Dino Merlin ekskluzivno: Ljudi, nema odustajanja, život je da se živi

U crnogorskom kompleksu Porto Montenegro u hotelu „Regent“ Dino Merlin preksinoć je predstavio spot za pjesmu „Mi“. To je prvi singl s predstojećeg albuma bh. muzičke zvijezde. 

Bit će to Merlinov 12. studijski album, prvi nakon “Hotela Nacionala” iz 2014. godine.

Spot “Mi” sniman je u Porto Montenegru, a ovom promocijom zvanično je najavljen početak dugoročnog kreativnog partnerstva između bh. umjetnika i Porto Montenegra. Saradnja je ozvaničena s Davidom Margasonom, generalnim direktorom Porto Montenegra, i Muhamedom I. el-Šaibanijem, članom Upravnog odbora i generalnim direktorom Investicione korporacije Dubaija.

Takmičimo se u dobru

Nakon promocije, Dino Merlin dao je ekskluzivni i veoma otvoren intervju za „Dnevni avaz“.

Razgovor radimo sat nakon promocije Vašeg videospota „Mi“, u prekrasnom ambijentu hotela „Regent“ u Porto Montenegru. Prve reakcije publike su sjajne. Koliko Vam znači glas publike?

– Puno mi znači. Ne mogu biti neskroman da kažem da sam potpuno indolentan na to šta publika misli, ali, iskren da budem, onaj nukleus, ono prvo pitanje koje sam sebi postavljam je meni najvažnije. Ja se najudobnije osjećam kad znam da sam iscijedio iz sebe sve, kao kaladont iz tube, do kraja. Dao sam sve, ja nemam ništa više da dam i sad, sudite mi. Kad sam tako odigrao utakmicu, onda je rezultat manje važan. Naravno, ljudi koji očekuju, moji fanovi, raduje me kad se oni raduju. Ali, opet, važan je taj moj impuls koji osjetim ujutro ponekad kad sjednem da popijem kafu, stavim slušalice i, ako sam ja tad sretan, cijeli svijet je sretan.

Vrijeme je pandemije koronavirusa. Cijeli svijet je paraliziran. Kako Vi privatno doživljavate i proživljavate ovo teško vrijeme?

– Da budem iskren, i na moj i na živote ljudi oko mene i nekih dragih osoba vidim kao da je pala neka sjena. Ljudi su se jednostavno malo povukli, u nekim su strahovima… Baš tada ja mislim da su mi dati dar i neka snaga da se uzdignem i da kažem: „Ljudi, nema odustajanja, život je da se živi!“ Oni koji su zdravi, moraju da rade, da rade najbolje ono što znaju, kako bi se taj balans održao. Jer, šta bi bilo da smo svi prestali s radom? Da ti prestaneš pisati, da ja prestanem pjevati, da pekar prestane proizvoditi hljeb… Onda bi ostali samo ljekari. A to nije fer. Mi moramo vraćati tjelesnu i duhovnu snagu, moramo biti oni koji, ako su u mogućnosti, vuku i koji će izvući ovaj voz na pravi kolosijek. Na onaj stari kolosijek na kojem je bio ljudski rod. Ovo su veliki izazovi, nije prvi put u historiji da je ovako. Nama je sad to čudno, ali morat ćemo se pripremiti, jer vrijeme koje dolazi nosi ovakve pa, bojim se reći, i gore vrste izazova pred nas. Tu će se vidjeti gdje smo mi. Gdje je onaj bolji dio ljudskog roda, oni dobri gradivni elementi koji će se takmičiti u dobru i koji će stvarati nove vrijednosti kako bi osposobili neke nove generacije da i one dočekaju lijepe trenutke, ovaj Porto Montenegro i ova lijepa svitanja.

Mnogi Vaši planovi su prolongirani zbog pandemije koronavirusa. Ljudi su ljuti zbog toga što im se dešava. Jeste li Vi bili ljuti kad je odgođen izlazak Vašeg novog albuma?

– Ne. Desilo se što se desilo, razgovarao sam sa svojim timom, složni smo bili u tome da je tada trebalo sačekati. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, vidjeli smo da život ne može čekati. Jer sad je postalo još neizvjesnije kad će se stvari vratiti na staro. Onda smo rekli – ok, idemo, jer imamo ploču, imamo situaciju koja je normalna. Kad imaš album, završio si pjesme, trebaš ga izdati. Jer, na kraju krajeva, koliko god sam sam, nisam sam. Jer smo mi, moja publika i ja – tu. Ako su oni u iščekivanju, a ja imam u tom trenutku šta da im dam – pa izvolite, slušajte moje pjesme. Ako vam na bilo koji način mogu pomoći – tu sam.

Ima nade

Po mnogima ste najveća muzička zvijezda u bivšoj Jugoslaviji. Mogli ste živjeti bilo gdje u bivšoj Jugoslaviji, u zapadnoj Evropi… Vi živite u sarajevskoj mahali, na Alifakovcu, tu gdje ste se rodili…

– Ne znam je li to sad dobro ili nije. Pametan živi gdje mu je bolje, a romantik i sanjar živi onako po svom. Tako da nisam siguran da li je moja odluka da i dalje živim u mahali dobra, ali još živim tu i to je jedan dio mog identiteta. Na neki način, i tu kažem da još nije sve izgubljeno, mada su mnogi učinili da se te naše vedute i ta naša baština unakaze, ali želim da pošaljem poruku da Dino, onaj na poni biciklu s Bembaše i s gitarom, koji pjeva kraj Miljacke, može da živi tu, da tu ima nade, da tu ima mogućnosti i da je to jedan signal da je taj moj život u mahali moguć i da on nekim ljudima tako znači, barem trunku.

Pred nama u BiH su općinski izbori. Koliko je važno da ljudi izađu na izbore i odluče o svojoj sudbini?

– To je vrlo važno. Birati i biti biran, to je život demokratije. Pogotovo su općinski izbori prevažni u političkom sistemu kakav je naš. Ako ne možemo, a ne možemo, utjecati na neke stvari na državnom nivou, onda sigurno možemo utjecati na stvari koje su na lokalnom nivou. Mislim da su građani BiH uvidjeli da taj put – od dolje, može biti jedna od naših mogućnosti promjene života nabolje. Kako? Svjedoci smo da načelnici općina imaju relativno velike mogućnosti kako da utječu na te svoje mikro lokacije, imaju mogućnost da baštinu, da te naše tradicionalne vrijednosti u mnogim aspektima poboljšaju, da naprave timove kako bi od malih puzzli napravili sliku, kako bi to bila destinacija koja je poželjna za život nas koji živimo tu i za one koji trebaju tu doći. Vrlo je važno izaći na izbore, ljudi koji žive u općinama najbolje prepoznaju da li su oni koji su bili na vlasti vladali dobro, koji su njihovi programi i da li će oni unaprijediti živote građana.

Malo nam treba za sreću

Nalazimo se u hotelu „Regent“ u Porto Montenegru. Tu ste već nekoliko dana. Kakvi su Vaši dojmovi?

– Ovo je jedan od svjetionika kako bi trebalo, možda i kod nas, u Sarajevu, i u cijeloj BiH, da bude. Ovdje su došli ljudi koji su prepoznali ljepotu ove vedute, ovog jednog prekrasnog akvatorija. Mi imamo prekrasnih mjesta i u BiH. I ako, s druge strane, imate odgovor odgovornih ljudi da možete investirati, da vidimo vaše projekte, da li će oni unaprijediti društvo, ako je to ta sinergija, onda dobijete ovakav pobjednički rezultat. Ova marina i ovo turističko naselje su među najljepšima. Ja sam skiper, u mnogim sam evropskim marinama bio, mogu reći da je ovo jedna od najljepših marina u Evropi. Malo nam treba za sreću, za dobre rezultate, samo je potrebno htjenje, zavrnuti rukave u onom najboljem smislu.

Vrlo sam dosadan lik

Čime ste se bavili u vrijeme izolacije?

– Ja sam ionako porodičan čovjek. Ni prije korone nisam nešto partijao… Živim vrlo introvertan, povučen život. Imam svoju suprugu, djecu, postao sam dedo. Živim povučen život, to se čini čudno ljudima koji me vide na bini, ali to je tako. Ja volim malo i raditi, okopati malo oko masline, oko bašte… Vrlo sam dosadan lik.

Koliko god sam sanjar i pišem pjesme, ja sam istovremeno i realan čovjek.

Avaz