Filipinka i Prnjavorčanin ostvaruju svoj seoski san

Prnjavorčanin Slaven Sibinčić i Filipinka Ajvi Minoza upoznali su se 2017. godine na uzburkanom moru, gdje su oboje u potrazi za boljim životom i zaradom radili na kruzeru, a kako su rekli u razgovoru za “Nezavisne novine”, taj trenutak bio je sudbonosan i odlučujući za njihovu budućnost.

Ljepote morskih obala zamijenili su za porodičan život u prnjavorskom selu Donji Smrtići, gdje se bave poljoprivredom, pčelarstvom, uzgojem sjemena starih autohtonih vrsta voća i povrća, promovišu zdrav i samoodrživ način života, kao i ekološki prihvatljiv dom.

Dali ljubavi šansu

– Naša priča počela je na uzburkanom moru, uz mnoge oluje i način života koji je totalno suprotan od onog koji trenutno živimo. U tim trenucima života na brodu, iako okruženi hiljadama ljudi, samoća postane dio svakodnevice. Mi smo dali ljubavi šansu, porodici i vrijednostima koje čine ovaj život dragocjenim i smislenijim. Uzalud karijera i silan novac ako vam duša ostane pusta i život provedete u samoći – tvrdi Slaven Sibinčić.

Za suprugu i sebe navodi da su fakultetski obrazovani, Ajvi je diplomirana novinarka, a on je inžinjer poljoprivrede. Roditelji su i troje djece, Sofije, Natalije i Gabrijela, kojima su, kako kaže, najdraže aktivnosti druženje sa mačkama i prikupljanje jaja.

– Supruga je aktivna na društvenim mrežama, napravila je i YouTube kanal “The Sibincic Family”, gdje sa nekoliko hiljada pratilaca dijelimo dio svakodnevnog života i promovišemo život na selu. O nama su pisali mnogi mediji u BiH, ali i van granica naše države. Mnogi nam se javljaju preko društvenih mreža i kažu da smo uzor i inspiracija ne samo na lokalnom, već i na globalnom nivou po pitanju očuvanja autohtonih sorti voća i povrća, kao i samoodrživom načinu življenja – objašnjava Slaven.

Oboje odrasli na selu

Oboje su odrasli na selu, jedina razlika je što je Ajvi odrasla na Filipinima, ostrvskoj državi u jugoistočnoj Aziji, mjestu vječnog ljeta, mora i plaža.

– Ni u jednom trenutku nije bilo upitno da li ćemo izabrati grad ili selo. Sada kada vidimo kako naša djeca uživaju na selu, kako uče da vole životinje i biljke, znamo da nismo pogriješili ni trenutka. Nadamo se da će i drugi uvidjeti blagodati sela i donijeti odluke da obnove stara zapuštena imanja svojih predaka – smatra Slaven.

Za suprugu kaže da se sjajno prilagodila novoj sredini, kulturi i običajima.

– Ajvino obrazovanje u razvojnoj komunikaciji, snažno iskustvo u društvenom razvoju i poljoprivredi dodalo je veću povezanost i olakšalo prilagođavanje novom okruženju, novim običajima i kulturi. Moram da je pohvalim i da kažem da je ona svoj dolazak u BiH shvatila kao novu avanturu i izazov, te je vrlo brzo shvatila mentalitet i običaje našeg naroda. Svi su je prihvatili kao da se ovdje rodila i odrasla. Ona gaji veliku ljubav prema biljkama i životinjama, život na selu joj godi i već je prve godine gajila svoje povrće iz Azije, što je malo smanjilo nostalgiju za rodnim krajem – kaže Slaven.

Planiraju proširiti uzgoj

Slaven kaže da planira proširiti uzgoj i sakupljanje starih sorti voća i povrća, kao i egzotičnih biljaka, ne samo iz Azije, već iz cijeloga svijeta. Napominje da su supruga i on već dijelili besplatno sjemena svima koji su bili zainteresovani, i to ne samo u BiH, već i ljudima u inostranstvu, sve sa ciljem da svoju ideju prenesu drugima, da sami počnu da gaje svoju hranu.

– Sjemena smo nabavljali od ljudi koji imaju istu strast, azijske sorte sa Filipina i obližnjih zemalja. Uvezali smo se sa ljudima sličnog razmišljanja i tako dobili kontakte. Ove godine smo ostvarili saradnju sa najvećom kompanijom u svijetu za uzgoj starih sorti sa područja Amerike. Oni su prepoznali našu strast i trenutno smo u pregovorima da za njih uzgajamo neke sorte na imanju u Smrtićima. Ovo je dokaz da je svijet postao globalno selo, a ne globalni grad, što samo govori šta je bitnije. Naš ponos je što smo čuvari sjemena za generacije koje dolaze. 

Kaže da je odnedavno napustio redovni posao i odlučio se posvetiti samo poljoprivredi.

– Zbog trenutnih dešavanja u svijetu i poskupljenja, shvatio sam da, ako nastavim da radim za nekoga, neću biti u mogućnosti obezbijediti sebi zdravu i jeftinu hranu, neću imati vremena za porodicu, neću živjeti kvalitetnije i najvažnije neću moći raditi ono što volim. Moj san je da moj hobi bude moj posao. Upravo ga ostvarujem i svjestan sam da će biti potrebno mnogo žrtvovanja i da je ovo teži put. Teži, ali za mene jedini ispravan. Ne samo zbog mene, već da i moja djeca imaju zdravu hranu i žive ispunjeniji život – tvrdi Sibinčić i sa osmijehom kaže da će radije da “robuje” pčelama nego nekome vlasniku kompanije.

Porodična banka sjemena

Supružnici Sibinčić imaju već zacrtan cilj u životu, a zahvalni su i Slavenovim roditeljima na podršci, pomoći i savjetima.

– Naš cilj je imati porodičnu banku sjemena od bar 1.000 sorti, a trenutno brojimo nešto oko 650, mada je izazov sve to uzgojiti i dobiti sjeme. Svake godine pokušavamo da proširimo listu i posvetimo se tome. Od ove godine to nam je jedna od dnevnih rutina jer sada imamo vremena i nije poenta samo u prikupljanju, već nam je i cilj da inspirišemo druge da gaje stare sorte i time postanu manje zavisni od sjemenskih kuća, jedu zdravije i probaju neko davno zaboravljeno voće. Za nas je to kao potraga za izgubljenim blagom, samo što ovo naše blago možete jesti i gajiti, a ne samo nositi oko vrata – objašnjava Slaven.

Slaven i Ajvi kažu da im je želja da njihovo domaćinstvo bude totalno nezavisno po pitanju hrane, energije i svega ostalog, kao i da nikakvi globalni događaji ne mogu uznemiriti njihov mali raj.