Dodik zna da ne može uhapsiti Schimdta. Pa čemu ta predstava i radi li se o dimnoj bombi zbog imovine?

Odnos Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska prema visokom predstavniku Christianu Schmidtu je više nego specifičan, a na momente i simptomatičan.

Prošle su tačno dvije godine od imenovanja Schmidta na funkciju visokog predstavnika. Od tog augusta 2021. do danas vlast iz RS-a nikada nije prihvatila niti priznala legitimnost Schmidta, osporavajući mu nepostojanje potvrde u Ujedinjenim nacijama.

U prethodne dvije godine Schmidt se, u smislu svojih intervencija uglavnom bavio entitetom Federacija BiH. U Republici Srpskoj je nastupao uglavnom defanzivno, odnosno onda kada vlast tog entiteta donese neki zakon koji podriva državu, onda bi Schmidt reagovao stavljanjem van snage.

Kulminacija se dogodila kada je Narodna skupština RS-a usvojila zakon o neprimjenjivanju odluka visokog predstavnika na teritoriji RS-a. Drugim riječima ignorišu njegovo postojanje. S tim u vezi je podignuta i optužnica protiv Dodika, koja čeka na potvrđivanje.

Dobar i loš policajac

Suština odnosa na relaciji Dodik – Schmidt se svodi na to da vlast u RS-u, a posebno Dodik ne propuštaju priliku da visokog predstavnika ponize, negiraju, ismijavaju pa čak i provociraju. S druge strane Schmidt je očekivano umjereniji i uporan u pozivanju Dodika da odustane od svoje retrogradne politike uz plasiranje sporadičnih upozorenja o mogućim posljedicama. To je ritam jednog cikličnog ponavljanja u kojem se ne nazire nikakvo rješenje.

Generalno je to slika politike u BiH, gdje do podne imamo situaciju da se usvajaju neki zakoni iz zahtjeva Evropske komisije, za koje glasa i Dodikova stranka, a od podne taj isti Dodik prijeti otcjepljenjem RS-a, predlaže članstvo u BRICS-u, prijeti se hapšenjem, smjenama i tako dalje.

Ipak, jedna tema itekako veže Dodika i Schmidta. To je pitanje državne imovine. Riječ je o temi koja je Dodikova prijeka potreba, njegova crvena linija, njegova tačka bez povratka. Lider SNSD-a očajnički želi državnu imovinu podijeliti između entiteta, kako bi prije svega obesmislio državu, a paralelno RS-u obezbijedio grunt kojim bez ikakve nadležnosti države može raspolagati.

A imovina države BiH je i izazov za visokog predstavnika. Radi se o pitanju o kojem nema dogovora godinama, a upravo zbog sporenja o kontroli tih dobara. Tako smo godinama slušali priču o perspektivnoj i neperspektivnoj vojnoj imovini, pa šumama pa poljoprivrednom zemljištu pa rijekama i tako dalje. Dodikova logika je da ne postoji državna imovina i da su entiteti ti koji trebaju kontrolirati imovinu.

A šta je država bez imovine?

Država bez imovine ne postoji, a prebacivanje vlasništva određenog dijela imovine na niže nivoe sa države je također rizičan pristup koji u daljoj budućnosti može obesmisliti državu ili je u krajnjem slučaju ugroziti.

U međuvremenu, već mjesecima u pozadini nekih aktuelnih dešavanja traje borba za državnu imovinu. Visoki predstavnik je okupio tim stručnjaka koji odavno analiziraju i u konačnici trebaju predložiti rješenja. Imena članova komisije nikada nisu objavljena zvanično, pod izgovorom da im se omogući rad bez pritiska.

Paralaleno se u javni prostor puštaju razne informacije. O tome da državni parlament treba usvojiti zakon o državnoj imovini, do toga da bi spomenuti zakon mogao nametnuti visoki predstavnik. U tom kontekstu veoma često se oglasi i Dodik usputnim prijetnjama.

Tako je u posljednja dva dana Dodik dao dvije izjave kojima je svjesno želio okupirati pažnju javnosti. Prva je da će policija RS-a uhapsiti Schmidta čim pređe na teritorij RS-a. Dok je druga da će taj entitet automatski proglasiti nezavisnost ako Schmidt nametne zakon o državnoj imovini.

Dimne bombe – hapšenje i otcjepljenje

Zna Dodik da je i jedno i drugo skoro nemoguće. Imunitet i status koji ima Schmidt garantuju mu da ga entitetska policija nikako ne može uhapsiti. Na osnovu čega bi to pravdao? Kakvu bi sliku poslao u svijet? I još mnogo pitanja je u nizu koja Dodikovoj izjavi ne idu u prilog.

Prijetnja proglašenjem nezavisnosti u slučaju da visoki predstavnik nametne zakon o državnoj imovini je također neodrživa. Jasno je i Dodiku da RS niko ne bi priznao, čak ni Srbija te da je to posebno u situaciji ruske agresije na Ukrajinu nemoguća misija. Pa zašto onda Dodik konstantno nameće tu temu?

Potencijalni odgovor bi se mogao kriti u činjenici da je Dodik svjestan da ta tema iritira ljude u Federaciji BiH te da se nakon svake njegove poruke o secesiji diže politička prašina. Kao argument bi se mogao koristiti razlog da Dodik svjesno pažnju skreće na sebe pa i kroz verbalno sukobljavanje sa Schmidtom.

Postavljeno hipotetički, Dodik može biti svjestan da će u procesu stavljanja na stol teme državne imovine nešto i dobiti, samo u startu želi da se postavi kao veliki protivnik visokog predstavnika s pretpostavkom da će RS biti oštećena.

U međuvremenu je OHR pokrenuo i kampanju kojom želi “razbiti mitove”, odnosno preventivno djelovati na kritike da zaista državna imovina može biti podijeljena nižim nivoima. To će se opravdati time da će država imati određenu kontrolu, ali da će se ipak određena, možda neperspektivna imovina dati entitetima.

Kampanja koju je pokrenuo OHR

Tu se nameće pitanje, zašto državna imovina ne bi ostala grunt države, a država nižim nivoima može dati na korištenje određenu imovinu na određeni period (50 ili 100 godina)? To su pitanja koja bi mogla ostati u magli raznih komisija i prepucavanja o navodnoj secesiji RS-a.

U konačnici visoki predstavnik Christian Schmidt o pitanju državne imovine, Dodikovih prijetnji i o drugim važnim temama rijetko kad za domaće medije govori konkretno, otvoreno i kroz primjere. Tako je i na upit portala Klix.ba o posljednjoj Dodikovoj prijetnji iz OHR-a stigao odgovor da odgovore na naša pitanja možemo pronaći u intervjuu koji je Schmidt dao za njemački FAZ. Nasuprot tome Schmidt je o ključnim pitanjima za BiH mnogo konkretniji za njemačke medije i zanimljivo uvijek iznese neku ideju koja postane tema za rasprave u BiH.

To je sada slučaj sa prijedlogom o formiranju zajedničke državne agencije koja bi se bavila imovinom i čiji bi prihodi bili ravnomjerno raspoređeni.

Klix.ba