Dosje Amir Gross Kabiri: Aluminiju nije ništa dao, ali iz nekadašnjeg bh. giganta u Panamu izvlači milione

Prošle su više od tri i po godine otkako je Amir Gross Kabiri, vlasnik firme Aluminij Industrija koja je dio njegove MT Abraham Grupacije za minornu kiriju, u odnosu na profit koji ostvaruje, ušao u mostarski Aluminij, zaposjeo pogone i drugu imovinu nekadašnjeg bh. giganta i odatle širi svoje poslove u svijetu, zarađujući milione maraka od kojih samo pokoja mrvica ostane u Alumuniju dd.

Amir Kabiri je blisko povezan s nekim kineskim firmama s crne američke liste, a utjecajan je i u Rusiji, naročito u umjetničkim krugovima jer je kolekcionar umjetnina i na čelu je Fondacije muzeja Ermitaž u Izraelu.

Miljenik HDZ-a, ali nisu mu odoljeli ni Novalić i Džindić

Tokom proteklih godina, Kabiri se uz pomoć pojedinih medija, ali i onih koji su ga doveli u Mostar i omogućili mu da budzašto počne koristiti sve resurse bh. kompanije, uspio u BiH nametnuti kao ‘ugledni biznismen’ koji je zagospodario gradom na Neretvi.

Iako ga mnogi često predstavljaju investitorom, Kabiri je samo zakupac vrijedne imovine Aluminija dd na osnovu koje se bogati, a odredbama ugovora koji je sklopio sa Vladom FBiH u vrijeme dok je na njenom čelu bio Fadil Novalić, te s upravom Aluminija dd, ovaj kontroverzni Izraelac osigurao se da iskorištava imovinu Aluminija narednih 30 godina.

S nedavnim provokacijama i prijetnjama na račun gradonačelnice Sarajeva, ali i svih građana koji su u BiH digli glas protiv izraelskog ubijanja civila u Gazi, Kabiri je osim potencijalnog krivičnog djela koje će utvrđivati nadležne institucije pokazao i ogromnu dozu nezahvalnosti i bezobrazluka prema zemlji u kojoj je našao spas od finansijskih problema, koje prema pisanju izraelskih medija, ima u svojoj domovini i zbog čega se godinama protiv njega vode sudski postupci.

To su svakako činjenice koje je trebala istražiti prvenstveno Vlada FBiH koja je s 44 posto udjela, najveći pojedinačni vlasnik Aluminija, a prije nego što je Fadil Novalić, bivši premijer, širom otvorio kapije te kompanije ovom kontroverznom Izraelcu.

I nedavno je Novalić kazao da ‘cijeni Kabirija kao biznismena’, a nikada nije javnosti pojasnio s kojim je to referencama ovaj Izraelac zadobio njegovo poštovanje i povjerenje da mu u bescjenje da ‘ključeve’ Aluminija.

Nije poznato koliko se puta Fadil Novalić nezvanično susreo s Kabirijem, a prema zvaničnim informacijama i onim još uvijek dostupnim na stranici Vlade FBiH, Novalić je prošlog ljeta predvodio delegaciju Vlade FBiH u kako je navedeno “posjeti mostarskom Aluminiju”.

Sudeći prema fotografijama bivši premijer jeste bio u zgradi i pogonima Aluminija, ali domaćin mu je bio Amir Gross Kabiri, vlasnik Aluminij Industrije, a nije bilo susreta s upravom mostarskog Aluminija.

Novalić je i u decembru prošle godine s delegacijom Vlade FBiH posjetio Kabirija koji im je bio domaćin u svojstvu predsjednika Jevrejske općine Mostar, a posjeta je organizirana povodom obilježavanja Hanuke.

U priči o Kabiriju i neophodnosti da aktuelna Vlada FBiH pod hitno preispita ugovor s ovim sumnjivim zakupcem Aluminija, ali i brojnim optužbama na Kabirijev račun, treba krenuti ispočetka i od toga kako je ovaj navodni ‘investitor’ uopšte dobio pravo da raspolaže s imovinom čiji je najveći pojedinačni vlasnik upravo Vlada FBiH.

Očigledno pomno i strateški osmišljenja u krugovima bliskim Kabiriju ‘romantizirana legenda’ kaže kako je ovog kontroverznog Izraelca u našu zemlju doveo izvjesni Marko Laco, IT stručnjak koji je navodno na ‘ubjeđivanje’ Kabirija da preuzme Aluminij potrošio godinu dana.

Da li je Laco, ako je već na pregovore potrošio godinu, znao već 2018. godine, a tada je donesena odluka o konsolidaciji Aluminija, da će ta kompanija biti ‘ugašena’, jer je Kabiri pregovore o zakupu počeo odmah nakon gašenja Aluminija, znači 2019. godine, to Laco, kojeg danas više niko i ne spominje, nije pojašnjavao.

Ostali su tragovi i na zvaničnoj stranici Vlade FBiH, da je Kabiri prvi memorandum ugovora Vladi FBiH, odnosno Novaliću i tadašnjem ministru energetike, rudarstva i industrije Nerminu Džindiću, poslao već u decembru 2019. godine. Tada se Kabiri još uvijek krio iza navodnog izraelsko-kineskog konzorcija kojeg su činili njegova MT Abraham Grupa i firme iz Kine China Machinery Engineering Corporation (CMEC) i China Industry of Engineering Metal & Foreign Co., Ltd. (NFC).

Na taj ugovor je Vlada FBiH tražila ispravku ‘nekih grešaka i nedostataka’, a drugi prijedlog ugovora je stigao u februaru 2020. godine, kada je Skupština Aluminija prihvatila sporazum s Kabirijevom firmom, ali je Vlada FBiH ponovo tražila da se otklone neki nedostaci.

Dočepao se ‘zlatne koke’ i ne popušta

U martu 2020.godine je stigao treći prijedlog ugovora, a u jeku pandemije korona virusa, tačnije 6. aprila 2020. godine objavljena je vijest da je Skupština dioničara Aluminija d.d. Mostar na vanrednoj sjednici prihvatila ponudu kinesko-izraelske Abraham grupe o najmu pogona mostarskog Aluminija, a saglasnost je dala i Vlada FBiH.

Jasno je Kabiriju bilo kakvu ‘zlatnu koku’ dobija i ni korona ga nije zaustavila u naumu da za malo para preuzme proizvodnju u Aluminiju.

Već tada se grupa malih dioničara pobunila protiv niza odredbi ugovora za koji su tvrdili da idu na štetu Aluminija, no nisu imali nikakvu moć zaustaviti potpisivanje, a uzaludni će biti i njihovi apeli koje su upućivali kako tada, tako i danas, a koji se odnose na kriminal u ‘Aluminju’ i štetnost ugovora s Kabirijevom firmom, a u ladicama policijskih agencija i tužilaštava stoje i krivične prijave udruženja malih dioničara Aluminija protiv Kabirija.

U međuvremenu, pojavile su se informacije o tome kako su kineske firme, poslovni partneri Kabirija i dio navodnog konzorcija, na crnoj listi SAD, a ubrzo nakon toga Kabiri je prestao spominjati firme iz Kine, a u registar poslovnih subjekata u FBiH, upisao je samo Aluminij industriju i MT Abraham Grupu, bez navođenja naziva kineskih firmi.

Zanimljivo je da je za MT Abraham Grupu navedeno da je njeno sjedište u Panami, a kao kapital firme je navedeno da ima 5.000 KM.

Panama je inače poznata kao poreski raj i poznato je da se u toj zemlji registriraju offshore kompanije koje se često koriste za pranje novca i često nisu u obavezi voditi poslovne knjige, objavljivati finansijske izvještaje, niti imati značajan osnovni kapital.

Ako je Kabiri toliko uspješan biznismen i ima toliko novca, zbog čega svoju grupaciju nije prijavio barem u svojoj domovini, ako je već želio izbjeći prijavu u nekoj od zemalja Evropske unije?

No, prije nego što pojasnimo od kakvih je sve problema Kabiri pobjegao u BiH iz Izraela, treba razbiti ‘mit’ o tome koji Kabiri i njemu bliski ljudi, među kojima su i političari, prvenstveno oni iz HDZ-a dajući Kabiriju legitimitet ‘spasitelja’ stvaraju godinama o njegovom navodnom investiranju u Aluminij dd.

Možda je Kabiri i za potrebe proizvodnje od koju on ima najveću korist nešto i uložio u pogone Aluminija, ali se on ugovorom zaštitio i faktički naveo da sve što donese Aluminij industrija u Aluminij dd nosi sa sobom.

Zabluda je da Kabiri investira i ‘diže na noge’ Aluminij dd, istina je da je samo Kabiri profitirao s time što su mu nadležni u BiH omogućili da u bescjenje iznajmi proizvodne pogone i upravnu zgradu Aluminija, a on u nekadašnjem bh. gigantu posluje sa svojom firmom Aluminij Industrija, koje je preduzeće koje nema nikakve veze s Aluminijem d.d.

Naime, prvobitnim ugovorom, proizvodne pogone Ljevaonice s nepokretnom i pokretnom imovinom Kabiri je dobio u prve dvije godine najma po ukupnoj mjesečnoj cijeni od 30.000 KM, za naredni period od tri godine taj iznos se povećao na 40.000 KM, da bi se vlasnici Aluminija obavezali da u konačnici nakon 15 godina i do isteka ugovora koji se odnosi na period od 30 godina iznos zakupnine ne može biti veći od 75 000 KM mjesečno, uključujući i pogon Anoda koji je Kabiri također uzeo u međuvremenu pod zakup.

Ugovor je dopunjavan novim aneksima, pa je Kabiri u zakup uzeo i upravnu zgradu Aluminija s podrumom, te natkrivene parking prostore površine koja iznosi više od 1000 metara kvadratnih i sve to za samo oko 14.000 KM.

Ako se zna da se primjerice iz državnog ili federalnog i kantonalnih budžeta mjesečno izdvajaju iznose od 25.000 ili 30.000 KM za kirije za neke kancelarijske prostore za institucije, onda se vidi po kakvoj mizernoj cijeni su Kabiriju dati proizvodni ili poslovni prostori Aluminija dd.

Ugovorom s vlasnicima Aluminija dd Kabiri se osigurao i da on ima pravo da se u vrijeme trajanja zakupa obrati vlasnicima s ciljem stjecanja vlasništva na imovini, a da oni koji su mu dali imovinu u zakup, obavezuju da će stupiti u pregovore s njim ‘u slučaju da postoji volja da se zaključi kupoprodajni ugovor ili bilo kakav drugi ugovor s ciljem postizanja dogovora oko eventualne kupoprodaje imovine ili dijela imovine’.

Ugovorom je Kabiri između ostalog obavezao i vlasti u FBiH i Hercegovačko-neretvanskom kantonu da će ‘pružati punu podršku, sukladno zakonskim propisima’, u smislu poticanja i podrške pri zapošljavanju bivših radnika Aluminija kao i svih beneficija koje je imao i Aluminij dd dok je radio.

Istovremeno, Aluminij dd akumulira gubitke i od Kabirijeve kirije tek se pokrivaju tekući troškovi održavanja i plate za pet-šest radnika u toj kompaniji, te naknade za sedam članova Nadzornog obora.

Kabiri zloupotrebljava logo i obmanjuje javnost

Da je Kabiri imao razrađenu strategiju preuzimanja vrijednih resursa Aluminija za male pare, pokazuje i to da je ugovorom ‘regulisao’ i to da će nesmetano koristiti dobro poznati logo Aluminija dd, ali je tu odredbu iskoristio za potpuno zloupotrebu nekadašnjeg Aluminija u svrhu promocije svoje firme.

Tako danas kada otvorite stranicu Aluminija piše da je ta kompanija osnovana 1975. godine i da je dio MT Abraham grupe, što je laž, jer samo je Kabirijeva firma Aluminij industrija dio MT Abraham grupe, a Aluminij dd je posebna firma u vlasništvu 44 posto Vlade FBiH, 44 posto pojedinačnih dioničara i 12 posto Vlade Hrvatske.

Kabiri na ovaj način obmanjuje i domaću i svjetsku javnost i jasno je da zloupotrebljava ime Aluminija, stvarajući lažnu sliku da je riječ o kompaniji iza koje stoji njegova grupacija, jer uz Aluminij nema riječi industrija što razlikuje Kabirijevu firmu osnovanu prije par godina od Aluminija dd s tradicijom dužom od 45 godina.

Ni s ovim Kabirijevim zloupotrebama i obmanama niko se nije bavio.

No, zanimljivo je da su se Vlada FBiH i uprava Aluminija dd 2020. godine uopšte upustili u bilo kakve pregovore s Kabirijem, jer u to vrijeme izraelski mediji su ‘brujali’ o Kabirijevom sudskom sporu vezanom za njegovu ulogu u dugovima koji su u likvidaciju odveli izraelski nogometni klub Hapoel Tel Aviv, a koji je bio u vlasništvu Kabirija.

U sljedećem nastavku Raportovog dosjea čitajte od čega Kabiri bježi kako pumpa i budžet Rusije u jeku agresije na Ukrajinu…