Decenija mukotrpne borbe za bosanski jezik u Republici Srpskoj

Čitavu deceniju traje borba roditelja iz Konjević Polja protiv, kako kažu, diskriminatorskog sistema obrazovanja u Republici Srpskoj uprkos presudama u njihovu korist, a Osnovna škola “Petar Kočić” nikada nije implementirala njihove zahtjeve od kojih je jedan i izučavanje bosanskog jezika.

Generacija djece diskriminisana

“Mi imamo jednu kompletnu generaciju djece koja su krenula u prvi razred kada smo mi počeli ovu borbu 2013./14. godine, a koja su završila školu u Edukativnom centru u Novoj Kasabi, taj neki vid improvizovane nastave. Imamo djecu koja su bila u starijim razredima koja su već sada na fakultetima, neki od njih i završavaju fakultete”, objašnjava Muhizin Omerović, jedan od roditelja iz Konjević Polja koji već deceniju vodi pravnu bitku s Osnovnom školom “Petar Kočić” i obrazovnim sistemom u Repbulici Srpskoj.

Kao jedino pozitivno u cijeloj priči, izdvaja Omerović: “Imali smo pomoć da organizujemo nastavu te 2014. nakon četiri mjeseca provedena pred OHR-om, kakvu takvu nastavu, koja je u svakom slučaju bila bolja od nastave koju su djeca imala u toj osnovnoj školi. I to je dobro, jer je inače vrlo mali procenat djece koja su završavala tu školu (Petar Kočić), kasnije upisivalo fakultete, po troje ili četvero iz generacije”, tvrdi Omerović.

“Mi smo nastojali da djeca ne trpe, da se i pored svega ipak obrazuju, vaspitavaju, i ponosni smo na to da sva djeca koja izađu iz devetgo razreda iz Edukativnog centra iz Nove Kasabe upišu srednju školu, da najveći dio njih upiše fakultet. i ta djeca su uspješna. Bilo je vrlo teško sve to organizovati ali uz pomoć dobrih ljudi, taj proces i dalje traje na isti način”, dodao je.

Nastava mimo sistema

Nastavu u Novoj Kasabi, za djecu koja ne pohađaju Osnovnu školu “Petar Kočić”, finansira Kanton Sarajevo. A kroz godine o pomoći Edukativnom centru brinulo se i Ministarstvo obrazovanja Federacije Bosne i Hercegovine. Trenutno je uposleno 19 nastavnika. Uglavnom je riječ o obrazovnim radnicima iz Kantona Sarajevo.

“Ti ljudi nisu bili ni osigurani, samo su primali platu za to što rade, i onda smo uspjeli da dogovorimo s Kantonom Sarajevo u vrijeme kada je ministar bio Elvir Kazazović, da se u budžet Kantona uvrste sredstva i za ovu školu. Prije toga smo imali probleme u smislu da nastavnici nisu dobijali ni plate po četiri, jednom čak osam mjeseci. Mi smo dovođeni u situaciju da tražimo sredstva da damo tim ljudima da imaju da žive jer oni su dolazili iz Sarajeva. Ja sam dizao kredit i posuđivao tim ljudima. Pozajmljivali smo novac da ne bi prekinuli proces. Sada nemamo tih problema”, pojašnjava Omerović.

“Mnogo su nam pomogli i tada federalni ministri Damir Mašić i Adil Osmanović. Obezbijeđena je i hrana i prijevoz za djecu, jer ima dosta djece koja dolaze u Edukacioni centar iz udaljenih sela. 2014. u Centru je bilo 96eero djece. Znalo ih je pohađati i do 130. Danas ih je 119. Mnoge porodice su nakon svega napustile državu. Nisu mogli više psihički da podnesu sve to, tu borbu, jer nisu vidjeli kraj. Ljudi nas često pitaju jesmo li umorni, lagali bismo da kažemo da nismo. Ali bez obzira na to, nećemo odustati. Sav taj pritisak kad znate da vaše dijete nema normalnu nastavu, da živimo u 21. vijeku i da ja u svojoj zemlji moram da se borim i nakon svega što sam preživio i većina nas roditelja i vratili se tu i onda imate jednu takvu situaciju gdje te neko omalovažava, ponižava. Naša djeca nemaju kabinete, tijesno im je, nemaju salu za fizičko, uskraćena su za mnogo toga”, priča Omerović.

Roditelji kažnjavani, mnogi odustali od borbe

Mnogi roditelji su odustali od borbe, te tako danas oko 30-ero djece bošnjačke etničke pripadnosti ipak pohađa školu “Petar Kočić”.

“Mi smo na početku bili optuženi da zloupotrebljavamo djecu i mi smo morali ići na sud, braniti se. Većina tih roditelja, nekih stotinu porodica samo iz nekoliko porodica nas je bilo da smo stalno zaposleni. Svi ostali nezaposleni. Roditelji su primali taj neki dodatak mjesečni od oko 50 maraka po djetetu pa su im onda obustavili isplate. Porodica Mehmedović je imala sedemero djece i njima je tih 350 maraka bilo jedino od čega su živjeli. Ali bili su s nama do kraja. i dan danas su uz nas”, prisjeća se Omerović.

Kako djeca ne bi ostala bez obrazovanja, što je i krivično djelo za roditelje, djeca iz Konjević Polja formalno su upisivana u škole u Kantonu Sarajevo, a nastavu slušaju u Novoj Kasabi. Na kraju školske godine djeca odlaze u Sarajevo i polažu ispite. Dokumente dobiju od Ministarstva obrazovanja KS. Danas pripadaju OŠ “Malta”.

“Kao i sve u ovoj državi što je obesmišljeno, nastoji se obesmisliti i ova naša borba. Deset godina se vrtimo u krug. Ja ne mogu da shvatim da mi prođemo kompletan taj proces od Osnovnog suda u Srebrenici, gdje smo dobili presudu i Sud naložio da se naši zahtjevi moraju ispuniti i dok traje sudski proces, mi smo čak tada ponudili njima pomoć, pozvali i ministra, direktora škole, otišli u Kravicu na sastanak, nudimo pomoć da se to implementira, ali apsolutno nije bilo volje. Nakon presude u Srebrenici oni su se žalili pa je otišlo na Okružni sud u Bijeljini, taj Sud je presudio protiv nas, mi smo bili prinuđeni platiti 4.300 KM da bi se žalili, mi roditelji, platili smo, pa smo otišli na Vrhovni sud u Banjaluku, i tamo su nam rekli da ne postoji bosanski jezik i ponovo smo platili 4.000 KM da bi otišli na Ustavni sud. Na tom Sudu koji je najveća instanca pravna u ovoj državi dobijemo, svi naši zahtjevi su opravdani pa sve to vrati Vrhovnom sudu u Banjaluku kojem su naložili da isprave svoju presudu i implementiraju zahtjeve ali oni su to vratili Okružnom sudu u Bijeljinu, a onda je opet sve vraćeno u Srebrenicu”, pojašnjava pravnu zavrzlamu Omerović.

Presude koje niko ne implementira, OHR nijemo posmatra

Sud u Srebrenici ponovo je presudio u korist roditelja ali ponovo postoji pravo žalbe, proces je praktično vraćen na početak.

“Zamislite samo koji je to besmisao jednog sistema”, kaže Muhuzin.

Visoki predstavnik bi mogao riješiti ovo pitanje, ali deset godina Ured OHR-a posmatra sa stane šta se dešava. Tako ni na naš upit o ovom problemu, nisu odgovorili.

“Turski ambasador nam rekao: ‘Vratite se u sistem, čekajte bolja vremena’”

“Mi smo odlučni da idemo do kraja. Uradit ćemo sve da natjeramo sistem da implementira naše zahtjeve, po cijenu toga da idemo ponovo pred OHR da protestujemo. Mi smo čak imali i na sastancima u Federaciji poruka da treba da se vratimo u sisitem, niste vi najpametniji, pet ili šest hiljada je ostale djece u Republici Srpskoj koja idu u škole, čekajte bolja vreman. Prva Ambasada koja me pozvala na razgovor je bila turska. I upravo nam je turski ambasador to rekao, vratite se u sistem i čekajte bolja vremena, ja sam rekao da smo mi trebali u tursku ali smo očito došli u grčku Ambasadu, mi smo pogriješili, ustali smo i izašli”, prepričava detalje s jednog od brojnih sastanaka.

“Ta djeca su heroji Zamislite kako je jednom djetetu koje dođe u Bratunac, odmah nakon povratka kada su sve sredine bile još uvijek pod tim nabojem ratnih dešavanja, kako je bilo jednom djetetu koje dođe u razred gdje su sva ostala djeca druge etničke pripadnosti. To je strašno ali to niko ne vidi. I niko se nije brinuo o tome. I to je samo jedan od problema u ovoj državi”, zaključuje Omerović.

Pravni zastupnik roditelja bošnjačke djece iz Konjević Polja, Nedim Ademović najavio je ponovno obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

“To je Pirova pobjeda. S jedne strane divno sve to piše na papiru, s druge strane ja sam na osnovu svog iskustva svjestan da je to samo komad papira i neće biti implementiran. Sto posto sam uvjeren da će ići žalba koja će najvjerovatnije vrlo brzo završiti na Okružnom sudu, nakon toga će je preinačiti ovu presudu, otići ćemo na Vrhovni sud, poslije toga na Ustavni sud. To nam se desilo tri puta. Ja sam već pokušao da se obratim Evropskom sudu međutim to je bilo prije pet, šest godina, međutim Evropski sud je poslao jednu poruku da je predmet preuranjen. Nismo se dovoljno umorili, iscrpili, smatraju da se moramo ovdje još boriti i dokazivati pravnu državu ali mislim da ću se vrlo brzo obratiti i nisam ovaj put toliko skeptičan da Evropski sud neće razmatrati, pošto je ovo zaista jedan začarani krug, bitka sa vjetrenjačama, ali nećemo odustati. Da bi došli do Evropskog suda moramo proći četiri instance, međutim dešava se to da nas svaki put vrate na početak, tako da ne možemo iscrpiti taj pravni put da bi se konačno obratili Evropskom sudu”, zaključuje Nedim Ademović.

Iz Ministarstva prosvjete RS za N1 su naveli sljedeće:

“Presuda Opštinskog suda u Srebrenici koju pominjete u Vašem zahtjevu nije dostavljena Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske te se s obzirom na to o njoj ne može izjasnti. U vezi sa ovim pitanjem, Ministarstvo prosvjete i kulture je ranije postupilo po svim pravosnažnim i konačnim presudama”.

N1