Dr. Kemal Dizdarević: Raznolik je svijet velikih monoteističkih religija, raznoliki su i interesi vjernika

Indonežanska hodočasnica je doživjela moždano krvarenje zbog rupture intrakranijalne aneurizme. Operirao sam je hitno. Nakon oporavka je saudijskom državnom aviokompanijom vraćena u Indoneziju.

Međutim, pozadina ove priče je zanimljiva.

Grad balkanskih ruža

Hodočasnica je iz Meke, nakon umre, došla u Al-Taif, grad balkanskih (bugarskih) ruža i lokalnog meda, a ujedno i ljetni kraljevski grad veličine Zagreba, lociran na 1.800 metara nadmorske visine u području gornjeg Hidžaza. Al-Taif je udaljen oko sat vožnje (sedamdesetak km) od Meke s kojom je spojen čuvenim krivudavim autoputem koji je sagradila saudijska kompanija, Saudi bin Laden group.

Namjera hodočasnice je bila da posjeti Al-Qu’a džamiju (Masdžid Kua) i Al-Qantara džamiju u Taifu, posebno ovu prvu izgrađenu 800 godina nakon smrti Muhameda a.s.

Male su to džamije odmah uz put do specijalističke bolnice. Al-Qantara je izgrađene za vrijeme vladavine Turaka (prije 162. god) u stilu abasidske arhitekture pa odaje utisak vrlo stare džamije.

Prvi grad, izvan Meke, koji je posjetio Muhamed a.s. nakon godine tuge (619-620. g) zbog smrti Hatidže i Abu Taiba, a sa namjerom da stekne pristalice i širi islam je bio Al-Taif. Popeo se Muhamed a.s. iz Meke u Taif putem koji će kasnije biti osnova za gradnju (1009-1106 g.n.e.) starog karavanskog puta (sa dvije trake, za kamile i za ljude) koji je korišten sve do 60-tih godina prošlog stoljeća.

U starom gradu Taifu je doživio poniženje, kamenovanje i progon.

Otisak u kamenu

Bježeći iz grada zastao je da se odmori na mjestu koja odgovara džamiji Al-Qu’a, tu je naslonio svoj lakat na kamen i po predanju ostavio otisak u kamenu. Ovaj narativ ne prihvata zvanični islam. Smatra ga herezom.

Džamija Al-Qu’a u Taifu je mjesto redovnog okupljanja indonežanskih, pakistanskih, bangladeških i malezijskih hodočasnika. Predstavnika preko 700 miliona sunitskih muslimana. Njima je posjeta džamiji Al-Qua jedan od prioriteta, dolaze u autobusima, okupljaju se, preskaču zamandaljenu kapiju i ogradu sa bodljikavom žicom, sve da bi klanjali ili poljubili kamen na kojem je navodno ostao trag lakta Muhameda a.s.

U islamu, postoji još jedan kamen, onaj crni uzidan u Kabu. I njega mnogi hodočasnici nastoje bar dotaknuti ako ne mogu poljubiti.

Raznolik je svijet velikih monoteističkih religija, raznoliki su i interesi vjernika.

Kada bi čisti monoteizam stvarno mogao biti dominantan među vjernicima monoteističkih religija, onda bi vjerovatno i interesi takvih vjernika bili znatno skladniji i više usmjereni na opću dobrobit i zaštitu živoga. Očito da to nije slučaj.

Nova religijska renesansa

U ovom našem nedozrelom svijetu, na početku 21. stoljeća, kada se dešava nova religijska renesansa i kada je upotreba svih religije u političke svrhe postala prenaglašena i obojena krvlju, bukte obračuni, ratovi, genocidi.

Pa kakve veze sa svim ovim ima Palestina. Svakakve.

Palestina je odavno zarobljena u mnogoznačnosti različitih globalnih interesa koji se prelamaju kroz religijsku prizmu što dodatno komplikuje mogućnost dugoročnog pozitivnog ishoda. Uz to je Palestina opterećena unutrašnjim kontradikcijama islamskog svijeta kako praktično-religioznim, tako i političko-interesnim.

Militantni dio sunita Gaze, koji demonstriraju isključivost kao jedinu nadu, praktično i vojno podržava samo šiitski islamski svijet. Turci ih podržavaju verbalno. Palestinske civile podržavaju, verbalno i humanitarno, i suniti uključujući skoro 90 miliona Turaka, 700 miliona gore pomenutih i 350 sunitskih Arapa. I manje od 2 miliona Bosanaca, zajedno sa gradonačelnicom. A 40 miliona Afganistanaca se skoro i ne čuje, zaigrani religiozno-opijumskim temama i ženskim pitanje.

U sve te milione i sve zalihe fosila šareni muslimanski svijet se ipak najviše ljuti na taj opaki Zapad. 

Avaz