Energetski sektor je u raljama politikantstva, nepotizma i populizma: Suverenitet na štetu građana

Rudarska saga je potvrdila da je energetski sektor u Federaciji Bosne i Hercegovine u raljama politikantstva, nepotizma i destruktivnog populizma. Očuvanje energetskog suvereniteta je bio argument onima koji su se protivili zahtjevima rudara, kao i onima koji su ih podržali. Protivnici su uvjeravali da će se ispunjavanjem zahtjeva ugroziti ovaj suverenitet, dok se s druge strane tvrdilo da će se to desiti ako se oni ne ispune.

Koliko je ovo utemeljen argument?

FBiH ima energetski suverenitet, ali je on prljav, opasan po zdravlje i mnogo košta. Počiva na dvije javne elektroprivrede koje skoro imaju monopol na energetskom tržištu uprkos tome što je počela njegova liberalizacija.

Energetski sektor upravljan politikantstvom

Obje elektroprivrede imaju mnogo radnika te se dugo sumnjalo da je veliki broj njih bespotreban. Da to zaista jeste tako potvrdio je prošle sedmice direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine (EP BiH) Admir Andelija obraćajući se entitetskim parlamentarcima. Naglasio je da višak radnika postoji u administraciji rudnika. Međutim, prema njegovim riječima, fali rudara.

Također je sumnja da se u energetskom sektoru nezakonito i nepotistički zapošljava te da takvo zapošljavanje nije izostalo ni u rudnicima. Vrlo je izgledno da se to dešava, a jedan od ciljeva jeste stvaranje, odnosno proširivanje glasačke baze. To je svojstveno svakoj stranci koja je vladajuća ili koja je to bila.

Time je energetska politika kroz javna preduzeća dominantno oblikovana politikantstvom, tj. ličnim i stranačkim interesima. Razlog više za ovakav zaključak jesu i upozorenja pojedinih da je federalna vlast omogućila zakonsku zloupotrebu korištenja obnovljivih izvora energije.

Tvrdi se da postoje privilegirani proizvođači struje iz obnovljivih izvora energije. Privilegirani su, jer se navodi da su bliski vladajućima. Oni dobijaju poticaje za ovakvu proizvodnju električne energije, a poticaji se prikupljaju preko računa za struju koje plaćaju građani i privrednici.

Energetski suverenitet na štetu građana

Federalna vlast već dugo ne prihvata izmjene zakona o obnovljivim izvorima energije. Direktor Energetske zajednice (EEZ) Janez Kopač je u martu ove godine poručio nadležnim u ovom entitetu da usvoje novi zakon kojim bi se omogućilo da što veći broj građana bude u mogućnosti da u svojim domaćinstvima iz obnovljivih izvora energije proizvodi struju. To se prije svega odnosi na solarnu energiju, a čime bi sama domaćinstva bila u mogućnosti ne samo da proizvode i kupuju struju, već i da je prodaju. Riječ je o “prosumer” (proizvođač/potrošač) konceptu. Time bi se doprinijelo da svako domaćinstvo bude što više energetski nezavisno.

Ovim konceptom, koji je odavno zaživio u razvijenim zemljama, na dobitku bi bili građani, ali bi na gubitku bila vlast. Znatno bi joj se reducirale mogućnosti mahinacija u energetskom sektoru, a kojima se, između ostalog, održava. Manje bi spornih radnji bilo i u rudnicima koji bi s većim konceptom proizvođač/potrošač bili manje relevantni.

Zapravo, na djelu je energetski suverenitet na štetu imperativa za energetskom nezavisnošću građana. Otuda i strastveno zagovaranje takvog suvereniteta kod vladajućih. Motiv opozicije za njegovo zagovaranje, odnosno zagovaranje prava rudara jeste destruktivni populizam bojeći se (ne)opravdanog zadovoljstva rudara i nadajući se da će od njih ušićariti koji glas. Osim toga, pojedine sada opozicione stranke su kao bivša vlast upravljale rudnicima koji grcaju u problemima.

Cijena u novcu i zdravlju

Destruktivnost vlasti i opozicije u zagovaranju zastarjelog koncepta će najviše platiti građani – i novcem i zdravljem. Održavanje energetskog suvereniteta dominantno zasnovanog na uglju, a samo zbog pojedinačnih i stranačkih interesa, značit će opstanak Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno cijele države kao siromašne i po zdravlje opasne sredine.

Nastavak korištenja uglja u dosadašnjim količinama značit će nastavak enormnog zagađenja zraka. Troškovi liječenja zdravstvenih problema uzrokovanih ovim zagađenjem znače da je cijena struje mnogo viša od one na računima elektroprivrede.

Da se energetski sektor istrgao iz ralja klijentelizma, nepotizma i populizma, sve je moglo biti drugačije, pa su se mogli i izbjeći problemi u rudnicima.