Emina Mujanović o svojoj bolesti i istrajnosti: “Meni je moj život prelijep, baš ovakav kakav jeste”

Emina Mujanović iz Kalesije iza sebe već ima sedam izdatih knjiga, a piše i osmu. Taj broj je za pohvalu, pogotovo što se među koricama tih knjiga krije borba hrabre 30-godišnjakinje, koja s mišićnom distrofijom živi pune 23 godine i koja je na svako „ne možeš“ što je čula u životu pokazala da može i više.

Mnogo problema

Svoju priču započela je kazavši da se razboljela sa samo sedam godina, a već s 11 prestala je hodati te je završila u kolicima.

– Tokom osnovnog obrazovanja prošla sam svašta. Moja okolina nije shvatala šta se to sa mnom dešava i nisam bila baš najbolje prihvaćena. Roditeljima su govorili što me ne liječe, ali nisu shvatali da za ovu bolest, nažalost, nema lijeka. U školi me nisu htjeli prihvatiti, pogotovo moj tadašnji nastavnik, te se majka morala izboriti da krenem u prvi razred – kazala je Mujanović.

Prisjeća se kako je to bio izuzetno težak period, posebno za nju i njenu majku, jer je tada njena sestra bila mala, a otac je radio van države. Majka je vodila u školu do 4. razreda, međutim, problemi su nastupili kada je trebala nastaviti s obrazovanjem.

– Škola u koju sam trebala ići bila je udaljena više od 10 kilometara i bilo je potrebno da putujem autobusom. Ja to nisam bila u mogućnosti te sam pauzirala godinu. Međutim, jedna od mojih nastavnica učinila je sve što je bilo u njenoj moći da nastavim sa školovanjem pa su kući dolazili nastavnici svakih 15 dana, ispitivali me i zadavali zadatke, pa sam tako uspjela završiti školu – objasnila je Mujanović.

Nažalost, nije mogla nastaviti srednjoškolsko obrazovanje. Problema je bilo mnogo. Osim neprilagođenosti prostora za invalide, za osoblje je to predstavljalo bauk, pa je jednostavno nisu željeli primiti.

Nakon promocije jedne od svojih knjiga dobila je priliku upisati srednju školu. Upisala je smjer za web i grafičkog dizajnera i uspjela završiti jedan razred, međutim, nije mogla nastaviti. Bilo je prenaporno.

– Počela sam pisati 2013. godine, onako tajno, za sebe. Nikad nisam mislila da ću postati pisac – rekla je Mujanović.

Ponuđeno joj je da izda knjigu te navodi kako su je ispočetka svi podržavali, ali kad je došlo do izdavanja, nikoga nije bilo. Uz nju je ostala samo porodica.

– Odlučila sam da napišem autobiografsku knjigu, nakon koje se i saznalo za mene. Od tog momenta samo sam nastavila pisati i tako došla do ovog broja izdatih knjiga. Pišem i osmu knjigu, koju sam započela prije tri godine, dok sam bila u mogućnosti da sjedim i pišem lijevom rukom i dok je sve, takoreći, bilo idealno – opisala je Mujanović.

Dosad izdata djela. Facebook

Pogoršalo se

Pisala je pomalo, ne sluteći da će se stanje pogoršati i da neće moći koristiti lijevu ruku.

– Mjesecima sam bila u teškom stanju pa sam odlučila da probam desnom rukom tipkati na telefon. Išlo je sporo i bilo je jako bolno, ali na kraju sam uspjela. Od tog dana počela sam da pišem i nastavila s knjigom – kazala je Mujanović.

Eminina priča je nevjerovatna, ona je inspirativna, neustrašiva, borbena. Kako kaže, njen život je njoj prelijep, baš ovakav kakav jeste, bez obzira na sve poteškoće.

– U mojoj kući se bolest rijetko spominje, život teče normalno i mene tretiraju ravnopravno – zaključila je Emina Mujanović.

Avaz