Emotivni oproštaj Farisovog profesora: Mogu zaboraviti ime, ali čehru i dobar odgoj nikad

Devetnaestogodišnjem Farisu Pendeku danas je obavljena dženaza na groblju Vlakovo kod Sarajeva.

Brojni su članovi porodice, prijatelji i kolege iz škole koji su došli na posljednji ispraćaj Farisa.

Suze su tekle a jecaji prekidali tišinu koja je vladala tokom ukopa.

Prisutnim se nakon efendije obratio Tvrtković Alija, Farisov nastavnik vjeronauke. Njegov govor snažno je utjecao na sve prisutne, i oni najtvrđi su pustili suzu.

Ovaj moj i naš učenik Faris od naših roditelja čistih… idemo dalje! Kroz Kur’anski ajet koji se meni otvorio kada su moje kolege meni rekle: „Alija na tebe je red da proučiš petnaesti džuz iz Kur’ana koji je Allah odredio da je bio u mom Kur’anu određen sa jednom vrpcom, to vam je 17. džuz kad dođete kući ja vas molim, ovo je posljednji poziv da podignemo glas u našoj Bosni i Hercegovini Kur’anski ajet iz 17. džuza, 33. ajet govori da porodica vi i grad, grad čisti, ima pravo na osvetu da uvedemo kroz naš zakon smrtnu kaznu za onu osobu koja je ubijena na ovakav način. Ako to uradimo, budite sigurni jedino na takav način ćemo imati sigurnost u našem gradu – kazao je Alija i nastavio:

Ja poznajem svu ovu moju djecu. Mogu im zaboraviti ime, ali čehru i dobar odgoj nikad. Ova moja djeca, ovi moji đaci, njih 355 svi su čisti kao i vi, a i 100 učenika koji idu na kulturu isto su tako čisti. Svi su danas ovdje prisutni i dižu svoj glas, jer oni poštuju, znaju šta je kultura, znaju šta je vjera, znaju šta je tradicija… Ja vam se zahvaljujem danas u ime porodice, svojih kolega, radnika, učenika koji će svojim radom znanjem i vjerskim i svjetskim za vrlo kratko vrijeme doći na poziciju da će moći usvojiti zakon „oko za oko, zub za zub“. Jedino na takav način se više neće nikad ponoviti. Kada bi te ubice znale da imaju to iza glave nikada se ne bi odlučili na ovaj čin. Ja vas molim odgajajte svoju djecu, i vjerski, i svjetski i sportski. Ova djeca su bila i sportsko odgojeni a isto tako su bili u 4., 5. razredu koji se nalazi na drugom spratu Pete gimnazije koji graniči sa jednom džamijom koja se zove Mahala. Znali su me prekinuti i reći: „Profesore, ezan!“. Koje je to poštovanje, odakle to ta djeca crpe tu snagu i energiju, odgoj, to ste vi jer vi ste borci, vi ste oslobodili ovu Bosnu…