Ekskluzivni dokumenti: Izetbegovićev iskaz u Tužilaštvu BiH o Dobrovoljačkoj raskiva njegove izmišljotine

Izjava advokata Senada Pećanina, koji je član advokatskog time Ejupa Ganića – ponovnog optuženika za navodni ratni zločin u Dobrovoljačkoj, o svjedočenju Bakira Izetbegovića o ovom događaju zaintrigirala je cjelokupnu javnost.

Naime, Pećanin je, gostujući u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića, kazao da je pregledao predmet koji vodi Tužilaštvo BiH u ovom slučaju, te da je zapazio izjavu svjedoka Bakira Izetbegovića koja se nije poklapala sa njegovim izjavama datim u medijima, a na okolnosti tadašnje otmice njegovog oca Alije Izetbegovića od pripadnika JNA, dešavanjima u Dobrovoljačkoj, te o tome kako je talačka kriza riješena.

Raport je u posjedu dokumenata, odnosno izjave koju je Izetbegović mlađi dao u Tužilaštvu BiH 2011. godine iz koje je jasna njegova uloga, ali i da on nakon toga uopće nije govorio istinu.

No, krenimo redom.

Šta je Bakir Izetbegović uopće govorio u medijima?

Godine 2014. Izetbegović je na tadašnjoj TV1 ‘otkrio’ dramatične trenutke i akcije koje je vodio.

Opisujući događaje od 2. maja, Izetbegović je kazao, kako je tog dana svjedočio događaju kada je sa Doma JNA ispaljen metak koji je ispred njega pogodio stariju ženu.

“Prevukli smo je prema robnoj kući ‘Svjetlost’ i onda smo otišli do dvorišta jedne kafane. Počela je pucnjava, ušli smo u noć. Sjedio sam za stolom sa Mustafom Pamukom i on mi je govorio da nigdje ne idem, da mogu poginuti. Meci su gađali tamo pored hotela ‘Bosna’, naši momci su istrčali naoružani sa osama da zaustave taj napad. Poslije će tu biti nekih zapaljenih transportera i poslije će šačica tih sarajevskih mangupa uspjeti natjerati specijalce iz Niša u neke podrume Energoinvesta. Ja sam se ipak odlučio na to i otišao sam. Ostali više nisu mogli izaći i ostali su tu u toj kafani cijelu noć. A onda navečer me presjekla ta vijest. Odjednom sam ugledao svoga oca na TV-u koji je smirenim tonom kazao da je kidnapovan”, ispričao je Izetbegović.

Opisao je i da je te večeri bila velika nervoza u Predsjedništvu te da tu noć nije donesena bilo kakva odluka.

“Od ranog jutra sam ponovo bio u Predsjedništvu i nisam bio zadovoljan stavom i pregovaračkim odnosom Predsjedništva. Oni su tražili ni manje ni više, nego da Alija Izetbegović bude pušten, da sjedne za svoj predsjednički sto, da se time potvrdi suverenitet BiH, a onda će biti pušten Kukanjac. Poslije će mi biti nešto jasnije, mislim da je tu Fikret Abdić, pa i Alija Delimustafić, utjecao na jedan takav rigidan stav i na jednu visoku pregovaračku poziciju koja je mogla koštati glave moga oca i moju sestru. Počeo sam upadati na sjednice Predsjedništva, jer su se one permanentno održavale, te da tražim da se mijenja ta pregovaračka pozicija”, ustvrdio je Izetbegović.

Naveo je kako mu se tada pružila prilika, jer je neko dotrčao i kazao da na telefonskoj vezi “imamo Lukavicu”. Onda je ispričao detalj koji ‘nikad nije htio ispričati’.

“Pretrčao sam na drugu stranu zgrade Predsjedništva i uspio kontaktirati oficira, mislim da je to bio Gagović, i moga oca. I ja sam dogovorio razmjenu, mimo Predsjedništva. Ovo nisam nikada do sada htio pričati”, rekao je Izetbegović.

Naveo je i da je “laički postavljao uvjete”, te da vjerovatno “postoje snimci svega toga, pa se sve da provjeriti”. Ustvrdio je i to kako je Ejup Ganić sutradan kazao Aliji Izetbegoviću: “Vidiš Alija, Bakir je izgleda imao bolju procjenu”.

Kao vrsni vojni strateg, govorio je o 3. maju u Dobrovoljačkoj, ustvrdivši da je JNA tu napravila veliku grešku.

“Nakon što su bombardovali grad svu noć, kidnapovali predsjednika države, a onda su krenuli naoružani do zuba u onoj koloni da napuste Sarajevo. Mislim da je to bila teška greška i da su krivi za ono što se nakon toga desilo. To je jednostavno bilo neprovodivo na takav način”, rekao je Izetbegović.

Demantirali su ga ključni ljudi

Ovu Izetbegovićevu verziju događaja demantirale su i ključne osobe tog doba – general Hasan Efendić, prvi komandant Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine te sam Ejup Ganić.

“Tog 3. maja došao sam u Predsjedništvo da dogovorimo početak razmjene naše delegacije. Na vratima, kada sam ulazio u zgradu, sreo sam Bakira Izetbegovića, koji mi je rekao: ‘Spašavajte mi oca’. Ja sam rekao to nam je to glavni zadatak. Eto, toliko on ima veze sa razmjenom predsjednika Izetbegovića”, ispričao je Efendić.

“Prvi put čujem takvu tvrdnju. Iznenadila me ova izjava Bakira Izetbegovića. Bakir Izetbegović nije bio u toku s onim što se dešavalo, jer je on tada bio privatno lice i nije bio dio tima. U toku večernjih sati mi smo se pobrinuli da Fikret Abdić i neki njegovi saradnici dobiju dodatnu pratnju da bismo eliminirali sve što “miriše” na državni udar. Osim toga, s UN-om smo dogovorili da pregovaramo ujutro 3. maja”, rekao je Ganić.

O tvrdnjama da je upadao na sjednice i pravio pregovaračke planove:

“Bakir Izetbegović opet nije bio u toku. Ja sam rano ujutro otišao u zgradu UN-a na pregovore s JNA i dogovorio razmjenu “jedan za jednog”, Kukanjac – Izetbegović. Po povratku sam zakazao hitnu sjednicu Predsjedništva i dao detaljna uputstva šta svako treba raditi u procesu dogovorene razmjene. Tada se, valjda, pojavljuje Bakir Izetbegović, ne znajući da je pregovarački proces okončan. Tačno je da je Abdić, iz samo njemu poznatih razloga, kritizirao moj prijedlog u smislu da sam popustio, odnosno da sam trebao ‘tražiti više’”.

Komentirao je i to da je navodno pohvalio Bakirovu ‘procjenu’.

“Otkud ovo, “Vidiš, Alija, Bakir je, izgleda, imao bolju procjenu”? Naravno, ja to nisam rekao. Zašto bih to rekao? Kojim povodom?”

A dokumenti do kraja raskivaju njegove izmišljotine

Tri godine prije nego je očito izmislio priču o svojoj navodnoj herojskoj ulozi u cijelom događaju, Izetbegović je davao izjavu u Tužilaštvu BiH, koje je i tada istraživalo Ganića i druge zbog navodnog ratnog zločina.

Verzija koju je tu ispričao očito se ne poklapa s onom romantiziranom koju je kasnije prepičavao u medijima.

Dakle, prema dokumentima koje je Raport dobio, Izetbegović je izjavu dao 8. aprila 2011. godine i to međunarodnom tužitelju Judeu Romanu te istražitelju Alfredu Strippoliju.

Prenosimo vam njegov iskaz:

ISTRAŽITELJ: Gospodine Izetbegoviću, Vi ste obaviješteni o predmetu ove istrage. Željeli bismo čuti iz Vaše perspektive taj događaj od trenutka kada ste čuli za hapšenje Vašeg rahmetli oca i sestre do momenta dok su oslobođeni. Posebno bismo željeli da nam kažete gdje ste Vi bili, s kim ste bili u kontaktu, na koji način ste pratili razvoj događaja i šta ste mogli uočiti vezano za aktivnosti članova Predsjedništva i drugih članova koji su bili za osiguranje oslobađanja predsjednika?

SVJEDOK: Preko TV-a sam saznao da su moj otac i sestra i članovi Delegacije zadržani u kasarni u Lukavici. Bio sam iznenađen jer se otac bio javio, ne sjećam se preko kojih veza, da neće sletjeti u Sarajevo, da će putovati nazad, da ne mogu da slete u Sarajevo. Tako da sam bio zaista u šoku kada sam saznao da je uhapšen.

ISTRAŽITELJ: Vi ste rekli ne znate sa koje veze se javio, ali da li znate sa kojeg mjesta se javio?

SVJEDOK: Ne sjećam se na koji način. Računao sam s tim da se neće vratiti u Sarajevo, onda sam preko TV-a saznao. Odmah sam otišao u Predsjedništvo, mada je bio policijski čas i bilo je zabranjeno kretanje. Sam sam otišao pješce. Tamo je bilo jedno opsadno stanje. Tu nema koga nije bilo. Dakle bila je gužva. Ja se više detalja ne sjećam s kim sam tu prvu noć razgovarao. A zatim, ostao sam do kasno, zatim sam ponovo sutra ujutru došao. Onda sam veoma uporno tražio od članova Predsjedništva da zamijene moga oca i sestru i članove Delegacije za gen. Kukanjca. Nisam bio zadovoljan sa pregovaračkom pozicijom. Koliko se sjećam tražili su prvo da se predsjednik Izetbegović vrati u Predsjedništvo, pa tek onda da se pusti gen. Kukanjac. Ja sam smatrao da je to rizično i da bi moglo da košta života oca i sestru. Upadao sam na sjednice Predsjedništva što je isprovociralo odluku Predsjedništva da se do daljnjeg zabrani ulazak članovima porodica, što se odnosilo isključivo na mene. Negdje oko podne ipak je dogovorena razmjena, tako su rekli. Ja sam tada nestrpljiv da vidim što prije oca i sestru otišao do komande gdje je Kukanjac i tamo sam čekao nekih sat vremena, a onda su došao je automobil u kojem su rekli da je moj otac, sestra i Lagumdžija.

ISTRAŽITELJ: Kako ste otišli u zgradu komande i jeste li ušli unutra ili ste čekali vani?

SVJEDOK: Otišao sam vlastitim kolima i nisam ušao u zgradu.

ISTRAŽITELJ: U pratnji?

SVJEDOK: Sa mnom je bio moj badžo. To je muž od moje svastike, prijatelj. Zatim smo jedan sat stajali pred komandom kada sam vidio da su otac i sestra unutra. Ja nisam tada mogao razgovarati jer sam ja bio napolju, oni unutra. Ja sam prebolio trovanje krvi i možda prije 15 dana sam izašao iz bolnice i bilo mi je hladno, počela me tresti groznica. Pošto sam već vidio oca i sestru da su u našem dijelu grada, nisam više bio zabrinut, otišao sam kući. Kasnije sam saznao da je došlo do problema sa prekidanjem kolone, ali nisam znao da su poginuli ljudi. Rekli su da je došlo do pucnjave, ali nisam znao da je iko nastradao. Čak i sutradan se govorilo samo o zarobljenim vojnicima JNA koji su bili smješteni u FIS-u. Tek u tim naknadnim danima sam saznao da ima mrtvih i ranjenih. Kada sam dobio ovaj poziv da svjedočim pokušao sam se prisjetiti svih detalja i zaista mogu reći da ne znam ništa što bi bilo koga od ljudi koje sam ja tada susretao u Predsjedništvu moglo dovesti u vezi sa naredbom da se kolona prekine.

ISTRAŽITELJ: Jeste li bili prisutni u zgradi Predsjedništva kada su se Vaš otac i sestra vratili u Predsjedništvo?

SVJEDOK: Ne. Otišao sam kući jer se nisam dobro osjećao, legao sam.

ISTRAŽITELJ: Kada ste prvi puta vidjeli Vašeg oca nakon njegovog vraćanja?

SVJEDOK: Prvo na TV-u, a onda se ne sjećam da li sam imao snage da ih odem vidjeti jer se nisam dobro osjećao. Ne sjećam se da li sam se samo čuo telefonom ili sam se vidio sa njima. Sjećam se da sam ujutru vidio oca u Predsjedništvu.

ISTRAŽITELJ: Jeste li u razgovoru sa njim razgovarali o tome kako je došlo do incidenta sa kolonom?

SVJEDOK: U tom času nije bilo u fokusu to, mi smo znali da je prekinuta kolona i da je neko zarobljen. Moje su emocije bile vezane za oca i sestru pa smo pričali detalje o tome šta se dešavalo u Lukavici.

ISTRAŽITELJ: Kada kažete da ste saznali nakon par dana o tome da je bilo poginulih, jesu li to bile zvanične informacije ili nezvanične?

SVJEDOK: Ne sjećam se.

ISTRAŽITELJ: Vi ste rekli da dok ste bili u zgradi Predsjedništva 03. maja neko je imao pregovaračku poziciju i ona je bila da se Vaš otac prvo vrati u Predsjedništvo i to ste smatrali opasnim. Možete li reći čija je to bila pozicija?

SVJEDOK: Predsjedništvo je imalo takav stav, to je bila zajednička pozicija za koju sam ja smatrao da to nije uredu.

ISTRAŽITELJ: Još ste rekli da prije nego što ste izašli su Vas informisali da je došlo do nekog dogovora za razmjenu. Možete li konkretno reći ko Vas je informisao i kakva vrsta dogovora je bila?

SVJEDOK: Ne sjećam se detalja ko mi je donio tu dobru vijest. Zgrada je bila puna predsjednikovih pratioca i prijatelja. Predsjednik se vraća u Predsjedništvo, a Kukanjac ide za Lukavicu. Bilo je za mene nekih zabrinjavajućih detalja jer su sa Trebevića kontrolisali ti snajperisti. Znam da sam bio zabrinut, kako će se on odvojiti u Predsjedništvo da ga ne pogode sa Trebevića. To je bio kritičan momenat kada se njih dvojica razdvajaju. Bio sam zabrinut, ali se ne sjećam detalja dogovora.

TUŽITELJ: Da li je Predsjedništvo imenovalo neku osobu da preuze vodeću ulogu u pregovorima?

SVJEDOK: Toga se ne sjećam. Ne sjećam se ko je bio ispred Predsjedništva. Znam da je tu bio Fikret Abdić, Kljujić, Ganić, ali se ne sjećam da li je neko od njih imao neku posebnu ulogu.

ISTRAŽITELJ: Mada ste već rekli da se ne sjećate detalja dogovora, da li ste to smatrali kao dogovor o razmjeni između oca i Kukanjca ili dogovor o oslobađanju Vašeg oca i evakuacija kasarne?

SVJEDOK: Ja sam ga shvatio kao dogovor o zamjeni gen. Kukanjca i moga oca sa pripadajućim stuffom, a onda sam bio iznenađen brojem ljudi u kasarni. Ja ne znam gdje je to stalo u kasarnu. Kolona je ogromna bila. Mislim da je dužina kolone iznenadila i ljude iz Teritorijalne Odbrane, mi smo se začudili kakva je to bila kolona.

TUŽITELJ: Kada ste krenuli prema komandi gen. Kukanjca da li ste znali da će Vaš otac i sestra biti tamo?

SVJEDOK: Da, tako nam je rečeno i to je bio razlog zato što sam ja otišao tamo da ih pričekam. Bio sam nestrpljiv da ih dočekam i vidim.

TUŽITELJ: Da li ste sjećate ko Vam je to rekao ili od koga ste to čuli?

SVJEDOK: Na to pitanje sam upravo odgovorio, ne sjećam se.

ISTRAŽITELJ: Ja nemam više pitanja. Hvala Vam lijepo što ste došli.

Raport