Danas je Dan ustanka naroda BiH, jedan od najvažnijih datuma u našoj historiji

Iako je to teško ili pak nemoguće zaključiti iz onoga što nam danas servira dnevna politika, današnji dan izuzetno je važan i hostorijski datum za Bosnu i Hercegovinu.

Naime, današnji dan – 27. jun – se nekad obilježavao kao Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine.

Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije 1941. godine i njenom okupacijom i podjelom za njene narode nastupio je period nezapamćenog fašističkog terora. Na poziv i u organizaciji Komunističke partije Jugoslavije podignut je opštenarodni antifašistički ustanak koji je počeo 27. jula oružanim napadom ustanika na Drvar i Bosansko Grahovo, i koji su isti dan oslobođeni od domobrana i žandarmerije.

Dan ustanka naroda BiH obilježava se na godišnjicu oružane akcije koju su 27. jula 1941. godine izveli gerilski odredi Bosanske krajine. Oni su tada, uz pomoć seljaka iz okolnih mjesta, napali i zauzeli Drvar i Bosansko Grahovo, uništili žandarmerijske stanice Oštrelj, Manastir Rmanj, Potoke, Grkovce i razbili nekoliko manjih odreda ustaša, žandara i domobrana koji su pokušali da prodru u Drvar. Kasnije je početkom augusta narodni ustanak, pod rukovodstvom Pokrajinskog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu, dobio masovne razmjere i proširio se na istočnu Bosnu i Hercegovinu.

Bosnom i Hercegovinom tada je vladao fašistički režim NDH koji je činio masovne zločine nad stanovništvom, prije svega Srbima i Jevrejima.

Narodi BiH su se nakon zločina i prvih ustanaka, masovno odazvali na poziv Komunističke partije što je rezultiralo partizanski pokretom – jedinom antifašističkom armijom koja se borila protiv okupatora i domaćih izdajnika.

Iako se ovaj datum zanamaruje posljednjih godina, Sead Đulić – predsjednik Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata – za Raport kaže da je on izuzetno važan.

“27. juli je generalno u našem društvu skrajnut kao nešto što je nevažno, kao nešto što su koministi nekad radili. Ali to su zablude. Da nije bilo tog 27. jula 1941. godine i odgovora naroda BiH na poziv Komunističke partije Jugoslavije da se digne na ustanak i otpor fašističkom i nacističkom okupatoru, ali i domaći izdajnicima raznih profila, onda sigurno ne bi bilo 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu i potvrde a AVNOJ-u u Jajcu, uzročno posljednično i ne bismo imali šansu da 29. februara i 1. marta 1992. godine se na referendumu izjasnimo da želimo nezavisnu BiH. Jer, AVNOJ-evske granice su bile temelj za sve to.

Ako to tako posmatramo, da nije bilo 27. jula i svega ovoga što je došlo, ne bismo imali ovakvu BiH i ne bi o njoj razgovarali kao građani BiH nego kao građani neke druge države”, navodi Đulić.

On ističe da iz svega toga moramo izvući pouke.

“Moramo se osvijestiti i naučiti lekcije, jer je BiH i danas napadnuta i ugrožena od vanjskih kao i unutrašnjih neprijatelja i sljedbenika ideologija koje su Titovi partizani pobijedili. Mi se na osnovu tog iskustva morao suprotstaviti onom snagom kojom su se Titovi partizani suprostavili. To su bile ideje slobode, socijalne pravde i jednakosti. Sve to mi danas nemamo u punom kapacitetu. I partizani su imali razlika, ali mi danas nasjedamo jer nam ti sljedbenici serviraju razlike”, ističe Đulić.

On navodi dalje kako današnji narodi BiH moraju da se otrgnu od nacionalističke retorike.

“Došle su na vlast stranke koje slijede ideje koje su poražene 1945. godine. Oni formiraju obrazovne sisteme, javne servise… Oni čine sve da se uništi ono što smo imali, zajedništvo. Oni žele da ga zragrade, ono što smo imali stoljećima i što smo stoljećima gradili zajedno a ne jedni kontra drugih”, zaključio je Đulić.