KOMENTAR DANA | Dino Pašalić: Rudari i foteljaši

Zarađujući hljeb sa sedam kora, rudari svakoga dana riskiraju život da bi zaradili mizernu plaću, sa kojom jedva sastavljaju kraj sa krajem i prehranjuju porodice.

Niko nije mogao ostati ravnodušan na scene ispred zeničkih pogona, gdje su rudari između sebe skupljali novac da podijele djeci, kako bi taj dan imali novac za užinu, dok njihovi očevi duboko u jamama štrajkuju i traže pošteno zarađen novac.

Posebno je alarmantno što je ovih dana aktualizirano pitanje upitnosti opstanka zeničkog rudnika, kojem je zbog nagomilanih dugova Porezna uprava prošle sedmice blokrala račun, a komoratima nisu bili isplaćeni topli obroci.

Kako bi se izborili za pošteno zarađen novac, odlučili su staviti glavu u torbu i ostati u jamama, štrajkujući glađu. Dok su njihove kolege, usljed iscrpljenosti i izgladnjelosti, odnosili na nosilima Hitne pomoći i spašavali im živote, nadležni koji su doveli rudare do prosjačkog štapa sve su posmatrali iz udobnih fotelja.

Poražavajuće je da se niko od njih nije udostojio doći u Zenicu, makar i da uputi koji riječ utjehe ili podrške. Rudari su još jednom shvatili da su prepušteni sami sebi. I zato su odlučili ići na sve ili ništa. Život su rizikovali samo da bi se odblokirao račun, kako bi dobili topli obrok. Od njega se najmanje jede, već plaćaju računi, opremaju djeca za školu, kupuju lijekovi.

No, sve nije gotovo dok sve ne bude gotovo, pa još treba čekati šta će presuditi “Elektroprivreda BiH” o opravdanosti postojanja zeničkog rudnika. To je dodatna sekiracija rudarima, koji u jamu silaze u neizvjesnosti, pitajući se je li im ta smjena ujedno i posljednji silazak u jamu.

Avaz – Dino Pašalić