Eksperiment otkrio – šta se desi u našem mozgu nakon što sat vremena provedemo u šumi

Ljudska se historija uglavnom odvijala u bukoličkim okruženjima, s prostranim savanama i šumovitim riječnim dolinama u kojima su naši preci bili domaćini miliona godina.

Usporedbe radi, gradovi predstavljaju radikalno novu vrstu staništa, koja uprkos brojnim pogodnostima često štete našem mentalnom zdravlju. Istraživanja su povezala urbane sredine s povećanim rizikom od tjeskobe, depresije i drugih problema mentalnog zdravlja, uključujući shizofreniju.

Srećom, istraživanja nagovještavaju rješenje: posjet šumi, čak i nakratko, povezan je s nizom dobrobiti za mentalno i fizičko zdravlje, uključujući niži krvni tlak, smanjenu tjeskobu i depresiju, poboljšano raspoloženje, bolji fokus, bolji san, bolje pamćenje i brže zacjeljivanje.

Brojna su istraživanja potvrdila ovu korelaciju, ali još uvijek moramo puno naučiti. Može li samo hodanje šumom doista izazvati sve te korisne promjene u mozgu? I ako da, kako?

Jedno dobro mjesto za traženje tragova je amigdala, mala struktura u središtu mozga uključena u obradu stresa, emocionalno učenje i reakciju borbe ili bijega.

Istraživanja pokazuju da se amigdala manje aktivira tokom stresa kod ruralnih stanovnika u odnosu na gradske, ali to ne znači nužno da ruralni život uzrokuje ovaj učinak. Možda je suprotno, i ljudi koji prirodno imaju tu osobinu vjerojatnije će živjeti na selu.

Kako bi odgovorili na to pitanje, istraživači s Instituta Max Planck za ljudski razvoj osmislili su novu studiju, ovaj put uz pomoć funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI).

Koristeći 63 zdrava odrasla dobrovoljca, istraživači su tražili od subjekata da ispune upitnike, obave testove radne memorije i podvrgnu se fMRI skeniranju dok su odgovarali na pitanja, od kojih su neka bila osmišljena da izazovu društveni stres. Sudionicima je rečeno da studija uključuje MRI i šetnju, ali nisu znali cilj istraživanja.

Ispitanici su potom nasumično raspoređeni u jednosatnu šetnju u urbanom okruženju (užurbana gradska četvrt u Berlinu) ili prirodnom (berlinska šuma Grunewald).

Istraživači su ih zamolili da hodaju određenom rutom, bez skretanja s kursa ili korištenja mobitela. Nakon šetnje, svaki je sudionik napravio još jedan fMRI pregled, uz dodatni zadatak izazivanja stresa, i ispunio još jedan upitnik.

FMRI skeniranje pokazalo je smanjenu aktivnost u amigdali nakon šetnje šumom, izvješćuju istraživači, što podupire ideju da priroda može pokrenuti korisne učinke u regijama mozga uključenim u stres. A čini se da se to može dogoditi u samo 60 minuta.

“Rezultati podupiru prethodno pretpostavljenu pozitivnu vezu između prirode i zdravlja mozga, ali ovo je prva studija koja dokazuje uzročnu vezu”, kaže neuronaučnica Simone Kühn, voditeljica grupe Lise Meitner za neuronauku okoliša na Institutu Max Planck za ljude Razvoj.

Sudionici koji su šetali šumom također su imali bolji fokus i više uživanja u samoj šetnji.

Ova nova studija nudi neke od dosad najjasnijih dokaza da se moždana aktivnost povezana sa stresom može smanjiti šetnjom kroz obližnju šumu, baš kao što su naši preci mogli učiniti. Studija je objavljena u magazinu Molecular Psychiatry.