Duvnjak: Kao učeniku nikad mi nije bilo žao dati novac, koji bih dobijao od roditelja za džeparac, za knjige

Od malih nogu volio je da čita i kada bi dobio džeparac od roditelja, najradije bi ga potrošio kupivši neku knjigu, stoga i ne čudi da naš sagovornik Jasmin Duvnjak, predsjednik Kluba Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u kućnoj biblioteci ima više od 2.500 naslova. 

Kazao nam je da to nije sve, već da još knjiga ima u ormarima koje će jednog dana naći svoje mjesto na nekim novim policama.

“Volio sam Male novine, Veselu svesku”

– Knjige su naši vjerni prijatelji i strpljivi i mudri učitelji. Uz knjige smo cijelog života, od djetinjstva do smrti. Uvijek sam volio čitanje, volio sam ne samo knjige, nego i novine – časopise. Nezaobilazne su bile školske lektire, a lično sam uživao čitajući kao dijete sa sedam ili osam godina u slobodno vrijeme dječije časopise (Male novine, Vesele sveske, Zabavnike), godinu-dvije kasnije zeničke novine Naša riječ, sarajevske Večernje novine, zagrebačke Sportske novine i beogradski sportski magazin Tempo sam redovno čitao i skupljao – priča nam na početku našeg razgovora Duvnjak i dodaje:

– Kao učeniku nikad mi nije bilo žao dati novac, koji bih dobijao od roditelja za džeparac, za knjige koje su tada po školama prodavali trgovački putnici poput one “1000 zašto 1000 zato”, “Hiljadu ideja za prirodoslovca”, “Moja matematika za školu i kviz”, dječije enciklopedije i druge i danas su na našim policama. Od tih školskih dana knjige sam kupovao, dobijao ih na poklon od prijatelja, porodice, kolega, profesora, posjećivao sam sajmove, susretao se sa piscima, dobijao na poklon knjige sa posvetom autora… Danas mogu kazati da sam ponosan na kućnu – porodičnu biblioteku od oko 2.500 naslova.

Kaže da je čine romani, publicistika, stručna i naučna literatura iz oblasti prava, ekonomije, medicine, politologije, historije, psihologije, filozofije, umjetnosti, sporta, vjerska literatura, knjige za poduku i mnoge druge.

– Ovo je naše malo porodično blago i nasljeđe koje će rasti, kao što sve biblioteke rastu, a ne prave se, i koje će ostati našoj djeci i budućim generacijama da čitaju, uče i sazrijevaju ako Bog da. Neko je kazao da knjige nisu rađene ni kupovane za namještaj, ali ne postoji ništa drugo što tako lijepo i plemenito uređuje kuću i enterijer. Supruga i ja smo nedavno uz malo truda i umijeća moderno uredili i pregledno organizirali našu porodičnu biblioteku, koja nam je učinila prostor elegantnijim, toplijim i zanimljivijim.

Veliki pisac Umberto Eco bio je bibliofil, koji je mnogo čitao, pisao i skupljao knjige. Skupljanje knjiga je nazvao usamljeničkom zabavom. Kažu da je imao blizu 50.000 knjiga. Kada ga je neko upitao zašto će mu tolike knjige kad je nemoguće da ih pročita za života, kazao je da su to knjige koje je on pročitao i one koje bi volio pročitati da ima toliko života – priča nam Duvnjak.

Svaka knjiga ima svoju sudbinu

Dodaje kako je imao čast upoznati i družiti se sa našim akademikom Dževadom Karahasanom – dobitnikom Geteove nagrade za književnost.

– Kazao mi je da sve bitno što zna o životu naučio je čitajući. Knjiga je razgovor sa autorom, nadahnuće i smiraj istovremeno. Svaka knjiga ima svoju sudbinu i dio smo svake knjige koju smo pročitali. Iako imam skromnu biblioteku, koja i dalje raste, kazao sam akademiku Karahasanu da teško mogu pročitati baš sve knjige koje imamo. Profesor Karahasan je rekao da je to sasvim uredu i dodao: “Neke ćete pročitati, neke pregledati, neke vam stoje na policama i čitale se ili ne, daju prostoru magiju, ljepotu i šarm.”

Kaže kako mu je nedavno u Sarajevu uz prijateljsku kahvu akademik Abdulah Sidran kazao da je blagoslov voljeti knjige, a da poezija ima neku nevidljivu čarobnu moć da u čovjeku održava nadu.

– Ponosan sam i na poznanstvo sa velikanom naše književnosti rahmetli Nedžadom Ibrišimovićem, koji mi je potpisao posvetu za roman Vječnik. Rimski govornik i filozof Ciceron kazao je da čovjeku koji ima biblioteku i vrt ne treba ništa više, a ja bih dodao i sretnu porodicu – govori nam Duvnjak.

Uz osmijeh nam je rekao da on ima svoj adet kod odlaska dragim ljudima na rođenje djece, rođendane, a to je da na poklon nosi knjigu i zastavu Bosne i Hercegovine.

Upitali smo našeg sagovorniku da li trenutno čita neku knjigu.

“Knjiga je jako oružje”

– Da, čitam “Životnu priču Muhammada Alija” od Thomasa Hausera. U mubarek danima ramazana posebno mjesto ima učenje Kur’ana i čitanje hadisa. Uvijek nam na umu treba biti imperativ “Uči, čitaj, u ime Gospodara svoga”. U ramazanu se često vraćam i jednoj dobroj knjizi Kazivanja o vjerovjesnicima Hafiz Ibn Kesira.

I supruga Medina voli čitati, omiljeni su joj romani od Elif Šafak i Jane Austin. Istina, u posljednje vrijeme dok pohađa magisterij iz ekonomije najviše je uz stručnu literaturu. Naš sin Ahmed uživa dok mu čitamo priče za djecu, Vuk i sedam kozlića, Ivicu i Maricu i kultnu Crvenkapicu. Važno je da zavoli knjigu još u djetinjstvu – ispričao nam je Duvnjak i dodao:

– Knjiga nas raduje jer nas vodi u druge svjetove, prostranstva uma i mašte. Svi koji poštuju instituciju knjige trebali bi biti ne samo obrazovaniji i elokventniji, nego nadam se i bolji ljudi. Volio bih kada bi ljudi u Bosni i Hercegovini više čitali, a manje vremena gubili na društvenim mrežama u brojnim beskorisnim i jalovim raspravama.

Knjiga je jako oružje. Da nije tako, ne bi agresor na Bosnu i Hercegovinu prvo zapalio Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u augustu 1992. godine. Doduše, postoje gora zlodjela od paljenja knjiga, jedno od njih je ne čitati ih – davno je kazao Josip Brodski, ruski pjesnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Na kraju nam je kazao koje su mu omiljene knjige iz porodične biblioteke.

Kako život imitira šah

– One koje bih preporučio i koje su na nekoj našoj top listi (must-read books) su romani: Zeleno busenje (Edhem Mulabdić), Derviš i smrt (Meša Selimović), Taj čovjek (Alija Isaković), Stranac (Albert Camus), Majstor i Margarita (Mihail Bulgakov), Čiča goriot (Balzak), Crveno i crno (Stendal), Uhode (Derviš Sušić), Sužnji (Muhamed Kondžić), Otkup sirove kože (Abdulah Sidran), Kuća za umorne (Dževad Karahasan), Davni dani (Miroslav Krleža), Na ostrvu pisaćeg stola (aforizmi, pjesme i priče Duška Radovića), Kako život imitira šah (Gari Kasparov), Ubiti pticu rugalicu od Harper Lee, Put u Meku (Muhammed Asad), Srednjovjekovna Bosna (Nada Klaić), Ustav i politika (Edin Šarčević) Klevete i laži (Ante Tomić)…

Dodao je da se u biblioteci osim klasika nalaze i enciklopedije i druge zanimljive knjige.

– Izvojio bih, Bosna od Noela Malcolma, Sabrana djela Alije Izetbegovića, Historija bosanske duhovnosti akademika Muhameda Filipovića, Politika i zlo prof. Čedomira Čupića, Moć uvjerenja Mirele Španjol Marković, Opadanje i propast Rimskog carstva od Edvarda Gibona, Diktatori od Richarda Overyja, Socijalna inteligencija Danijela Golemana, knjige o javnom nastupu i motivacione knjige, biografske i mnoge druge – kazao je Duvnjak.

Faktor.ba