Fikret Hodžić: “Znam ko mi je ‘skuhao’ respiratore! Ako me Sud oslobodi, sve ću ispričati!”

Hadžifejzović: „Kada ostaneš sam u ćeliji… kada si sam… pomisliš li: ‘Šta ako su moji respiratori ubili nekoga?!’“ Hodžić: “Moja oslobađajuća presuda neće pomoći Novaliću i Solaku!” 

Hadžifejzović: “Spavaš li na slobodi mirno?”

Hodžić: “Spavam mirno.”

Hadžifejzović: “Kakva ti je hrana?”

Hodžić: “Onako.” 

Hadžifejzović: “Jesi kuhao?” 

– Advertisement –

Hodžić: “Nisam jer ne znam.”

Hadžifejzović: “Ko ti je kuhao?” 

Hodžić: “Solak.” 

Hadžifejzović: “Ima ovo i drugo značenje… Ko ti je kuhao?” 

Hodžić: “Javnost može da shvati ko je kuhao, a ko je bio skuhan.” 

Hadžifejzović: “Imaš kćerku. Kako je ona doživjela to?”

Hodžić: “To mi je najteže palo. To ne mogu nikad zaboraviti. Ne mogu ni halaliti te stvari. Na pravdi Boga su me razdvojili od mog djeteta! Svaki roditelj to može razumjeti, vjerujem…” 

Hadžifejzović: “Je l’ vas u zatvoru zabavljao Kemo Čaušević?” 

Hodžić: “Jeste. On je domišljat čovjek. Rekao mi je da mi neće halaliti ako se ne kandidujem za bošnjačkog člana Predsjedništva.” 

Hadžifejzović: “Zašto je sjednica Apelacionog vijeća tako brzo zakazana?“

Hodžić: “I meni je bilo čudno, ali advokat mi je rekao da u naredbi Ustavnog suda BiH piše da se hitno mora riješiti ono što je taj sud naložio, pa razumijem zašto sjednicu imaju odmah u ponedjeljak. Mi ćemo ponovo iznijeti svoju žalbu, a onda će se Sud BiH povući na vijećanje i donijeti odluku o onome što slijedi u budućnosti.” 

Hadžifejzović: “Osuđen si za zloupotrebu položaja, a za to djelo ti nije suđeno?” 

Hodžić: “Ne samo da mi nije suđeno… nijednom na ročištima nije spomenuto da me neko tereti za zloupotrebu položaja.” 

Hadžifejzović: “Ovakvo nešto se nikada nije desilo? I Tužilaštvo ima dramu. Znaš li to? Kako se presudi u ovom slučaju? Na tu presudu se mogu sudovi pozivati kasnije. Znaš li to?” 

Hodžić: “Ne znam, ali mi je logično.”

Hadžifejzović: “Šta očekuješ da se desi u ponedjeljak? To nije suđenje?”

Hodžić: “Mi se vraćamo na period poslije prvostepene presude kada smo ulagali žalbe.” 

Hadžifejzović: “Pitao sam vrhunske pravnike šta će tu uraditi Tužilaštvo BiH. Rekli su mi da ide ponovo cijelo suđenje, da sve zavisi od Apelacionog vijeća, da su sve varijante moguće, da Tužilaštvo može proširiti i napraviti novu optužnicu, da se oslobodi ili proglasi krivim… Rekli su i da to zavisi od tužitelja, da će Vijeće najvjerovatnije usvojiti žalbu i da su moguće dvije varijante: ukidanje prvostepene ili oslobađanje. Kakve ti informacije imaš?” 

Hodžić: “Nemam informacije… imam samo želju. Kako će mi ponovo suditi ako to nema u optužnici?” 

Hadžifejzović: “Jesi ti tražio pomilovanje?” 

Hodžić: “Nisam. To bi značilo da priznajem da sam kriv.” 

Hadžifejzović: “Novalić je tražio.” 

Hodžić: “Jeste. Jedan od razloga zašto bi se izdržavanje moglo odgoditi je da tražiš pomilovanje.” 

Hadžifejzović: “Bilo je pitanja zašto ti sebe ne bi sačuvao, rekao nešto što bi te moglo odbraniti? U smislu da si mogao da kažeš da je treća osoba kriva… Bilo je elemenata za to, poruka…” 

Hodžić: “Bilo je raznih poruka, ali koliko su te poruke zapravo dokaz?” 

Hadžifejzović: “Jedna od tih poruka je bila: ‘Fikret bi trebao gostovati kod Senada, mogao bi skrenuti fokus sa nas.’ To piše Fadilova saradnica. Oni nisu došli u ovaj studio, a ti jesi. Je li to bio pametan medijski potez?” 

Hodžić: “To je bila moja odluka. Ne mislim da je to bila greška. Ne kajem se zbog toga. Sve što sam govorio, ispostavilo se da je istina.” 

Hadžifejzović: “Da li si ikada u zatvoru razmišljao da su ti respiratori prikopčani na ljude i šta ako je neko umro na tome?” 

Hodžić: “Nisam razmišljao o tome jer sam imao informaciju da niko nije umro na tim respiratorima.”

Hadžifejzović: “Ali je bio prikopčan.” 

Hodžić: “Razumijem. Jesu li bili spašeni ti ljudi?” 

Hadžifejzović: “Pa ne zna se. Tužilaštvo KS je prekinulo istragu.” 

Hodžić: “Tegobno je tvoje pitanje. Tegoban je i moj osjećaj koji sam ja imao zadnjih pet godina. Neko mi je crtao metu na čelu bez razloga! Ja Vas pitam: kako su razmišljali ljudi koji su proizveli respirator Dreger znajući da su ljudi umirali na Dregeru? Evo, ja Vas to pitam!” 

Hadžifejzović: “Imaš ti svoju teoriju ili dokaze kako se sve desilo?” 

Hodžić: “Nemam teoriju; imam čitav mozaik, ali ostavit ću to za poslije. Znam tačno kako je išlo, kako je krenulo, na koji je način funkcionisalo. Znam da meta nisam bio ja jer sam nebitan u toj priči ali doći će vrijeme kada će to izaći u javnost. Od naslova ‘Poljoprivredno gazdinstvo dobilo posao nabavke respiratora’ je sve krenulo! To je bila laž! Mi nismo poljoprivredno gazdinstvo.” 

Hadžifejzović: “Ko je bio meta?” 

Hodžić: “Nije bio samo Novalić…” 

Hadžifejzović: “Šta su dalji koraci?” 

Hodžić: “Da dođem ovdje kod tebe i kažem da sam slobodan.” 

Hadžifejzović: “Da li bi nastavio raditi na televiziji?”

Hodžić: “Da. Imam neke ideje, planove…” 

Hadžifejzović: “Emisija da se zove ‘Sloboda robije’?” 

Hodžić: “‘Kad lovina postane lovac’. Tako bi mi se zvala emisija.” 

Hadžifejzović: “Imaš li osjećaj za osvetu?” 

Hodžić: “Kad ne bih imao, bio bih mrtav čovjek. Postoji želja za osvetom, ali bih im dostojanstveno vratio za ono što su mi uradili!”