Filip David: Bojim se da iza svega ovoga stoji projekat velike ruske imperije, a to bi značilo da mira neće biti

Zaborav karakteriše čovječanstvo i izgleda da svaka generacija mora iskusiti rat – ovim je riječima Filip David, dramatičar, pisac esejista, rođak Sigmunda Freuda, borac protiv velikosrpskog nacionalizma, opisao trenutnu situaciju u svijetu, ali i regionu.

U intervjuu za Faktor, iz svog beogradskog doma, govorio je šta ponovno biranje Aleksandra Vučića za predsjednika Republike Srbije znači za njega i njegove sugrađane, za Bosnu i Hercegovinu, postoji li mogućnost za novi rat u regionu, ali i kakve su šanse da će agresija Rusije na Ukrajinu izazvati treći svjetski rat, odnosno hoće li i ko bi mogao pritisnuti taj gumb na nuklearnoj bombi.

Šta nova pobjeda Aleksandra Vučića znači za Srbiju, region, a posebno za BiH?

– Ovo nije novi izbor Vučića, nije nikakvo iznenađenje, to se očekivalo jer od početka je bilo očevidno da opozicija, politička opozicija ovako kako je sastavljena, ne može da predstavlja nikakvu ozbiljniju konkurenciju Vučića, koji pod kontrolom drži najvažnije medije, tabloide, televizijske stanice. Tako da je to očekivana stvar i mislim da je na neki način očekivano i ono što se dogodilo poslije toga, a to je potpuni raspad opozicije jer glavne opozicione stranke koje predstavljaju Đilas i Jeremić su se na neki način raspale. Jer krenula je svađa oko toga kako dalje, šta dalje, a znalo se da ni do tada nisu imali neke velike izglede da nešto suštinski promijene u Srbiji. Ono što za neke predstavlja iznenađenje, za mene ne, a to je porast desnice u Srbiji, ultra desnice, koju je zapravo stvorio sam Vučić, a sad pred Evropom i pred svijetom u svojim izjavama se čudi da je došlo do takvog porasta te ekstremne desnice. A to je zapravo proizvod njegove politike. Tako da trenutno je sve u sjenci ovoga što se događa u Ukrajini. Manje se govori i manje se priča o toj situaciji u Srbiji šta će biti, i u regionu šta će biti jer sve zavisi kako će se okončati agresija Rusije na Ukrajinu. Bojim se da to ide ka nekom kraju koji može biti katastrofalan jer je lako pokrenuti, hoću reći brzo se može izazvati neki sukob velikih razmjera. Na primjeru raspada Jugoslavije znamo kako je teško zaustaviti taj ratni požar. Tako da nemamo utjecaja na te velike događaje, možemo samo da gledamo, da čekamo, a Srbija se našla u jednoj dosta izluđenoj, ali, također, očekivanoj situaciji jer ovdje je prorusko raspoloženje. Prema nekim procjenama, 75 posto srpskog stanovništva je zapravo proruski raspoloženo, što isto nije neko iznenađenje jer je to dio politike predsjednika Vučića, ali je pritisnut sada sa svih strana da mora da bira između Evropske unije i Rusije.

Šta mislite da će izabrati? Odnosno šta mora?

– Politički se stavlja na stranu Evropske unije prividno, a onda u svojim izjavama na sav glas kuka kako je to težak izbor. Zapravo je emocija velikog broja stanovišta očigledno i njegov način razmišljanja, i ide u prilog Rusije, ali to bi Srbiju dovelo u izuzetno tešku situaciju. Srbija se nalazi u nekoj vrsti ćorsokaka, tako da kažem, slijepe ulice, možemo i tako reći, i veliko je pitanje i kako će na kraju da se ta situacija ovdje razriješi jer veliki broj političkih partija, pa čak i ovih opozicionih, ne osuđuje se da kaže da će uvesti sankcije koje su pratilac ovog političkog glasanja u Ujedinjenim nacijama protiv Rusije. Ali niko se ovdje ne usuđuje javno da kaže da treba uvesti i sankcije EU-a, što Srbiju stavlja na tu klackalicu – malo Rusima, malo Evropskoj uniji. U ovoj situaciji teško je sjediti na dvije stolice, pogotovo što je veliki dio svijeta osudio agresiju Rusije na Ukrajinu. Zbog više stvari to sada podsjeća na neka stara vremena velikih podjela između najmoćniji svjetskih sila, a što dovodi čitavo čovječanstvo u opasnost. Može doći trenutak kada te strasti toliko mogu da se usiju, da će neko možda u tom trenutku pritisnuti ono famozno dugme koje može da uključi u taj treći svjetski rat i nuklearno oružje, što bi naravno bila ogromna katastrofa. Ali ne bih volio ni da razmišljam o tome jer mislim da može da se nađe i da će se naći razumnih ljudi koji će to uspjeti da zaustave. Ali imamo iskustva Prvog svjetskog rata, Drugog svjetskog rata kada se uvijek vjerovalo poslije završetka tih ratova i ogromnih broja žrtava, da više ratova neće biti, a vidimo da čovječanstvo teško izvlači neka iskustva i opomene.

Iz tog iskustva, ima li razum šanse naspram usijanih glava?

– Jedino oko čega nema nekih velikih nedoumica, to je da trenutno u svijetu nema političara velikih kalibara koji su u stanju da premoste ovo što se trenutno dešava u svijetu i da veliki igrači kao što su SAD, Kina, Rusija, imaju svoje velike interese u podjeli nekih resursa, u podjeli utjecaja. Sve u svemu, situacija nije dobra i mora da izazove strepnju kod svakog onog ko misli dobro svojoj porodici, svojoj zemlji, pa na kraju krajeva i čovječanstvu. Bojim se da ne upotrebljavam neke krupne riječi iza kojih stoje razne mogućnosti, a bojim se da neke od tih mogućnosti su zaista velika prijetnja po svjetski mir, čak i veća prijetnja od one kubanske krize kada su isto bile suprotstavljene dvije velike sile. Tako da ne možemo biti optimisti veliki s obzirom na sadašnju situaciju, ali ne smijemo biti ni pesimisti, moramo ipak vjerovati da čovječanstvo ima snage.

Kad kažem čovječanstvo, sad se više ne govori o nekim lokalnim sukobima, sad se radi zaista o sukobu koji može da uvuče sve velike igrače u igru i da donese nenadoknadivu štetu svima onima koji žele da više nema takvih sukoba, da se sve to završi dobro i pozitivno. A onda opet dolaze na red lokalni sukobi, onda dolazi na red naše područje gdje mi imamo velika žarišta, velike mogućnosti da se sukobi opet obnove, na neki sličan i drugačiji način. Govorim o Kosovu i govorim o stanju u BiH, Republici Srpskoj, onoj famoznoj tenziji o stvaranju srpskog svijeta, gdje opet u središtu tenzija se nalazi nažalost Srbija. Jer moja stara teza o kojoj sam govorio više puta je da od Srbije, kao najmnogoljudnije države na ovom našem području, zavisi u velikoj mjeri i stabilnost čitavog područja. Ostaje nam samo nada da ćemo i taj dan dočekati, mi matori ne, ali neke mlađe generacije, nadam se da.

Vučić je u jednom od svojih prvih intervjua kao novi-stari predsjednik Srbije kazao da Bošnjacima ne smeta kada se za Kosovo kaže da je nezavisna država, ali im smeta kada se to kaže za Republiku Srpsku, što je očigledna provokacija, s obzirom na to da je RS, kao što znamo, genocidna tvorevina, koja nikada nije bila nezavisna, a posebno ne u okviru granica Srbije… Da li on ovakvom izjavom priziva neki novi sukob?

– Znate, do velikih sukoba može doći ukoliko to želi neko od velikih sila. Nema Srbija sama dovoljno snage iako se naoružava, kupuje avione. Šta znači deset aviona u odnosu na ono oružje kojima raspolažu SAD, NATO, Rusija… Jedino ukoliko neka od velikih sila zaželi, sukoba može biti, i on može brzo da zapali čitav region i ponovo može da stvori te velike tenzije koje uvijek vode nekom katastrofalnom završetku, ukoliko nema dovoljno pameti da se to zaustavi. Tako da ne znam šta da vam kažem, ne mogu predvijeti šta će se dogoditi, ali mislim da to ne može bez želje velikih sila. Ostaje nam nada da ipak te tenzije će se nekako zaustaviti, da će se naći neki zajednički rječnik, ali to ne može biti ovaj nacionalistički, ultra desni koji je na kraju srušio i Jugoslaviju. To mora da bude razgovor o interesima svih, a interes svih je jedan od načina da zavlada neka vrsta mira i dogovora, i na ovom našem području, a i izvan njega.

Kada ste rekli ako to žele velike sile, jeste li mislili na Rusiju?

– Naravno. U ovom trenutku kako sve to izgleda, Rusija ima svoje velike interese da obnovi ono što je bio sovjetski savez, a na drugi način ako znate šta piše i govori nekadašnji savjetnik Putina Aleksandar Dugin, to je obnova velike ruske imperije, to je taj euroazijski savez, koji ima nekog ekonomskog interesa, ali je prije svega politički. To je obnova zapravo neke velike, moćne ruske imperije i dok god postoji ta ideja, taj program, mira neće biti. I ja se bojim da iza svega ovoga stoji ta ideja, taj projekat, a to je projekat euroazije, projekat velike ruske imperije.

Faktor.ba