DIVNA PRIČA IZ ŽELJEZNOG POLJA| Saliha dala bubreg snahi Aiši: Hvala Bogu i doktorima da smo uspjele

Ni jednog jedinog trenutka nisam razmišljala i premišljala se da li da svojoj snahi Aiši doniram bubreg kako bih joj pomogla da nastavi s normalnim životom! Ovo su riječi Salihe Delić iz mjesta Delići u Željeznom Polju kod Žepča.

Prva informacija objavljena je na Facebook stranici Željezno Polje i za veoma kratko vrijeme priča o Salihi i Aiši i njihovom odnosu obišla je region.

Reporter “Dnevnog avaza” bio je u posjeti kod Salihe Delić. Sve smo prethodno dogovorili s Mehmedom Delićem, njenim mužem kojeg svi znaju kao Habab. Dočekuje nas ispred džamije.

– Supruga se još oporavlja i potreban joj je odmor, ali je pristala da kaže nekoliko riječi, jer ja mislim da je ovo stvarno velika priča i pozitivna informacija – govori Habab, što mu mi, također, potvrđujemo.

Napravili kuću

U kući na sećiji odmara se Saliha. Dočekuje nas s osmijehom. I počinje priču.

– Dobro sam, hvala Allahu – govori Saliha.

Aiša je još u UKC-u Tuzla, pod pratnjom ljekara.

– Da vam kažem, ja sam odlučila da joj doniram bubreg čim je ona došla za mog sina. Na početku nije pristajala na to. Možda nije ni uzimala zaozbiljno, mlada je bila. Živjeli smo svi zajedno u ovoj skromnoj kući, osam godina smo bili u zajednici. Poslije su oni napravili svoju kuću. I tako, jedan se javio da donira bubreg i dosta ljudi je nju označavalo u smislu da se ona javi. Kad je rekla sve uvjete koje joj traži, jedna prijateljica iz udruženja koje imamo njoj kaže: “Pa svekrva ti nudi bubreg džabe.”

Ona se okrenula tada i nasmijala te mi rekla: “Pa, bi li mi dala?” Pa, kćeri, bih ti dala, od prvog dana sam ti rekla da bih – prepričava Saliha za “Dnevni avaz”.

Kaže, tada se ona javila svojoj doktorici, trebalo je utvrditi da li Saliha uopće može biti donor bubrega.

– Prvi put kada smo otišli na pretrage u Tuzlu, ja sam bila dosta gojazna. Imala sam veliku kilažu. Tu mi se i šećer pogoršao. Možda i zbog emocija. Bile smo 13 ili 14 dana, obavile pretrage. Meni su dali terapiju za visok pritisak i za šećer i uvjet mi je bio da skinem kilograme, odnosno da smršavim. Tada sam sama sebi rekla, pa kad sam u ime Allaha odlučila da joj dam bubreg, u ime Allaha ću odlučiti i da smršavim. I pridržavala sam se, sve što su mi doktori govorili, toga sam se striktno pridržavala – govori Saliha Delić.

Dalje navodi da je u cijeloj toj priči i njoj snaha Aiša mnogo pomogla.

– Tako da su nas pred ramazan ove godine ponovo pozvali na pretrage. Sa mnom doktori nisu bili završili do ramazana, pa sam ih molila da me puste uz ramazan da prepostim. Pustili su, stvarno, jer su doktori u Tuzli nešto posebno. Ne znam kojim riječima da ih nahvalim. Oni su mene pozvali onda poslije ramazana i ustanovili su da mogu dati bubreg, da sam uspjela smršavjeti, da smo bile poslušne i moja snaha i ja, da smo se pridržavale svega što su nam rekli, pa smo došle u situaciju da to možemo realizirati. I, eto, hvala dragom Allahu, ja ne mogu izraziti svoju radost, veselje što sam joj pomogla da nastavi svoj život. Molim Dragog Allaha da im barem jedno dijete podari – kazuje Saliha Delić.

Tada su je obuzele emocije, jer je prije nekoliko godina izgubila sina. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći blizu sela. Sramotno je da su nadležni tek nakon njegove pogibije postavili branike.

Suze radosnice

– To ne bih nijednoj majci na svijetu poželjela. Ali, molim vas, ovo što ja plačem, ovo su suze radosnice i zahvaljujem dragom Allahu na svemu. Uvijek sam se u Boga uzdala i u doktore, sve pohvale za njih i za tim za transplantaciju, svaka im čast. Ovo je sve jako dobro prošlo – govori Saliha.

Snaha Aiša je u Tuzli. Saliha i ona se čuju svako sat videopozivom.

– Snaho, kako si?

– Evo, majka, dobro je.

– Jesu li ti dozvolili da piješ išta?

– Kompot.

I tako… Za nekoliko sedmica će i Aiša put Biljevine, odnosno Delića u Željeznom Polju. Akobogda, kako kaže Habab, bit će i malo veselje.

Ona je heroj

Porodica Mehmeda Hababa Delića bavi se proizvodnjom domaćih sokova, melema i svoje proizvode izlažu na sajmovima širom regiona.

– Moja hanuma Saliha je za mene heroj. Ovo što je uradila je golema stvar, ali je to njena i samo njena odluka. Mi smo obični, mali ljudi koji se bore da žive pošteno i samo od svog rada – govori nam Mehmed Delić.

Avaz