvog da leži na zemlji.

Knez Petar, sin Pavla, je svezan i odveden u Bobovac gdje je trebao biti oslijepljen. Nakon što je drama završila, svi ljudi su se vratili kućama, a Pavlove ljude su pohvatali.

Gundulić je odjahao kod Sandalja a vojvoda ga je pitao:

“Jesi li očekivao da ćeš ovo vidjeti? Tako mi Božijom milošću činimo pravdu kao i vaša gospoda dubrovačka, jer je u Dubrovniku kazna za izdaju odsijecanje glave, pa tako i ja činim s drugim vjernim Bošnjanima”.

Sandalj je iznio i druge stvari protiv Pavla, kako su se ogriješili o ugarskog kralja i Kraljevstvo Bosne, te mu Gunduliću poručio kako je on prijatelj dubrovačke vlade.

Gundulić je prepoznao Sandaljevu krivicu, te je pisao da o zavjeri niko ništa nije znao osim Sandalja i kralja Ostoje. Čak mu se i vojvoda Vukmir zakleo da ranije nije bilo riječi o Pavlovoj smrti i da je za svoj udio u zavjeri trebao dobiti Pavlov grad Olovo.

U Gundulićevom pismu se ne navode tačni razlozi za ubistvo kneza Pavla, niti na koji način su se Pavlovići ogriješili o ugarskog kralja i bosansku gospodu. Postoje indicije da je knez Pavle ubijen zbog svojih veza s Hrvojem Vukčićem, Tvrtkom II i Osmanlijama. Ono što je sigurno da ni knez Pavle ni njegov sin Petar nisu očekivali ovako nešto jer su relativno lako savladani.

Tijelo kneza Pavla iz Parene Poljane u Vrhbosnu je prenio, njegov čovjek od povjerenja, krstjaniin Vlatko Tumurlić. Prema rezultatima arheoloških iskopavanja nekropole Pavlovac, na području Kasindola u blizini Sarajeva, utvrđeno je da je tu pokopan knez Pavle.

Poslije smrti kneza Pavla zavjerenici su namjeravali podijeliti njegove posjede i potisnuti njegovi porodicu iz političkog života Bosne. Međutim veoma brzo nakon događaja u Parenoj Poljani se u izvorima javlja Pavlov sin Petar kao aktivan borac za osvetu protiv glavnih krivaca za očevu smrt. Iako je Petar zarobljen, nekako se uspio osloboditi. Smaknuće kneza Pavla je bilo političko ubistvo, obračun između suprotstavljenih stranaka i kazna za nepoštivanje dogovorenih uslova poslovanja.

Klix.ba