Fikret i Miloš, mladići koji ruše stereotipe: Takvih nema u 100 država

Još se oporavljamo od prošlog rata, a već nas vide kao pogodno tlo za sljedeći. Tome su najviše doprinijeli oni koji nas vode. Jer bh. građani – oni obični, koje se gotovo nikad ništa ne pita, ne misle tako. Ali, mi smo pitali.

Fikret i Miloš mladići su koji ruše stereotipe.

Nastanjeni u malom selu na obroncima Majevice, ovi vrijedni mladi ljudi svoju perspektivu vide u BiH. 

Život na selu je, kažu Fikret Mehmedbegović i Miloš Đokić, itekako moguć. Njeguju i ljubav, prijateljstvo i život, kao primjer svima. Ne razdvajaju se. Nisu se htjeli razdvojiti ni dok su nam pred kamerom pričali o svom dugogodišnjem prijateljstvu.

Želje skromne, jednostavne i iskrene

– Ovdje za nas, u ovim selima gdje nas ljudi poznaju, kažu da smo mi država u državi – kažu oni.

– Dok smo nas dvojica zajedno, samo se Boga bojimo. Meni je Bajram kao i moja slava – njemu je moja slava kao Bajram. I nema razlike. Ako Bog da, 100 godina tako da se volimo, poštujemo i naša djeca isto tako – nemam druge želje – rekao je Đokić.

Želje skromne, jednostavne i iskrene. Poslove na farmama obavljaju zajedno, pomažući jedan drugome. Da je lako, nije, kažu. Očuvati imanja, stočni fond i održati proizvodnju – iz godine u godinu – sve je teže.

Na samom vrhu Majevice je stara drvena kućica – njihovih ruku djelo. I „oaza mira“, kako je zovu. Tu često odmaraju, druže se i nalaze vremena za hobije.

Iskrena prijateljstva bez interesa

– Ovdje 6 sela ima. U Lovačkom sam udruženje Partizan Donja Trnova. Radim već 3 godine, zadovoljan sam – priča Miloš.

I Fikret ponekad ide s njim, dodaje, uz smijeh – kao neki inspektor.

U vrijeme kada mladi iz zemlje odlaze, kada se život u BiH, posebno u njenim ruralnim područjima, smatra nemogućim, kada su iskrena prijateljstva bez interesa postala rijetkost – ovi mladi ljudi su primjer da prave vrijednosti ipak postoje.

– Nas nema u 100 država – to je glavno, a za ostale nas ne interesuje – kažu.

Na ovom linku pogledajte njihovu priču.