Evropa je puna primjera dobrovoljnih ostavki: Nekima presudila čokolada, nekima porno filmovi, vino ili dadilja, a u BiH ta je praksa gotovo nepoznata

Političke ostavke uvijek izazivaju veliku pozornost javnosti i medija, a u mnogim društvima one su dio kulture, ponekad neshvatljive pripadnicima drugih naroda. Ipak, ostavke javnih službenika, odnosno dužnosnika, u većini zemalja doživljavaju se kao moralni čin bez obzira na to što su ostavke političara često iznuđene, a često su i posljedica skandala nakon kojih je obnašanje funkcije praktićno nemoguće.

Ni naše, a ni većina evropskih sustava pitanje ostavke ne normiraju posebno. Ostavka se u zakonima tek navodi kao jedan od razloga zbog kojih nekome prijevremeno prestaje mandat te se razlozi bilo čije ostavke posebno ne nabrajaju jer se načelno smatra kako je riječ o osobnom činu koji se ne treba objašnjavati.

Neke su ostavke u Evropi bile podnesene zbog manjih, a neke zbog većih propusta, odnosno događaja koje su ostavile mrlje na časti dužnosnika. Dakako, procjena šta je velika, a šta mala mrlja također je pitanje i osobnog, ali i šireg osjećaja odgovornosti.

Tako je britanska državna tajnica Jacqui Smith dala ostavku jer se saznalo kako je njen suprug na trošak države gledao pornofilmove, odnosno posudbu filmova je platio službenom karticom. Francuska ministrica vanjskih poslova Michèle Alliot-Marie podnijela je ostavku nakon što se s godišnjeg odmora, umjesto redovnim letom, vratila privatnim avionom nekog tuniskog biznismena.

Zemlja koju tradicionalno smatramo uzorom građanske uređenosti i ljudskih prava, Švedska, imala je sličan niz ostavki. Tako je zamjenici švedskog premijera Moni Sahlin presudila – čokolada!

Ona je naime bila je upletena u aferu “Toblerone”, jer je koristila službenu kreditnu karticu kako bi kupovala slatkiše, a kasnila je i s plaćanjem kazni za nepropisno parkiranje. Švedska ministrica trgovine Maria Borelius je dala ostavku nakon što je bilo otkriveno da je ‘na crno’ zaposlila dadilju, a ministrica kulture Cecilia Stego Chilo podnijela je ostavku nakon što se saznalo da 16 godina nije plaćala TV pretplatu.

Bivšoj švedskoj ministrici za školstvo koja je porijeklom iz naše zemlje Aidi Hadžalić pak presudile su dvije čaše vina. Ona je podnijela ostavku nakon što ju je policija zaustavila na cesti i utvrdila joj 0,2 promila alkohola u krvi.

Uhljebistan: Bh. političari zakovani za fotelje

Tokom pandemije zadesile su nas različite vrste afera najčešće povezane sa nabavkom medicinske i zaštitne opreme. Direktor Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak tako je nakon afere “Srebrena malina” poručio da želi da ga suspenduju, a Vlada FBiH mu je ispunila želju. Suspenzija znači da će primati punu platu.

U blizini Banja Luke razapeti prazni šatori trebali su biti mobilna bolnica, plaćeni su skoro pet miliona KM, a izgledaju kao dobro pripremljena baza za koridu na Čevljanovićima, no riječ ostavka i razapeti šatori nisu spomenuti niti u jednom obraćanju vlasti manjeg bh. entiteta.

Podsjetimo, ostavku nije podnio ni predsjednik Federacije BiH Živko Budimir koji je uhapšen 2013. godine, već se nakon jednomjesečnog pritvora vratio u predsjednički kabinet. Ostavke na mjesta predsjednika stranaka ili čak entitetskih premijera nisu ponudili ni Dragan Čović, kome je suđeno za privredni kriminal, niti Milorad Dodik, protiv koga je postojala istraga u državnom Tužilaštvu i koji je nedavno javno priznao da prisluškuje opoziciju. Podsjetimo u američkoj historiji postoji samo jedan predsjednik koji je podnio ostavku, Richard Nixon koji je takođe prisluškivao oponente. Član Predsjedništva BiH je rekao da se šalio.

Izumrla praksa “podnošenja ostavke” u BiH pokazuje nam da je i pristup političara različitim političkim funkcijama eksploatacijski i da se na njima nalaze iz ličnih, najčešće finansijskih razloga. Oni ih u najvećem broju obnašaju zbog ličnih, a ne interesa građana koji su ih izabrali.

Kao poenta ove priče dolazi i nedavna izjava predstavnica SNSD-a u Predstavničkom domu BiH Sanje Vulić nakon rasprave o ukidanju paušala:

“Ja vama nisam kriva što ste vi novinar i što ste možda nezadovoljni svojom platom. Ja sam birala svoj poziv. Ja sam poslanik. Zakon je definisao toliku platu. Ja da sam željela manju platu, ja bih se bavila nečim drugim”.

Porazna je činjenica da sasvim sigurno postoji još mnogo onih političara koji razmišljaju slično. Niz onih koji bi se bavili “nečim drugim” da su željeli manju platu, odnoso niz onih koji nisu sposobni baviti se nekim drugim poslom koj je dobro plaćen. Biografije bh. političara pokazat će nam da su najčešće svoj “radni vijek” proveli na različitim uhljebljenjima. No, većina ih nije toliko hrabra ili glupa da to i priznaju.

Oslobođenje