Doktor trgovačkog prava: BiH godišnje gubi sedam milijardi KM

Univerzitetski profesor Edin Rizvanović iz Mostara, koji se bavi evropskim trgovačkim pravom i prati integracijski put Bosne i Hercegovine od zaključenja Pakta stabilnosti 1999. godine, za Klix.ba objašnjava razlog ekonomske krize u našoj zemlji.

Ističe kako je integracijski put Bosne i Hercegovine poražavajući i da naša zemlja uporno zaostaje, posebno u odnosu na susjedne Hrvatsku i Srbiju, zato što ne ispunjava obaveze koje su utvrđene danas najznačajnijim dokumentom, a to je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

“Ne samo da nismo izvršili te obaveze, ni dio, u javnom diskursu se uopće ne spominje, kao da ne postoji, ni od domaćih zvaničnika ni od evropskih”, naglašava Rizvanović.

Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje, koje je glavni organ koji brine o provođenju sporazuma i nadzire provođenje reformi, koje su utvrđene tim sporazumom, kako naglašava, i ne postoji u javnom prostoru.

Integracijski model što ga je EU ponudila Bosni i Hercegovini je, kako naglašava, uniforman i jasno određen u političkom smislu od Mape puta, preko Studije izvodivosti, Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pa do Mišljenja Evropske komisije i ocjene urađenog. U ekonomskom smislu je, kako ističe, to značilo zaključenje regionalnih bilateralnih Sporazuma o slobodnoj trgovini, kasnije objedinjenih u Sporazumu CEFTA 2006., te Privremenog trgovinskog sporazuma s EU (2008.). Ključni dokument za integracijski proces je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji sadrži obaveze i rokove za realizaciju.

“Dakle, institucionalno vrlo loše stojimo. I ne samo to, poslije mišljenja Evropske komisije, gdje stoji potreba za izmjenama u 14 preporuka izmjena legislative, neki zakoni nisu uopće izmijenjeni. A najvažniji od njih je Zakon o konkurenciji za koji je Evropska komisija rekla da nije u skladu s pravnom stečevinom EU. Dakle, lošija ocjena nije mogla biti, ali ni do danas taj zakon nije ušao u parlamentarnu proceduru, a državni je zakon”, kaže Rizvanović za Klix.ba.

On upozorava na činjenicu da bez fer tržišnog nadmetanja nema napretka. Uz to podsjeća i na zakon, koji je bitan u praktičnom smislu, a to je Zakon o sistemu državne pomoći.

“Bosna i Hercegovina znatno zaostaje za svim zemljama, a naročito za susjednim zemljama, za Hrvatskom i Srbijom. Znatno manje sredstava se ulaže u poticaje, malim i srednjim preduzećima, poljoprivrednicima, istraživanje i razvoj pojedinih sektora i to je razlog što je konkurentnost bh. privrede lošija i što svake godine imamo trgovinski deficit oko sedam milijardi”, objašnjava naš sagovornik.

Zbog toga, kako ističe, u našoj zemlji, koliko god izvoz rastao, uvoz se povećava, jer nema domaće proizvodnje, te upozorava da je “neće ni biti dok su poticaji ovako niski”.

Na naše pitanje ko je krivac za takvo stanje, kaže kako je krivac preteška riječ da bi je koristio, ali naglašava da treba pažnju usmjeriti ka institucijama i da je svakako prva Vijeće ministara BiH, a potom parlamenti, državni pa entitetski, kao zakonodavci.

“Osnovni problem je loša legislativa. Mi imamo takve propise, naprimjer Komisija za vrijednosne papire, gdje se članovi komisije oslobađaju odgovornosti za krivično gonjenje”, ističe Rizvanović napominjući kako je njihova obaveza da rade u dobroj vjeri, a takvih je, kako naglašava, niz drugih zakonskih propisa.

Zakon o stečaju je, kako kaže, jedan od loših za radnike, iako je nedavno mijenjan, jer nije promijenjena odredba koja se tiče radnika. To je da momentom otvaranja stečajnog postupka dobivaju otkaz, a da ih niko ne može zaštititi u slučaju namirenja potraživanja.

“Ako nema stečajne mase, država ne stoji iza njih i time dobivamo nove socijalne slučajeve kojima sutra nećemo pružiti priliku za novi posao, jer nema projekata, nema planova kako ići naprijed. Dakle, nema ekonomskog i društvenog rasta bez promjene legislative, a mi znamo šta bi trebalo mijenjati, a to je prije svega niz zakona”, kaže doktor Rizvanović.

Podsjeća da su to Zakon o konkurenciji, Zakon o sistemu državne pomoći i Zakon o akcizama koji uvodi bezalkoholna pića kao akcizne proizvode, što oni nikako ne bi trebali biti, i koji izjednačuje akcize za domaće i uvozne proizvode, što nema nigdje nego u BiH.

Među nizom poražavajućih podataka koji su rezultat loše legislative, kako kaže, je primjer domaćeg piva, gdje je odnos s uvozom 3 prema 97 posto.

“Samo 3 posto domaćeg piva se koristi u našoj zemlji, a 97 posto je uvozno. To je katastrofalan podatak, a slično je i s vodom za piće, i da ne nabrajam. Poljoprivreda i prehrambeni proizvodi učestvuju sa oko dvije milijarde KM u ukupnom deficitu od ovih spomenutih sedam milijardi”, zaključio je Rizvanović u razgovoru za naš portal.

Na kraju, zaključuje da treba ustrojiti i privredne (trgovačke) sudove, koji bi kontribuirali bržoj registraciji, efikasnijem rješavanju sporova i svrsishodnijem stečajnom i likvidacionom postupku, čime se, u zbirnom izrazu, stvaraju uslovi za dinamičniji ekonomski i društveni razvoj.