Danas moli za oprost i puštanje, 1995. Krstić je govorio “Ubijajte sve redom”

Bivši general vojske Republike Srpske Radislav Krstić, koji je zbog ratnih zločina, uključujući genocid u Srebrenici, pred Haaškim sudom osuđen na 35 godina zatvora, zatražio je da sud Ujedinjenih naroda objavi njegovo pismo kojim u cijelosti prihvaća odgovornost za počinjene zločine te izražava kajanje.

Krstić je prijevremeno puštanje na slobodu, nakon što je odslužio 26 godina od dosuđene kazne, prvi put zatražio još 2022. godine, no MICT (nasljednik Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju) je to odbio. Ponovno je takav zahtjev podnio u januar obrazlažući ga narušenim zdravljem, ali i spremnošću da u cijelosti prizna odgovornost za zločine zbog kojih je osuđen.

To je pismo Krstić MICT-u uputio 18. juna, a iz njega proistječe kako ga je izravno potaknula rezolucija o osudi genocida u Srebrenici, koju je u svibnju usvojila Opća skupština UN, a u tom je dokumentu spomenuto i njegovo ime među onima koji su odgovorni za ubojstvo tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Krstić je sudu napisao kako bi i sam glasao za tu rezoluciju da je imao pravo glasa.

“Moje ime se spominje jer sam pomagao i podržavao genocid, moje ime se spominje jer sam ja počinio nezamisliv i neoprostiv zločin”, stoji u pismu Krstića, koji je 1995. bio zapovjednikom tzv. Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba čiji su pripadnici izravno sudjelovali u ubijanju zarobljenih Srebreničana.

Krstić kaže kako se svakog dana sjeća nedužno ubijenih i želi svojim riječima potaknuti druge da nikada više ne dopuste ponavljanje sličnih zločina.

Napisao je i kako bi, u slučaju da ga puste na prijevremenu slobodu, otišao u Potočare, gdje su pokopane tisuće žrtava genocida, kako bi im tamo odao počast, a članove njihovih obitelji zamolio za oprost.

Žrtve genocida, naravno, sumnjaju u njegovu iskrenost, a njegov je cilj kako kažu ranije puštanje na slobodu.

Zbog toga vrijedi podsjetiti na razgovor koji je Krstić u kolovozu 1995. godine vodio s podređenim Draganom Obrenovićem, u vrijeme dok su po šumama istočne Bosne još uvijek lutali ljudi iz Srebrenice koji su 11. srpnja 1995. godine krenuli u proboj prema slobodnom teritoriju.

Obrenović tijekom tog razgovora izvještava Krstića da su se “još poneki upecali na cijev ili mine”, a Krstić konstatira kako ‘sve to treba redom ubijati, kako nijedan ne bi ostao živ‘.