Emir Suljagić upozorio: Četnici su opet izabrali najslabiju metu, manjine!

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica, novinar i pisac Emir Suljagić, imao je jedva dvadeset godina u vrijeme pokolja što su ga srpske snage, na čelu sa ratnim zločincem Ratkom Mladićem, izvršile u Srebrenici. Te 1995. bio je prevodilac za UN, i to ga je spasio od, kako kaže, „bliskog susreta četničkog noža i bošnjačkog vrata“.

U intervjuu za “Pobjedu” Suljagić upozorava da fašističko orgijanje po sjeveru Crne Gore, naročito u Pljevljima, upriličeno nakon proglašenja rezultata parlamentarnih izbora 30. avgusta ove godine, neminovno bude sjećanja na 1995.

Intervju prenosimo u cijelosti:

– Šokiran sam činjenicom da se cijela regija, ne samo Crna Gora, u svega sedamdeset i dva sata vratila u devedesete. Nasilje koje se provodi u ime Srpske pravoslavne crkve (SPC), u ime Demokratskog fronta i ostalih pobjednika na crnogorskim parlamentarnim izborima doživio sam kao proslavu “skidanja brnjice” četnicima. Ta brnjica, taj povodac na kojem su držani posljednjih dvadesetak godina u nedjelju je popustio i sada raspuštena četnička rulja radi ono što jedino zna: prijeti klanjem Bošnajcima i manjinama – kazao je Suljagić.

Smatra da je četništvo genocidna ideologija koja iza sebe ostavlja krvavi trag.

Kad se u Pljevljima ovih dana prijeti „novom Srebrenicom“, čime se zapravo prijeti?

– Standardnim repertoarom četničke ideologije: masovnom egzekucijom vezanih ljudi koji se ne mogu braniti; ukopavanjem u masovne grobnice; prekopavanjem masovnih grobnica i komadanjem leševa žrtava genocida; silovanjima… Time se prijeti!

Vidjeli ste da neki crnogorski političari i mediji te prijetnje relativiziju?

– Da, vidio sam. Ali, hajde da sebi postavimo veoma jednostavno pitanje: šta se dogodilo u Srebrenici? Prethodno mučeni i izgladnjivani muslimani, uključujući djecu, vezani su izvođeni na gubilišta i ubijani. Kako se onda prijetnja „novom Srebrenicom“ može relativizirati? Govorimo o zločinu koji je počinjen prije samo dvadeset i pet godina. 

Da li je onda ovo što gledamo zapravo Šredingerova mačka: nije genocid izuzuev kad nam zatreba prijetiti novim genocidom?

– Kada je riječ o relativiziranju i opravdavanju prijetnje, nije prirodno da Bošnjake u Pljevljima i na sjeveru Crne Gore od Mila Đukanovića i Demokratske partije socijalista (DPS) brane oni koji od 1995. godine do danas svakog 11. jula Ratku Mladiću čestitaju „oslobođenje Srebrenice“. To nije samo relativizacija, to je cinizam koji vrijeđa žrtvu. Uostalom, zar jedan od lidera crnogorske pobjedničke koalicije nije bio je ministar ratnog zločinca Radovana Karadžića? Zar sljedeći u redu nije notorni četnički vojvoda?! Šta nije jasno?! Hoćete reći da je nekoliko razbijenih ili skinutih muslimanskih glava, nekoliko spaljenih džamija cijena demokratije?!

Poručuju li to svojim ćutanjem ambasadori zapadnih zemalja u Crnoj Gori?

– Nažalost, poručuju. Regija se nalazi na korak do novog pogroma, a pojedini zapadni ambasadori u Crnoj Gori tvituju kako bi „trebalo spustiti tenzije“. Ko da spusti tenzije? I dželat i žrtva?!… Vjerujte mi da sam zgranut iskazanim cinizmom i bezočnošću. Nasilje koje gledamo je jednosmjerno, na njega nema odgovora. Kako to ne vide zapadni ambasadori?

Ima li pravo glavni imam Islamske zajednice u Pljevljima Samir Kadribašič kada kaže da „ovo više nije euforija, ovo je fašizam“?

– Ima. Da je Crna Gora Njemačka tridesetih godina prošloga stoljeća, grupe i pojedinci koji napadaju Bošnjake u Pljevljima i imovinu Islamske zajednice zvali bi se sturmabteilung (braon košulje). Ovo što posljednjih dana gledamo svojevrsna je „Kristalna noć“, koju je inspirisala SPC i mitropolit Amfilohije, lice koje nas Bošnjake naziva „lažnim ljudima“ i „lažnom vjerom“. To kerinje, koje je vlast Mila Đukanovića do sada držala na povocu, čim je vidjelo da dominira, odlučilo je testirati svoju moć. I to baš u Pljevljima. Pa, više bi imalo smisla danas napasti Bošnjake u Srebrenici, nego one u Pljevljima, u kojima ih je 1992. Duško Kornjača zatvarao u kuće i džamije da bi ih lakše ubijao. Svoj zločinački naum, koliko znam, nije sproveo zahvaljujući Milu Đukanoviću.

Fašizam je, dakle, prava riječ za ovo što gledamo. Četnici su opet izabrali najmekšu i najslabiju metu: manjine. Dozvolite mi da ovdje još jednom podvučem odgovornost dijela komentatora, novinara i analitičara – naročito stranih – koji ovo o čemu govorim relativiziraju.

Emir Suljagić: Volio bih da Dritan Abazović još jednom razmisli prije odluke o ulasku u vlast sa Demokratskim frontom

Iz redova pobjednika izbora objašnjavaju da iza nasilja o kojem govorite stoji DPS i njene službe. Prepoznajete li matricu devedesetih?

-Ta matrica ima dublji korijen. Naime, nakon što su 1937. bombardovali Gerniku, nacisti su tvrdili da su Baski sami sravnili sa zemljom svoju tradicionalnu prijestonicu kako bi kompromitovali Franka i naciste. Duga je istorija ovakvih laži. Sarajlije su, sjećate se, same granatirale svoj grad; Bošnjaci su sami podmetnuli granatu na Markale; sami su se poubijali u Srebrenici; sami su se zatvarali u logore, koji i nisu ni bili logori nego „prihvatni centri“… Kako god okrenete, uvijek neke manjine same nalete na velikosrpski nož. A ishod susreta četničkog noža i muslimanskog vrata svima je poznat.

Nekadašnji predsjednik stranke koju je naslijedio četnički vojvoda Andrija Mandić, dr. Božidar Bojović je, uoči referenduma 2006, Bošnjacima u Bijelom Polju poručio da će biti „fiksirani kao krivci“ ako Crna Gora vrati državnu nezavisnost. Ipak, Ura i njeni osnivači, medijski koncern Vijesti, vjeruju da je u napade na pljevaljske Bošnjake umiješana vlast, a ne nastavljači Bojovićeve šovinističke politike. Mogu li četiri mandata Ure u crnogorskoj Skupštini manjinama biti garant bezbjednosti?

Volio bih da Dritan Abazović još jednom razmisli prije odluke o ulasku u vlast sa Demokratskim frontom. Ako to ipak učini, rizikuje da u istoriji Crne Gore ostane zapisan kao „crnogorski Hindenburg“: kao čovjek koji je na svjetlost dana izveo najgori mrak i poklonio mu vlast, čime je svoju zemlju izveo iz civiliziranog svijeta. Time bi bili poništeni svi dobri potezi koje je proteklih decenija povukla koalicija na čelu sa Milom Đukanovićem. Demokratskom frontu Abazović je neophodan kao čovjek koji će samo jednom podići ruku; ostalo će uraditi sami.

Šta će uraditi?

-Kupiće koga bude potrebno, uhapsiće i meltretirati one koji im smetaju. Sve što će se nakon toga dogoditi biće logična posljedica činjenice da je jedna parapolitička grupa došla u posjed suverene države. Uostalom, najbolja poruka Dritanu Abazoviću koliko je zapravo bitan je to što su četnici, svega dan nakon njegove posjete Pljevljima i poziva za smirivanje tenzija, pojačali nasilje i poručili da će Pljevlja biti „nova Srebrenica“. Eto, toliko je Dritan važan. Ideja da će politička i intelektualna nejač koja stoji iza njega sa svoja četiri poslanika biti u stanju držati uzde četništvu naprosto vrijeđa inteligenciju.

Čude me samo glasači Ure, za koje kažu da su građanske orijentacije: nikako da se jave i kažu jesu li glasali za razbijanje džamija, za lov na ljude, za linč manjina. Bojim se da bi svi oni morali razmisliti da li je pametno Crnu Goru vraćati na tračnice devedesetih i još jednu generaciju Crnogoraca slati na Foču, na Dubrovnik u cilju pravljenja male ili velike Srbije. Možda momci koji će činiti novu vlast i dalje žive u devedesetima, kada se moglo nesmetano hapsiti, ubijati i mučiti Bošnjake. Srećom, vremena su se promijenila. Baš kao što se promijenila i Bosna i Hercegovina. Devedesetih smo pokazali sposobnost da se odbranimo od velikosrpske agresije; pokazaćemo je i danas. Još više. Najzad, na tim momcima je da odluče da li će i dalje biti rado viđeni gosti u BiH.

Kako objašnjavate to da je bivši muftija Mustafa Cerić podržao Dritana Abazovića?

-Moram Vam reći da sam zapanjen. Ogromna većina Bošnjaka Mila Đukanovića doživljava kao prijatelja, a Crnu Goru kao prijateljsku zemlju. Siguran sam da se na taj način ne može i neće tretirati Crna Gora pod rusko-četničkom upravom. U tom smislu, mislim da je dobro to što ni jedna partija manjina neće ući u koaliciju sa budućom vladom.

Zbog čega?

-Ako je Crna Gora zaista polarizovana, a jeste, onda ta podjela mora biti vrijednosna. Ako se društvo dijeli, neka se podijeli na one koji se zalažu za antifašističku, građansku, multietničku i evropsku Crnu Goru i na ove koji su za „Draževinu“, za četništvo, za ruske brodove u Boki…

Imam utisak da ste s izuzetnom pažnjom pratili izbore u Crnoj Gori?

-Jesam. Iskreno, priželjkivao sam pobjedu Mila Đukanovića i DPS-a, i to iz veoma sebičnog razloga: želim, naime, da moje dijete odrasta u miru kad je već to meni bilo uskraćeno. Regija je stabilna samo sa antifašističkom, multietničkom, evropskom Crnom Gorom. To su potvrdila i prethodna sedamdeset i dva sata, tokom kojih smo stekli uvid u ono što slijedi, što nas čeka. A slijedi haos, nestabilnost, poigravanje s mirom. Moji prijatelji u BiH bi možda rekli – tako nešto nije moguće. Ljudi, ovdje se nemoguće već dogodilo! Počinjen je genocid! Sarajevo je granatirano 44 mjeseca! Živjeli smo pod snajperima, bez struje, bez vode, bez hrane… Nemoguće se dogodilo! Sve što nam danas izgleda nemoguće, desilo se. A sve što se desilo jednom, može se ponoviti. Tim prije što u Crnoj Gori nemamo posla sa desnom, klerikalnom političkom filozofijom, nego sa genocidnom ideologijom koja je svoj smrad i krvavi trag ostavila kako u Foči, Višegradu i Pljevaljima 1942. godine, tako i u Foči, Višegradu i Pljevaljima 1991/92. i Srebrenici 1995. Ovo što danas gledamo pokušaj je da se otvori prilika za ponavljanje.

Naprave li, dakle, četnici vladu sa Dritanom Abazovićem, biće to katastrofa za regiju. Imamo posla sa ljudima spremnim da sprintom krenu u nedavnu prošlost, u kojoj nema ama baš ništa lijepo. Nemojte da se zavaravamo, molim vas… Ako živite u Bosni, svjesni ste da na taj način dobijate novu državu koja je neprijateljski raspoložena prema vama; dobijate još jednog susjeda koji će zvanično negirati genocid, koji će se baviti našom državom i našim životima. Nije slučajno da se od Ljubljane do Skoplja danas sa strepnjom gleda na događaje u Podgorici, da se navija za mir, za antifašističku i evropsku Crnu Goru. Sve ostalo bi značilo strahovito brzi povratak u devedesete.

Bilo bi dobro da Abazović svoje koalicione partnere pita o Srebrenici!

-„Đukanović je direktni akter genocida u Srebrenici“, tvrdi Dritan Abazović pozivajući se na „otkrića“ srpske UDB-e i njenih sarajevskih agenata. Kako ste razumjeli ovu Abazovićevu poruku: kao žar političke borbe u kojoj je sve dozvoljeno ili…?

Ako kao vremenski okvir uzmemo mart-oktobar 1995, tvrdim da nikada i nigdje nisam našao niti jedan dokument koji potvrđuje da su Milo Đukanović i država Crna Gora bili umiješani u genocid u Srebrenici. A srebrenički genocid istražujem, njime se bavim posljednjih dvadeset i pet godina. To što je imao da kaže o Srebrenici, Milo Đukanović je rekao 11. jula 2020, tokom obilježavanja dvadeset i pet godina najvećeg zločina nakon Drugog svjetskog rata počinjenog na tlu Evrope. Bio bi red da, umjesto što daje bombastične izjave, Dritan Abazović zamoli članove svoje stranke i svoje koalicione partnere da se i oni po tom pitanju konačno očituju. Šta o genocidu u Srebrenici misle Zdravko Krivokapić, Nebojša Medojević, Aleksa Bečić, Amfilohije… Najzad, šta o tome misli sam Dritan Abazović? Te informacije bi nam značile, naročito nakon posljednjih prijetnji „novom Srebrenicom“.