Džeko otkrio Hadžifejzoviću: ‘Pare mi nisu bitne, ostavljam fudbal kada ne budem u top-formi’

Senad Hadžifejzović je direktno iz Istanbula realizovao Centralni dnevnik, a gost mu je bio kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Edin Džeko (37).

Dijamant je govorio o nedjeljnom derbiju protiv Galatasarayja, Fenerbahceu, svojoj karijeri, a tema razgovora bila je i reprezentacija BiH.

“Igrao sam i na najvećim stadionima na svijetu koji primaju po 50.000, 60.000 ili 70.000 gledalaca, ali nigdje nisam doživio atmosferu kao ovdje. Vidjet ćeš. Pogotovo što je derbi specifična utakmica. Tu će tek da ‘gori’, vjerovatno to ni ja nisam doživio. To mi je prvi derbi protiv Galate”, rekao je Džeko.

Džeko je nakon epizode u Interu imao i mnogo atraktivnije i bogatije ponude, ali je na kraju odabrao Fenerbahce.

“Ako nisam do sada zaradio, onda… nije sve u parama. Imao sam tih ponuda i kada sam bio mlađi, kada je bila aktuelna Kina. Ali, imam jednu karijeru i hoću da to iskoristim maksimalno koliko mogu, odnosno da igram na nekom najvišem nivou. Zato sam došao u Fener jer je to veliki klub poput onih što sam prije igrao. Bio mi je cilj da se osjećam kao igrač, da sam još uvijek na tom nivou, da mogu igrati u Europi”, kazao je Džeko i nastavio:

“Hvala Bogu, zaradio sam. Iz Želje sam otišao 2005. godine i dvije godine sam bio u Češkoj. Ljudi su tada mislili da sam otišao tamo zbog para, ali ja sam išao za svojim snovima. Tadašnji trener mi je rekao da dođem u Češku. Znalo se desiti da zadnjih sedam dana u mjesecu nisam imao šta da jedem. Bio sam cimer sa Samirom Merzićem, on je sad jedan od pomoćnih trenera u Veležu. Čovjek nije najsretniji ako ima pare. Mojoj ženi, djeci i meni je ovdje lijepo u Istanbulu i navikli smo se”.

Osvrnuo se i na to da ima 37 godina i da polako ide ka kraju karijere.

“Granice su pomjerene posljednjih nekoliko godina. Ibrahimović je igrao do 41. godine, pa i Totti. Prije se igralo maksimalno do 32. godine. Sada i klubovi gledaju koliko možeš dati na terenu, a ne koliko imaš godina. Možda najveću razliku osjećam kod oporavka između utakmica. Prije sam mogao igrati utakmice svaka tri ili četiri dana, ali sada to već duže traje. I meni je nekada dobro kada ne igram svaka tri dana i kada odmorim. Tu smo gdje smo. Ja još uvijek uživam u ovome i ne razmišljam o tome šta ću raditi poslije. Još uvijek se dobro osjećam. Naravno, svjestan sam da se približio kraj. Još uvijek ne znam šta ću raditi nakon karijere”, kazao je Džeko.

Na pitanje da li će biti trener nakon završetka karijere, Džeko je kratko odgovorio:

“Ne. Ne. Nije da me ne zanima, ali ne razmišljam u tom pravcu. Kao fudbaler se stalno putuje, tu su karantini, ali kada si trener onda je još gore. Nikada te nema kući”.

Govorio je i o baražu za EURO 2024 i meču s Ukrajinom?

“Valjalo bi da se plasiramo na EURO. Naravno, ako budemo igrali kao ove kvalifikacije, onda nema ništa od toga. Generalno sam pozitivan i ne volim gledati nazad. Fudbal je takva igra tako da je sve je moguće, svašta se može promijeniti od danas do sutra. Šanse imamo. Igramo kući, a dobro je što ne igramo tri mjeseca da se sve zaboravi ovo negativno. Treba da se napravi pozitivna energija oko reprezentacije i te utakmice. Nadamo se da će biti i ta finalna”, rekao je Džeko i nastavio:

“Šta imamo od priče bilo je ovako i onako, mijenjali smo jednog, pa dva trenera. Bilo je šta je bilo. Mora se napraviti pozitivna atmosfera. Ljudi oko reprezentacije i navijači koji dođu da nas podrže. Neće to biti lagana utakmica. Ako gledamo kako Ukrajina igra i kako mi igramo, oni su apsolutni favoriti. Ali, ne pobjeđuju uvijek favoriti. Prije svega, mi treba da budemo pravi. Nismo ni mi bezveze, imamo kvaliteta. Na neki način se mora izvući makskimum iz svih nas, da tu utakmicu budemo pravi”.

Dao je komentar i o selektoru Savi Miloševiću.

“Imam osjećaj da može svojom pričom da prebaci na nas igrače tu neku pozitivnu energiju i neke taktičke stvari koje očekuje od ekipe. Igrači ne prihvate to uvijek. Imam osjećaj da je to ekipa na neki način prihvatila. Izgubili smo od Portugala kako smo izgubili, ali svašta se desilo u kvalifikacijama što nam nije išlo na ruku. Nismo bili pravi, ali hajmo zaboraviti sve to i da pokušamo zajedno napraviti rezultat. Je li Savo Milošević sada selektor – jeste. Idemo dalje. Pa šta bude, bit će. Nakon toga je lakše pričati o nekim drugim stvarima”, naglasio je.

Kazao je da mu nije pritisak što se od njega najviše očekuje.

“Nije. Meni je kroz cijelu karijeru pritisak. Moraš stalno zabijati. Ako nekoliko utakmica ne zabiješ gol, onda je problem. Pogotovo u europskim klubovima. Ili možeš ili ne možeš. Ako ne možeš, umjesto tebe će doći drugi. Mislim da je to najveći problem kod igrača sa naših prostora. Bilo je talenata kod nas, ali naprave taj iskorak da odu iz naše lige u Europu i zadovolje se brzo i misle da su oni ti igrači”.