Emotivan status učitelja Dženana Memića: Dragi Dženo, tuga, bol i ranjena srca ostaju, saznat ćemo istinu

Prije dva dana navršila se peta godišnjica smrti Dženana Memića. Tim povodom emotivan status na Facebooku napisao je Dženanov učitelj Adil Tabaković. Njegov status prenosimo u cijelosti:

DRAGI MOJ DŽENO!

Ovih dana je punih pet godina kada smo s nevjericom, sumnjom, tugom i preteškim bolom morali se pomiriti  da odlaziš, da te gubimo, ali ne zauvijek. Ti iz naših srca, duše i naših života nisi niti ćeš ikada otići. I danas u meni živi onaj slatki, simpatični plavušan, lijepog i čistog iskrenog dječijeg “zagonetnog” osmijeha. Uvijek i u svemu odgovoran, predobar, ali nikada bez nametanja, guranja da moraš biti prvi i najbolji, iako si takvo mjesto uvijek zasluživao.

Ta tvoja prevelika dječačka skromnost mogla bi danas biti predmet izučavanja najnovijih pedagoških normi i pravila ponašanja. A dženaza, teški muk, tišina, i vjetar stade. Reče mi prijatelj koji stajaše do mene: “Vidi čini mi se eno i ptice su stale, ne lete”. Sjećam se dragi moj Dženo i tvog rođenja. Lijepo nas je Murga počastio i onako negdje sjedeći na Igmanu u nekoj zemunici bajti kaže mi: “Eto ti moj učo đaka, samo da ova budalaštinja i ovo suludo vrijeme prođe, valjda ćemo ovo i preživjeti”.

I tako prođe vrijeme brzo, i jednoga dana pojavi se Murga u školi i reče: ”Eto učo, Dženo je stasao za školu, a ja hoću da ga ti učiš!” Naravno, čast mi je i zadovoljstvo da nastavim lijepo druženje sa tako divnom i časnom porodicom. A eto moj dragi Dženo, sve se okrenulo naopako, preteško, prebolno. A ja ti želim ispričati koliko se svi borimo, koliko želimo da saznamo ko te tako neljudski, zvjerski udalji od nas. Borba tvog i našeg Murge postala je u ovih pet godina sinonim herojstva, čvrstog ljudskog karaktera, ogromne roditeljske ljubavi prema svom djetetu.

Njegova borba i sestre ti Arijane, bliskih im prijatelja, cijelog dunjaluka i svih poštenih ljudi, ma svih nas. Dokazat ćemo da te mučki i kukavički dušmani oteše od nas. Da dragi Dženo, sav pošteni svijet, a ima nas mnogo, mnogo! I još više nas koji smo na strani istine i pravde. Pravde, koju će tvoj Murga ako Bog da ostvariti i pobijediti sve one koji nam htjedoše lažno, neljudski ispričati šta se desilo te februarske noći u Velikoj aleji. Ali da znaš, kako se lagano nekada davno počeo kruniti i raspadati stameni berlinski zid, isto tako se počeo raspadati taj prljavi i lažni oklop o tome kako smo te izgubili.

Naš Murga je čelik, morska hridina o koju se odbijaju svi morski talasi ogromne morske bure. Sada se lagano smiruju, jer on stoji hrabro, uspravno, dočekuje ih i odbija. Šalje ih u pravcu istine, pravde i poštovanja jednog čovjeka koji želi samo istinu, i istinu… Dragi Dženo, ostao je Murga – jaro onaj isti staložen i smiren, vjerom u poštene ljude i Boga da jednoga dana sa svojih pleća skine ogroman teret, težak kao Igman. Samo da dođe do istine ko te one ružne februarske noći tako mučki, kukavički napade, i da ti u lice nemaše hrabrosti pogledati niti stati ispred tebe. Moram ti reći da te svi zauvijek volimo i često se sjećamo tvoje dobrote, čestitosti i karaktera.

Da ti kažem i to, da tvoj Murga na svakom mjestu ostavlja lijepe uspomene na tebe, ezan sa lijepe munare u Kovačima nemoguće je čuti a da se ne sjetimo tebe i tvog lijepog lika i osmijeha. Ja sam danas bio na jednom preteškom mjestu, tamo gdje je Murga postavio,…Ranjeni kamen na kome stoji ispisano generacijama – Kada zulum postane pravilo, otpor postaje obaveza.

Znaj dragi Dženo, tvoj Murga-jaro sa sestrom ti herojem, Arijanom, jednim divnim, pametnim, iskrenim i veoma načitanim čovjekom (tako kaže naš narod), gospodinom Ifetom, efendijom Fočom kome zaprijetiše da će ga zakopati stotinu metara pod zemlju, ostadoše samo još jači i stameniji da dokažu ISTINU šta se te kobne noći dogodilo u Aleji. Ma saznaćemo istinu, nebo i zemlja su se nešto zakleli, nama će biti lakše. Skinućemo taj teret sa sebe ali… Dragi Dženo, tuga i bol, ranjena srca ostaju, jer ti nama nedostaješ, ti si nenadoknadiv gubitak za ovaj svijet, život, dunjaluk….

Da ti ponešto ispričam i o sebi dragi moj Dženo. Nakon punih četrdeset godina provedenih u učionici završio sam svoj radni vijek. Učio sam vas sve najbolje što sam znao i mogao, da budete dobri đaci, dobra djeca, da se volite družite, pomažete jedni drugima u raznim,i dobrim i lošim prilikama. Govorio sam vam da nikome ne kažete ni ružnu riječ, a ni slučajno da ga povrijedite na neki drugi način. Nisu i drugi tako činili, i bar mi se tako čini, jer ne bih sada morao iz sebe poslati ti ovu priču. Svašta me ponešto sustiglo u ovih mojih šezdeset i nekoliko godina. Moram ti dragi Dženo ispričati da su me moj zadnji radni dan ispratili učenici tvoje generacije. Nekoliko njih Ajlin, Ema, Šejla, Džemal, Elmedin, Alem… Pričali smo pomalo o svemu, a naravno i tebe se i tvoje dobrote prisjetili. Reče Elmedin “Vala učitelju taj osmi februar mi je najteži dan u mom životu. Kako da slavim rođendan, a mog brata Džene nema sa nama”. Svašta bih ti imao još pričati dragi moj Dženo, ali neka za ovaj put bude ovoliko. Već sam se pomalo i umorio. ISTINA I PRAVDA MORAJU POBIJEDITI!

EL-FATIHA

Tvoj učitelj!