Fali 4000 medicinskih sestara: Tamo zarađuju 2000 €, a ovdje ni pola toga…

Stranice bolnica prepune su natječaja za zapošljavanje sestara i tehničara. Smrtnost se povećava ako ih nedostaje. ‘Ništa se ne mijenja na bolje’, kaže jedna od sestara

Padamo s nogu i ništa se ne mijenja nabolje, kaže nam medicinska sestra jedne velike zagrebačke bolnice, koja iza sebe ima trideset godina radnog staža i tko zna koliko tisuća prijeđenih kilometara niz hodnike, ambulante i bolničke sobe. Sestre na najtežim radilištima – u hitnoj i na intenzivnoj skrbi – imaju plaću od oko 7000 kuna, znači ni tisuću eura. Budući da kronično nedostaje kadra, postojeće sestre “natuku” puno prekovremenih radnih sati pa se plaća može popeti do osam, devet tisuća kuna – na prvi pogled lijepa, pristojna plaća, ali uz toliko danonoćnih smjena, to je – premalo.

Ova sestra pamti vremena kad je svaka kolegica prvo morala odraditi pripravnički staž, pa ih je bilo puno koje su bile ispomoć njima, zaposlenima. Danas te prakse više nema, a stotine, tisuće sestara otišle su raditi u inozemstvo.

– Tamo će sestra raditi za barem 2000 eura, dok je prosječna plaća naše sestre 6200 kuna, odnosno oko 800 eura, i to sa svim dodacima i dežurstvima. Toliko zarađuje, primjerice, prvostupnica sestrinstva s dvadeset godina staža, koja vodi odjel s dvadeset pacijenata – kaže nam Mario Gazić, predsjednik Hrvatske komore medicinskih sestara.

U bolnicama je ukupno oko dvadeset tisuća sestara, navodi, koje rade svoj posao, ali i posao onih najmanje četiri tisuće kolegica i kolega koji u sustavu nedostaju. Po svim odjelima, napominje Gazić, fali oko 20 posto medicinskih sestara, odnosno tehničara, po uvjetima propisanima pravilnikom Ministarstva zdravstva.

– Stalno apeliramo na odgovorne resore da povećaju kvote za školovanje sestara i tehničara jer zainteresiranih ima, sve su postojeće kvote popunjene. Interesa za srednju strukovnu školu ima, neke su škole, poput osječke, bjelovarske ili u Koprivnici i Splitu, upisne kvote povećale, njihovo zapošljavanje nije upitno – napominje Gazić. Upozorava da se mora učiniti nešto, jer dvadeset tisuća postojećih sestara neće moći zauvijek toliko raditi nadoknađujući manjak kadra.

Manjak sestara na odjelima intenzivne skrbi može značiti, međutim, nešto puno ozbiljnije – povećanje smrtnosti pacijenata.

Istraživanja pokazuju da ako broj sestara na intenzivnoj skrbi padne ispod 0,75 po pacijentu, tad raste smrtnost. To se u bolnicama pokazalo i u koroni, u nekoliko pandemijskih vrhunaca. I prije je bilo takvih situacija, no sad su bolnice bile pretrpane COVID oboljelima i preživljavanje je bilo manje. Smrtnost se znala povećati s 30 na čak 60 posto.

Na tri pacijenta takvog odjela trebale bi biti četiri medicinske sestre, tako da su dvije unutra, na odjelu, a dvije se odmaraju. Ako taj omjer pada, smrtnost raste. Manjak sestara znači jedno.

Da se ne može svakom pacijentu pružiti punu potrebnu skrb. Briga o teškim COVID pacijentima je jako zahtjevna. Osim što teškog pacijenta mora prati, mijenjati mu posteljinu, sve dezinficirati i slično, njegova sestra mora se brinuti i da ne nastanu rane od ležanja, mora davati pacijentu terapiju intravenozno, a onda pratiti situaciju na puno instrumenata koji isporučuju lijek u mililitrima. Anesteziološke sestre su gotovo pa liječnice, njihova je edukacija zahtjevna i ne može ih zamijeniti netko s drugog odjela, needuciran za taj posao.

Zagreb: Davor Vagić novi je ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice