Dokad će nam “faliti još jedan papir”? – Digitalni potpis bi sve ubrzao

Sastali su se u srijedu predstavnici vladajuće koalicije, zadovoljni dosad dogovorenim, ali ovaj put bez važnih pomaka i dogovora. Prioritet su, kažu, reformski zakoni, a onda oni drugi za napredak važni, zakon o kibernetičkoj sigurnosti, zakon o elektronskom potpisu, o vanjskim poslovima, o kontroli granice…

Političari koče

– Znači, razni zakoni koji nisu nabrojani kao top-prioriteti, ali koji jesu na neki način približavanje i usklađivanje sa EU. To su zakoni oko kojih ne bi trebalo biti ništa sporno, pomenuti su na sastanku, izjavio je predsjednik Naše stranke Edin Forto.

A da Zakon o elektronskom potpisu nije “top-prioritet” jasno pokazuje činjenica da građane BiH ne zaobilazi iskustvo zvano “fali ti još jedan papir”, pa slanje sa jednog na drugi kraj grada ili u drugi grad, u neku instituciju, ponovno čekanje u redu, kako bi podigli neko rješenje ili uvjerenje. Taj jedan papir građane košta vremena, novca, ali i živaca. Institucije uglavnom neuvezane čak i u ovom digitalnom dobu, redovi dugi, a građani razočarani. Zašto sve institucije i organi uprave u BiH nisu digitalizovani, ne posjeduju elektronske registre i evidencije, međusobno automatski ne komuniciraju? Stručnjaci kažu da nam propisa ne nedostaje, jer se prije mnogo godina legislativa u BiH koja uređuje oblast elektronskog potpisa i elektronskog dokumenta počela usvajati. No, propisi se ne dorađuju, a i ne primjenjuju, jer se godinama vode političke borbe. Ima i onih koji skreću pažnju na to da je primjetan i nedostatak hrabrosti za primjenu nečega što je novo i što odstupa od one papirne sigurnosti na koju smo naučeni.

– Bankarski sektor i stanovništvo imaju hrabrosti, ali još nemamo političke odluke da bismo ovaj proces završili. Taj elektronski potpis se sada u BiH samo parcijalno provodi. Ima ovlaštenih koji mogu certificirati za digitalni potpis, ali to je ograničeno. Nadamo se da će biti usvojen zakon o sprečavanju pranja novca, jer bi se njime uklonile sve dileme oko digitalnog potpisa. Mada, gledajući formalno, mi i danas imamo sve preduvjete, a on se iz tih nekih političkih razloga ne koristi koliko bi trebalo, rekao nam je Berislav Kutle, predsjednik Udruženja banaka BiH, ističući da su bankari spremni.

– Odavno smo spremni i puno toga se digitalno radi u bankama, gotovo sve isto kao i u Evropskoj uniji, ali taj digitalni potpis bi ubrzao i pojednostavio stvari da se ne mora dolaziti ni u jednu instituciju fizički, da se sve može raditi elektronski i to nije izmišljanje tople vode, to svi rade. Jasno je da se mi u BiH ne samo u ovome spotičemo na političke nesposobnosti, odnosno na ograničenja politička koja ne znam kome služe, govori Kutle za naš list.

Uprava za indirektno oporezivanje BiH već izdaje digitalne potpise koji mijenjaju klasične potpise i pečat u službenoj komunikaciji prilikom pružanja elektronskih usluga poslovnoj zajednici.

– Ono što je planirano u narednom periodu jeste da se softver nadogradi u dijelu korištenja elektronskog potpisa koji izdaje Uprava za indirektno oporezivanje. Podsjećam da je Uprava postala certifikovano tijelo za izdavanje digitalnog kvalifikovanog potpisa i u tom kontekstu će ići nadogradnja našeg softvera koji prati sistem PDV-a i akciza u BiH, kako bi korisnici mogli to puno efikasnije koristiti, kazao nam je Ratko Kovačević, glasnogovornik UIOBiH.

Ekonomski stručnjak Admir Čavalić ističe da elektronski potpis predstavlja temelj za bilo kakvu značajniju digitalnu transformaciju naše uprave, ekonomije i društva.

– Bez elektronskog potpisa ne možemo govoriti o značajnijem napretku u kontekstu digitalne transformacije. Ona kao novi faktor doprinosi stvaranju pretpostavki za brži ekonomski rast, a i olakšava svakodnevni život i za građane i za privrednike u smislu smanjivanja uticaja administrativno-birokratskog aparata na njihove živote, a i povećava se transparentnost. To je posebno bitno u kontekstu zemlje poput BiH, koja ima problema sa korupcijom. Kasnimo, a građani plaćaju cijenu toga. Zašto je to tako? Moguće je da politika jednostavno ne vidi poseban interes u forsiranju digitalne transformacije, kaže Čavalić.

Ko će prvi?

Dakle, nerazumijevanje onih koji bi trebali biti glavni zagovornici u donošenju odluka glavna je prepreka što elektronski potpis još nemamo u masovnoj upotrebi. Stručnjaci odavno upozoravaju da je udaljenost između naše zemlje i evropskih, digitalno naprednih zemalja, svakim danom sve veća.

– Za elektronski potpis postoje svi zakonski preduslovi, tako je moguće da se javna uprava potpuno digitalizuje, a i za preduzeća važe ista pravila. Imamo zakone i na nivou BiH i na nivou oba entiteta koji tretiraju i elektronski potpis i dokument kao validnu ispravu koja se priznaje. Zbog čega nemamo masovno korišćenje? Uglavnom zbog nepoznavanja činjenice da su ovi propisi usvojeni, mnogi čekaju da neko probije led, da vide od nekoga pa da i oni počnu, kaže Aleksandar Mastilović, ekspert za pametne tehnologije i digitalnu transformaciju za naš list.

Dodaje da ljudi prirodno vole da se nalaze u zoni komfora i da je mali broj onih koji vole da budu pioniri u bilo čemu.

– Prosto niko ne želi da bude prvi, boji se da ne uđe u neki prekršaj. Oni koji pružaju uslugu izdavanja elektronskog potpisa i sama država koja je usvojila ove zakone nisu dovoljno uradili na promociji, podsticanju, kako organa uprave, tako i privrede, da pređu na ovaj način korespondencije, a bilo bi i njima značajno lakše. Primjer, značajno se smanjuje trošak ako neko pošalje putem emaila zahtjev za recimo izvod, uvjerenje iz nekog registra, umjesto da dođe, čeka u redovima, opterećuje službenika. Ubrzali bi se i pojeftinili mnogi procesi, što bi omogućilo mnogima da se posvete kreativnijim stvarima, a ne ispunjavanju krute forme. Početak primjene će značiti kraj ganjanja papira, a mi nažalost doslovno ganjamo papire, kaže Mastilović.

Oslobođenje