Divlji zapad u BiH, kaubojski ranč za bijeg od svakodnevnice

U mjestu Trebižat kod Čapljine izgrađen je jedinstveni indijansko-kaubojski ranč, u duhu Divljeg zapada. Otvorena je i prva meksička kaubojska kantina u regiji, u kojoj vlasnik živi svoj san, bez stresa,

Buđenje uz rijeku, prirodu i domaće životinje na ranču uređenom u kaubojskom stilu za Tihomira iz Čapljine nešto je najljepše što je sebi kaže mogao priuštiti. A na tome je počeo raditi prije pet godina. Nakon što je ostao bez posla, odlučio je ostvariti svoj dječački san.

“Kao dijete sam volio western stil, čitao sam puno kaubojskih romana, gledao filmove i spontano sam počeo. Koliba je prvo napravljena, dođu tu prijatelji, nalože vatru, prespavaju, osjete ovaj dah prirode”, priča Tihomir Sušac.

Pored kolibe, napravio je tradicionalni indijanski šator i meksičku kantinu. Zidove kolibe izgradio je od posječenih stabala, koja je još kao dijete sam zasadio na obližnjem brdu. Od prirodnih materijala izradio je kaubojsko-indijanske eksponte, poput sjekirica, strijele i luka i drugih. Ima i originalnih primjeraka.

“To su indijanski tomahavci, ovo je željezni, a ima i kameni. Izvorni je kamen i ovo je negdje iz polovine 18. stoljeća, služili su za lov, a kasnije nažalost u odbrani protiv bjelaca i okupacije njihovog teritorija”, pojašnjava Sušac.

Društvo mu prave njegovi vjerni prijatelji – kobila Sara, magarac Pončo, mačak Gringo i pas El Toro. A pravi i jela na tradicionalan način iz eko uzgoja…

“Danas je za ručak grah, imam tu neke prijatelje, sve se radi prirodnim putem, samo domaća prirodna hrana bez ikakvih hemikalija i otrova. Kuhamo grah, gulaš, hercegovačku raštiku”.

Tihomir kaže da je ova meksička kantina koju je sagradio prva ne samo u BiH nego i regiji. Postala je mjesto okupljanja svih onih koji žele barem na trenutak oživjeti i doživjeti duh Divljeg zapada.

“Ovo što ima ovdje treba samo pogledati, doći, opustiti se, provest jedno pola dana, sjest i kušati Tihine delicije što on uradi na neki kaubojski način, njemu svojstven i tu se čovjek rasteresti svih briga”, kaže Igor Jakić.

“Družimo se svako 10-15 dana, nađemo vremena živimo taj neki kaubojski stil bez mobitela i sličnih stvari”, ističe Ahmed Šarić.

S obzirom na to da je ostao bez posla, teško je bilo – priznaje Tihomir – sve finansijski iznijeti, jer posljednje novce davao je za ranč.

“Bilo je dana kad nisam kruh htio kupiti, kupovao sam materijal da ovo napravim”.

Vrijedilo je kaže jer danas je tu pronašao svoj duševni mir i sve ono za čim je žudio još iz djetinjstva.

N1