Elena Čaušesku je, kao i Sebija, bila opsjednuta titulama

Elena Čaušesku (Ceausescu) žena rumunskog diktatora Nikolaja (Nicolaea) koji je vladao zemljom 24 godine zadala si je stroga životna pravila.

Odijevala se samo u francusko, vozila samo njemačko. I skupljala akademske titule.

– Danas je Rumunija na Zapadu poznatija od Ajfelove kule i poštovanija od engleske kraljice. A sve je to zahvaljujući Drugu i meni. kazala je Elena Čaušesku, supruga ‘genijalca sa Karpata’ kako je rumunski diktator Nikolaj Čaušesku (Nicolae Ceausescu) sam sebe zvao.

Ljubavna priča

Zapravo, ona i njen muž bili su jedan organizam. Elena i Nikolaj bili su nerazdvojni. Izrazito privrženi jedno drugome, jednako su među narodom bili omraženi. Od 1965. do decembra 1989. kad su svrgnuti s vlasti, Rumunija je bila siromašna i izolirana zemlja.

Oni su pak svoju vladavinu proglašavali ‘ zlatnom epohom’.

Elena je rođena kao Lenuta Petresku. Bila je seljanka porijeklom, iz Petrestija, malenog mjesta iz sjeverne Vlaške gdje se rodila 7.1.1916. godine. Obrazovanje je prekinula nakon pučke škole. Naučila je jedva osnove čitanja i pisanja te je razumjela osnove računanja.

Roditelji su je potom poslali u glavni grad u nadi da će naći posao u jednoj od industrijskih grana koje su u Rumuniji bile u nastanku te se uspjela zaposliti u fabrici tekstila. Vremenom se zbližila s krugovima sindikalnih radnika povezanih s Komunističkom partijom i redovno je učestvovala na njihovim ilegalnim sastancima. Svug budućeg muža, Nikolaja Čaušeskua, srela je na jednom protestu protiv kraljevske tiranije. Tog proljeća 1939. kada je Nikolaj upoznao Lenutu, shvatio je da s njom dijeli nestalnost disidenta i odlučnost onih koji žele promijeniti svjetski poredak. To će biti i početak bračnog para koji će po zlu obilježiti rumunsku historiju. 

Nakon što je uhapšen u junu 1940., Nikolaj je naredne četiri godine proveo u zatvoru. No, one mu nisu izbrisale iz pamćenja Lenutu. Nakon izlaska iz zatvora, nastavili su se zabavljati te se konačno vjenčali 1947. U međuvremenu, po Nikolajevom želji, Lenuta je promijenila ime u Elena.

„Naučnica“ Elena

Nakon što je u Rumuniji uspostavljena komunistička vlast poslije Drugog svjetskog rata, Čaušesku je postao generalni sekretar rumunske komunističke partije u maju 1965. Uz “Karpatskog genija” stoluje i Elena. Osjetljiva na obrazovanje koje joj nedostaje, ona je odlučila postati ‘velika naučnica svjetskog glasa’. Sakupljala je titule i funkcije, odlučila je postati profesorica, te je zahtijevala da se prema njoj odnose kao prema najvišim svjetskim državnicima i intelektualcima.

Tako je 1975. predala doktorsku disertaciju s naslovom “Utjecaj stereospecifične polimerizacije izoprena na stabilizaciju sintetičkih kaučuka”. Naime, otkako je radila u fabrici tekstila, razvila je veliku strast prema polimerima. Zanimljiv detalj zabilježen je i prilikom njene odbrane doktorske disertacije.

Kada su znatiželjnici došli na univerzitet da prisustvuju odbrani njenog rada pred komisijom, zatekli su zatvorena vrata, te natpis da se odbrana disertacije već zbila prethodne večeri. Doktorat je smjesta urodio plodom, pa je odmah potom imenovana predsjednicom Nacionalnog vijeća za socijalističku kulturu i obrazovanje, te postala ministrica kulture.

Elena Čaušesku na diplomatskim putovanjima uporno je željela pokazati svoju rafiniranost zahtijevajući da jelovnici budu napisani na francuskom, računajući da će to pokazati njenu profinjenost i poznavanje francuske kulture i stila iako o tome nije znala ništa. Običaj joj je bio iznuđivanje počasnih titula od stranih državnika, pa je na kraju života imala 74 rumunske i međunarodne titule.

Američki predsjednik Džimi Karter (Jimmy Carter) odbio joj je dati počasni doktorat Vašingtonskog univerziteta što je izazvalo nemili diplomatski incident iza kojega su potpuno blokirani odnosi dviju država.

Bosanska Elena

Ja nisam gospođa, ja sam doktorica, molim vas da me oslovljavate po tituli. Ovim riječima, bahato, Sebija Izetbegović, generalna direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, prekinula je novinara prilikom postavljanja pitanja na konferenciji za medije na kojoj se govorilo o teškim optužbama anesteziologa s KCUS-a.

Ako su vas pojedini detalji priče o Eleni podsjetili na karakter i karijeru doktorice Sebije Izetbegović, vjerovatno niste pretjerano pogriješili.

Kao što je Elena svog supruga i svoj sumnjivi doktorat iskoristila da postane minstrica, tako je i Izetbegović poziciju svog asupruga i svoj doktorat iskoristila da ovlada zdravstvenim sektorom u Sarajevu, prelazeći put od šefice klinike preko direktorice Opće bolnice do direktorice Kliničkog centra. 

No, njene ambicije nisu se samo na tome zaustavile pa je u međuvremenu postala i zastupnica u Parlamentu FBiH, vladar iz sjene u Stranci demokratske akcije, a njena ambicija sezala je i do Predsjedništva BiH.

Kao i Elena, i Izetbegović se voli kititi titulama, pa osim toga što voli da je oslovljavaju s doktorica i profesorica, nedavno joj je dodijeljena i počasna titula primarijusa.

I kao što je Elena u suštini bila nepismena seljanka koja je patila od toga da bude naučnica i doktorica te je „doktorat“ dobila zahvaljujući poziciji svog supruga, tako su i u slučaju Izetbegović na površinu isplivale brojne kontroverze i nelogičnosti koje, u najboljem slučaju, otkrivaju mnoge sumnje u vezi s njenim doktoratom.

No na sreću, za razliku od rumunske diktature krajem osamdesetih u kojoj je pravdu na kraju krojio brutalni gnjev naroda, BiH je danas relativno demokratska država u kojoj treba vjerovati da će institucije sistema i demokratski izbor naroda na kraju dovesti do pravde.

Brutalan kraj

Dana 16. decembra 1989. su počeli nemiri širom Bukurešta. Nikolaje je smirivao bijesnu rulju obežavajući im poboljšanje uvjeta i povećanje plata. 

No, ni to nije smirilo razdražen narod. Nakon sedam dana, 22. decembra predsjednik Čaušesku i njegova supruga su pobjegli avionom. Međutim, vozač i vojnici koji su ih pratili, umjesto da ih odvedu na sigurno utočište, izručili su ih vojnom sudu, koji je ekspresno organizirao suđenje. 

Bili su optuženi za nelegalno bogaćenje te da su skrivili smrt hiljad Rumuna. Sveukupno , nihovo suđenje nije trajalo ni sat i po.

 Sudije su izrekle presudu – bili su osuđeni na smrt strijeljanjem. Elena je ostala mirna i shvatila je da ne može ništa napraviti. Odmah po izricanju presude strijeljali su ih u dvorištu kasarne. Egzekucija je bila snimljena kamerom i širom svijeta su ljudi vidjeli sudbinu rumunskih dikatora. Nikolaj je tad imao 71 godinu, a Elena 73.