Dr. Bećirović: U porodičnoj medicini fali 30 posto ljekara, bolnice nemaju anesteziologa, infektologa…

Broj ljekara nikada nije konstantan i on zavisi od različitih faktora, ali okvirni podatak koji smo dobili od dr. Amile Bećirović, predsjednice Ljekarske komore Federacije Bosne i Hercegovine, govori da nešto više od 5.500 ljekara članova Komore radi u zdravstvenim ustanovama širom entiteta.

– Nažalost, nemamo tačnih podataka koliko ih je privremeno spriječeno za rad jer se te brojke svakodnevno mijenjaju, a upravo činjenica da je puno ljekara kao i medicinskog osoblja “van stroja” zbog zaraze COVID-19, već dvije godine otežava normalan rad zdravstvenih ustanova. Ono što znamo jeste da ih je puno na bolovanju jer imaju COVID-19, ali i iz drugih razloga, vjerovatno zbog iscrpljenosti, predanog višemjesečnog rada kao i psihičke presije koju nosi naša struka već dvije godine. Čak i lakši oblici COVID-19 ostavljaju dugotrajne posljedice u vidu tzv. “long COVID-19” ili u vidu tzv. “post COVID-19 syndrome”, čega nisu pošteđeni ni ljekari, koji se odmah nakon preležane zaraze vraćaju na posao, jer je njihovo prisustvo na random mjestu, bez obzira kako se osjećali i imali snage i energije, neophodno. Nije lako raditi u vanrednoj situaciji, kada su kapaciteti puni, virus nepredvidiv, a smrtnost od bolesti visoka – kaže Bećirović na početku razgovoru.

Koliko je od početka pandemije do sada na području FBiH preminulo ljekara od posljedica COVID-19?

– Nažalost, od početka pandemije do danas, zbog posljedica zaraze koronavirusom, ostali smo bez čak 27 ljekara koji najveći teret ove pošasti i danas nose na svojim leđima. S pandemijom se teško, ali grčevito i bez posustajanja borimo od početka i nastavit ćemo i dalje bez obzira na sve.

Dvije godine je kako traje pandemija koronavirusa. Kako biste ocijenili rad zdravstvenih ustanova na području FBiH, kada je riječ o borbi sa COVID-19? Šta je dobro, a šta loše napravljeno?

– S izbijanjem pandemije u našoj zemlji može se reći, pojavila se “panika” kako među građanima, tako i među zdravstvenim radnicima, jer su se svi susreli sa nepoznatnim. Bilo je potrebno naučiti puno procedura, a suočavali smo se sa velikim nedostatkom zaštitne opreme. Tokom ljeta 2020. iznenadilo nas je to što se uvidjelo da ova bolest nema sezonski karakter. Svi su počeli bolest ozbiljno shvatati nažalost kada su se pojavili prvi letalni slučajevi od COVID-19.
Pandemija nam je pokazala i naglasila prednosti i slabosti sadašnjeg sistema. Pred nas je bio stavljen težak zadatak. Da istovremeno usvajamo saznanja u vezi s COVID-19, da napravimo novi sistem rada i reorganiziramo se, a ujedno i da održimo rad sa redovnim pacijentima. Sistem se morao naglo promijeniti i mislim da smo, s obzirom na okolnosti, mogućnosti i kapacitete, uspjeli u tome. Usvojili smo puno znanja o novoj bolesti i naučili da sprovodimo svjetske protokole u liječenju COVID –19. Naša prednost su svakako ljudski resursi, ljekari i zdravstveni radnici zaposleni u svim nivoima zdravstvene zaštite jer su upravo zaposleni brzim usvajanjem novih znanja i vještina pokazali profesionalnost, požrtvovanost, solidarnost. Često ostajanjem prekovremeno na poslu bez nadoknade, radeći i od kuće, radeći posao koji inače obavljaju dvije ili tri osobe, uzele su svoj danak, a sindrom pregorijevanja na poslu sve je češći, što se odrazilo na zdravlje zaposlenih u zdravstvenim ustanovama.

Kakva je trenutno situacija sa brojem ljekara u većem bh. entitetu? Možete li napraviti poređenje, kada je riječ o broju ljekara, danas i godinu, dvije, tri ranije?

– Najveći organizacioni problem je broj zaposlenih zdravstvenih radnika, a brojke su poražavajuće, posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Rijetke su službe gdje imamo dva ili više ljekara koji pružaju zdravstvenu uslugu. I ovo nije više problem samo manjih sredina, manjih ustanova, čiji kapaciteti su i prije pandemije bili ograničeni. Zamislite u kakvoj se situaciji nađu kolege koje su 24 sata pripravni uz to povremeno imaju dežurtsvo u urgentnom centru i sve obaveze moraju uskladiti sa potrebama i obavezama svog osmosatnog radnog vremena. O pojavi pregorijevanja na poslu, preopterećenosti, neposrednom i direktnom ugrožavanju zdravlja neposrednog nosioca posla niko više i ne misli, niti se razgovara. Jednostavno smo zatočenici svog poziva.

U kojim granama medicine najviše nedostaje kadra?

– Porodična medicina čini 80 posto primarne zdravstvene zaštite, a prema istraživanju koje je uradilo Udruženje doktora porodične/obiteljske medicine u FBiH, nedostaje čak 30 posto ljekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Iz toga i proizilazi postotak od 89 posto ljekara iz primarne zdravstvene zaštite koji smatraju da naš zdravstveni sistem nije sposoban da se nosi s pandemijom kao što je COVID-19. Treba zaposliti dovoljan broj zdravstvenih radnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Također, većina bolnica i domova zdravlja susreće se s nedostatkom kadra, kada su u pitanju anesteziolozi, infektolozi, pulmolozi.

Koji je, prema Vašem mišljenju, najveći problem što nam mladi ljekari, ali vrlo često i njihove starije kolege, odlaze u zapadne zemlje? Jesu li to veće plaće, uvjeti rada, jedno i drugo, ili nešto sasvim treće?

– Najveći problem odlaska, ne samo ljekara, već uopćeno mladih ljudi iz naše zemlje jest što ne vide perspektivu za sebe i porodicu, osjećaju nesigurnost, nestabilnost zemlje, vide da se u proteklom periodu ništa nije mijenjalo i ne vjeruju da su promjene moguće i u budućnosti. S druge strane, politika igra veliku ulogu i u zdravstvu. Konstantno dokazivanje, predani rad, trud i energija nisu dovoljni da dobijete priliku napredovati ukoliko niste stranački opredijeljeni. To je jedan od razloga zbog kojeg se starije iskusnije kolege odlučuju napustiti zemlju i pronaći posao u društvu u kojem se jedino sposobnost i znanje uzimaju u obzir.

Šta država, prema Vašem mišljenju, treba pod hitno uraditi kako bi se spriječio dalji odlazak ljekara iz BiH i kako bi se njihov broj povećao?

– Menadžmenti ustanova redovno rade preraspodjelu zdravstvenog kadra, iznalaze nove kapacitete u zbrinjavanju oboljelih, ali sada je vrijeme da se krovne institucije krajnje uozbilje, donose odluke po informacijama i zahtjevima zdravstvenih ustanova. Ljekarska komora FBiH od početka pandemije apelira na nadležne i traži da se prime svi nezaposleni ljekari na neodređeno vrijeme, da se u radni odnos primi hiljadu medicinskih sestara i tehničara, da se konkursna procedura pojednostavi. Time bi se, prema mom mišljenju, zaustavio i odliv ljekara iz BiH u zapadne zemlje. Naime, na samom početku pandemije molila sam vlade kantona i resorna ministarstva da se zaposle svi doktori medicine koji su na spisku Zavoda za zapošljavanje, koji bi do sada stekli ogromno iskustvo uz mentorstvo starijih kolega u Covid-odjelima i primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Sada bismo imali bolju strukturu u zdravstvu i zdravstvena zaštita bila bi dostupnija našim stanovnicima. Mislim da je samo Zeničko-dobojski kanton zaposlio određenu grupu mladih ljekara.

Šta se u segmentu specijalizacija i subspecijalizacija treba promijeniti kako bismo imali dovoljan broj kadrova?

– Puno razgovaram s kolegama i o ovoj temi. Mišljenja su da program specijalizacija i subspecijalizacija treba uskladiti sa savremenim kretanjima u medicini. Smatram da je prijeko potrebna i kontrola mentorstva iz koje treba da izađe produkt, kvalitetan specijalista. Kolege koje su bile na specijalizaciji znaju o čemu govorim. Mentor ostavlja znalački impresiju na rad budućeg specijaliste na jedan poseban način. Od mentora se uči znanje, tehnike, ali i empatija prema ljudima koje liječimo.
Da se programi specijalizacija i subspecijalizacija redovno dopunjavaju novijim metodama jer smo svjesni da je medicina postala jako ovisna o tehnološkom napretku. Sve ono što se uvodi u medicini i što je novo treba približiti mladim specijalizantima, a naročito subspecijalizantima. Zaključak je i kako bi bilo dobro da određeni dio specijalizacije ili subspecijalizacije mladi ljekari provedu u većim centrima kako bi mlade kolege sublimirale svoj specijalizantski staž, kako bi vidjeli šta se to novo radi, nove tehnike i kako to sve funkcionira na jednom mjestu, a onda saznanja donijeli u svoju sredinu.

S druge strane, u ovlaštene zdravstvene ustanove za obavljanje subspecijalizacija treba uvrstiti i privatne ustanove koje su registrirane kao zavodi i akreditirani, tj. ustanove koje obavljaju tercijernu zdravstvenu zaštitu, koje kadrom i opremom ispunjavaju uvjete za obavljanje subspecijalističkog staža, bar jedan dio staža. Svjedoci smo da pored naših ustanova u BiH, mnoge kolege subspecijalizaciju obavljaju van naše zemlje. Zaključak bi bio da prilikom obavljanja specijalističkog i subspecijalističkog staža treba dati prednost državnim i privatnim akreditiranim ustanovama u FBiH koje ispunjavaju sve propisane uvjete za obavljanje staža.

Koje su trenutne aktivnosti Ljekarske komore FBiH i koji su Vam dalji planovi?

– Nijedna od ustanova nije napravila više u telemedicini od telefonskog kontakta sa pacijentima, no ni to moramo biti realni ne funkcionira uvijek, zbog čega imamo veliki broj žalbi građana. Iza ovog problema se, između ostalog, krije i nedostatak kadra o kojem sam već govorila i činjenica da jedan uposlenik obavlja dva ili tri posla istovremeno. Zbog toga je potrebno pronaći sistemsko rješenje. Zdravstvene usluge moraju biti dostupne i pristupačne svakom pojedincu, a upravo pandemija COVID-19, epidemiološke mjere koje su na snazi, ali i strah od zaraze kod pacijenata, pokazali su koliko je zapravo u vanrednim okolnostima zdravstvena usluga nedostupna, nepristupačna i neujednačena. Upravo situacija u kojoj se nalazimo već dvije godine opavdava potrebu za proširenjem zdravstvenih usluga koje pacijenti mogu dobiti kroz zdravstveni sistem. Telemedicina je pojam koji predstavlja povezivanje pacijenata i zdravstvenih profesionalaca online, bez fizičkog kontakta, a u cilju rješavanja medicinske dileme ili davanja medicinskog savjeta.

Današnja informaciona tehnologija omogućava ovakav vid konsultacija, terapije i prevencije bolesti, potrebe kontinuirane edukacije zdravstvenog osoblja, a sve u interesu očuvanja zdravlja pojedinca i zajednice. Međutim, legislativa u našoj zemlji ne poznaje pojam telemedicine niti online ordinacije. S tim u vezi, Ljekarska komora FBiH inicirala je ka Ministarstvu zdravstva FBiH izradu Pravilnika o online radu ljekara u FBiH kojim bi zakonski bila regulisana oblast telemedicine. Ovo je samo jedna od naših aktivnosti koja je započela još prošle godine, ali koju smatramo izuzetno važnom jer nam je primarni cilj učiniti zdravstvenu uslugu dostupnom svima kojima je potrebna sada i odmah.

Također, smo u završnoj fazi izrade online Registra ljekara u FBiH, od kojeg ćemo dio ustupiti Federalnom ministarstvu zdravstva i Zavodu za javno zdravstvo FBiH.
Federalna ljekarska komora smatra da je krajnje vrijeme za izmjene i dopune zakona i pravilnika u vezi sa zdravstvenom zaštitom. Shodno tome smo u decembru uputili pismo namjere Federalnom ministarstvu zdravstva i inicirali sastanak. Mnoge stvari se moraju urediti, sve po ugledu na zapadne zemlje, ali i sve dovesti u zakonske okvire.