Doktor razbjesnio mame: “Bebe nemaju šta da traže na plaži” 

Doktor Jovan Raičević je nedavno podijelio na Facebooku objavu u kojoj je napisao da bebama nije mjesto na plaži, i time razbjesnio mnoge roditelje u Srbiji.

“S obzirom na to da se proteklih dana u ambulanti sve češće srećem sa roditeljima koji se pitaju kako da svojoj bebi omoguće bezbjedan boravak na plaži, odlučio sam da napišem kratak tekst sa savjetima za mlade roditelje koji sa djetetom mlađim od godinu dana žele da idu na plažu. Dakle, idemo po tačkama: 1. Male bebe nemaju šta da traže na plaži“, napisao je ljekar na Facebooku.

Kako je odmah nakon objavljivanja post izazvao lavinu komentara roditelja, doktor je objavio još jedan, u kom je detaljno objasnio zašto stoji iza ovakvog stava.

„Pošto vidim da je kod nekih roditelja prethodni tekst uzburkao strasti, malo ću ga dopuniti i pružiti neka objašnjenja, ali i pored specijalnih slučajeva, koji postoje, hoću da naglasim da se i dalje apsolutno držim tačke 1. u prethodnom tekstu.

To naravno, nije motivisano željom da se roditeljima beba i male djece dodatno ograniči sloboda, već naprotiv, da im se ukaže na realne rizike s kojim se suočavaju kad odu na ljetovanje s malom bebom. Kao pedijatar sa iskustvom i u ambulantnoj i u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi u gradu koji je ljetnja turistička destinacija, ne mogu lako ni nabrojiti šta sam sve vidio u svojoj karijeri, od sunčanih opekotina, preko teških gastrointestinalnih infekcija, pa do utopljenja. Ljetovanje se lako pretvori u noćnu moru.

Da se to ne bi desilo i da bi boravak na moru bio prijatno iskustvo za cijelu porodicu, potrebno je pridržavati se određenih mjera opreza. Na početku ću naglasiti da sa novorođenčetom (beba u prvih mjesec dana života) apsolutno nigdje ne treba putovati. Novorođene bebe imaju nezreo imunski sistem i ne treba ih izlagati nepotrebnom riziku da usput pokupe neku infekciju koja im može ugroziti život. Novorođenče je toliko osjetljivo da je jedno od zlatnih pravila pedijatrije da se sve bebe koje u prvom mjesecu života dobiju povišenu temperaturu odmah tretiraju kao da imaju najtežu infekciju (sepsa, meningitis) što zahtjeva neodložnu hospitalizaciju, kompletnu dijagnostičku obradu i započinjanje intravenske antibiotske terapije. Dakle, u neonatologiji važe ista pravila kao u Teksasu, prvo pucaš, pa onda postavljaš pitanja. Novorođenče treba da boravi kući, u bliskom kontaktu s roditeljima, može svakog dana u šetnju već od prvih dana, ali se moraju izbjegavati pretjerani socijalni kontakti da bi se rizik od infekcije smanjio.

Što se starijih beba tiče, negdje posle šest mjeseci, kad malo ojačaju fizički i imunitetski, moglo bi se putovati, ali način putovanja i destinaciju treba pažljivo birati. Putovanje autom je sa epidemiološke strane najbjezbednije, jer boravak na mjestima gdje ima mnogo ljudi (aerodrom, autobuska ili željeznička stanica), kao i putovanje tim sredstvima masovnog prijevoza, nose sa sobom rizik od prenosa zarazne bolesti. Što se destinacije za odmor tiče, ko ima, najbolje je da ode kod babe i dede na selo ili na planinu.

Ako se ipak odlučite za more, morate dobro isplanirati destinaciju, a i čeka vas ozbiljna logistička operacija. Idealno bi bilo, ako ste u mogućnosti, da izbjegavate destinacije masovnog turizma jer ćete tamo naići na pretrpane plaže i izložiti svoje dijete najvećem riziku na ljetovanju, a to je virusna gastrointestinalna infekcija, prije svega rotavirusna (ovome će biti posvećen poseban tekst). Mjesta koja su za malu djecu najpristupačnija i najprijatnija, kao što su pješčane plaže sa velikim plićakom, ujedno su i epidemiološki najrizičnija jer su obično prenatrpana kupačima. Ne zaboravite da svako ko uđe u plićak sa sebe spere sve svoje viruse i bakterije. Imunski sistem odraslog s time može da se nosi, ali imunitet djeteta ne, pogotovo što odrasli znaju da se ta voda ne smije gutati, ali male bebe i djeca to često čine namjerno jer im se sviđa ukus slane vode. Zato, ako možete, birajte destinacije na kojima nije gužva, ili makar tražite teže pristupačne plaže na kojima nećete zateći mnogo kupača. Ako nemate luksuz izbora i morate da idete na neku veliku javnu plažu, najbjezbednije vrijeme da se ode na plažu je rano ujutro. Preko noći se more iščisti i ako dođete dovoljno rano, oko 7 ujutro npr. vaše dijete ima na raspolaganju par sati bezbjednog kupanja pre nego što pristignu drugi kupači. Dakle, čarobna formula za bezbedno kupanje u moru je, što manje ljudi u blizini, manji je rizik.

Naravno, infekcija nije jedina opasnost koja vreba na plaži, snažno sunčevo zračenje je još jedna. Kad je UV indeks visok, naročito između 11 i 17 sati, nije preporučljivo ni da se odrasli izlažu suncu, a kamo li djeca. Ako idete na plažu s malom bebom, ona mora neprekidno biti u hladu i to idealno u hladovini drveća, dok je zaštita koju nudi suncobran neadekvatna. Zbog toga što i more i pjesak odlično odbijaju sunčevo zračenje, na plaži ima toliko reflektovanih sunčevih zraka da boravak ispod suncobrana ništa ne znači. Idealno je da se za bebu kupi mali UV šator radi adekvatne zaštite.

Na plaži je vruće, jako vruće i zbog toga se znojenje povećava, a time raste i rizik od dehidracije. Bebe koje sisaju, treba češće da se doje, a bebama koje su na adaptiranoj mliječnoj formuli treba nuditi više vode.

Međutim, kod malih beba je mehanizam znojenja i termoregulacije uopšte, nezreo i postoji stalni rizik od hipertermije, odnosno toplotnog udara. Međutim, postoji rizik i od hipotermije, naročito kod beba u prva tri mjeseca života, dok se jače ne razvije potkožno masno tkivo. Dovoljno je da se navuče oblak i duhne malo jači vjetar i beba se može pretjerano rashladiti.

Bebe vole vodu, to je činjenica, i treba im omogućiti da se brčkaju i uživaju, ali najbjezbednije je u bazenčiću na terasi. Jer, na kraju krajeva, šta beba ima od kupanja u moru? Zdravstvena korist od boravka na moru se prije svega svodi na povećanu produkciju vitamina D zbog dužeg izlaganja suncu, dok je, ako nemate neko kožno oboljenje kojem morska voda prija (psorijaza, ekcem) izlaganje morskoj vodi od minornog značaja. Bebe u prvoj godini života se svakako ne smiju izlagati jačem sunčevom zračenju (zato se i preporučuje da vitamin D piju cijele prve godine, nezavisno od godišnjeg doba) tako da ova korist za njih otpada, a izlažu se nepotrebnom riziku od infekcije, rashlađivanja, pregrijavanja, dehidracije i sunčanih opekotina. Što se njihovih motornih sposobnosti i sposobnosti poimanja svijeta tiče, za njih je more preveliko i plićak predubok, a bazenčić na terasi idealno dubok i idealno širok, pun bezbjedne tople vode s česme i njihovih omiljenih plutajućih igračaka. Pa šta više da tražiš od života sa 9 mjeseci?

I zato, da sumiram, i dalje stojim pri tački 1. prethodnog teksta, a ko je spreman da se uhvati u koštac sa ozbiljnom logističkom operacijom zvanom „Beba na plaži“, nek izvoli. Mi pedijatri smo uvijek tu da pomognemo kad neki dio ove operacije krene u neplaniranom smjeru“, napisao je doktor.

Oba posta su izazvala dosta komentara, a ovo su neki od njih:

„Zašto? Sa 6 mjeseci bila, ustajali u 5 da šetamo pored plaže da udiše taj vazduh, kupali se isključivo do 10 i popodne od 5, mazali se, vratila se bez pecke, bijela kao što je i otišla. I svake godine ide od tada, sa 6 je naučila da pliva“, „Dijete koje ne nauči da pliva kraul do 6. mjeseca i nije neko dijete“, „A nama je pedijatar rekao da je slobodno vodimo, da će joj dosta prijati taj vazduh. I tako radimo evo 8 godina“, „Jovo, molim te, dopiši, naglasi i to da se u prvoj godini života (u prvim godinama života) tokom boravka na plaži, u podne, krajem jula, djeci vezanoj u kolicima, ne daje kuhani kukuruz da grickaju sa klipa bez nadzora. Mislim, nikako, ništa od ovoga, ali dočarah uobičajenu scenu. Možda neki put neće u blizini biti neko da čuje gušenje i pomogne“…

N1