Duh prošlih ratova se vratio: Masakr u Moskvi preslikan onom iz 2002. godine

Naoružani ljudi u mjestu za zabavu. Tijela koja leže na hladnom betonu. Neshvatljivo da bi takvo ubistvo moglo pogoditi “bezbjednost” moskovskog balona.

Sve ovo je bilo prisutno u terorističkom napadu u petak u koncertnoj dvorani “Krokus”, baš kao i prije 22 godine kada su naoružani napadači uzeli 800 ljudi za taoce ispred pozorišta Dubrovka, piše “Kurir”.

Aferimi prošlosti

I dok su pozorišni napadi 2002. godine označili jednu od mnogih užasnih tačaka u ratu ruskog predsjednika Vladimira Putina protiv ekstremista, u petak se pokazalo da brutalna prošlost vratila da proganja Kremlj. 

Putin se suočava sa istom vrstom neprijatelja, ali u transformiranom svijetu. 

Ako je ISIL-K – afganistanski ogranak grupe –  odgovoran, to znači da nova generacija ekstremista ima Rusiju na vidiku. 

Slična ideologija

Prije dvadeset godina, naoružani napadači u terorističkom napadu, koji se odogiod 23. oktobra 2002. godine, bili su poremećeni proizvod ruske divljačke antiterorističke kampanje koja je po kratkom postupku pogubila stotine vojno sposobnih muškaraca u Čečeniji. 

Napadači u petak su vjerovatno nastali iz ideologije rođene na internetu.

Dvije decenije državne represije nisu negirale novi talas bijesa kao njegovu krvavu agenciju. Putinovo nemilosrdno gonjenje ekstremizma na ruskom sjevernom Kavkazu, kooptiranjem brutalnih snaga porodice Kadirov za subijanje svih neslaganja u Čečeniji, činilo se da funkcioniše. Međutim, nije okončalo problem i nova prijetnja se vratila.

Jedna razlika

Postoji jedna značajna razlika u odnosu na prije 20 godina – odgovor Rusije. 

Prema video snimcima, izgledalo je da su napadači iz “Krokus Sitija” nesmetano trčali kroz prepun tržni centar, uprkos javnim upozorenjima Kremlju iz SAD koja su nedjeljama prijetila javnim prostorima. 

U oktobru 2002. godine, odgovor Kremlja obilježila je djelotvorna disciplina. Poslije višednevnih razgovora i čekanja, elitan jedinica je upotrijebila gas za izbaccivanje da onesposobi cijelo pozorište. 

Vjerovatn stopa žrtava se očigledno smatrala poželjenim gubitkom kojim se može upravljatu, u poređenju s krvavom alternativom frontalnog napada. 

Vlasti su čak dozvolile bolničarima da ostanu u “mraku” oko plana za povećanje iznenađenja protiv naoružanih napadača. Plan je bio užasan, ali je uspio — ako je održavanje gubitaka na oko 15 posto zaista bio prihvatljiv cilj. 

U petak nije bilo takve državne kontrole — naoružani napadači su, čini se, u početku mogli pobjeći. Umjesto toga, Kremlj okrivljuje izopačenu kombinaciju zapadne dalekovidnosti i ukrajinske pomoći.

Objašnjavanje neobjašnjivog

Sama ideja, koju je izjavila portparolka ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, da su naoružani ljudi pokušali pobjeći u Ukrajinu — kroz otvorenu i jednu od najnasilnijih i najmilitarizovanijih granica na svijetu — pokazuje da se Kremlj bori da objasni ovaj užas, čak i u svom sopstvenom visoko kontrolisanom informacionom prostoru.